“Stvarno smo očajni. Radimo više od tri desetljeća, ali ovako ugroženi do sada nismo nikada bili. Ni od države, ni od Županije, ni od Grada nismo dobili obećani novac bez kojeg ne možemo živjeti.
Ako ga hitno ne dobijemo - morat ćemo staviti ključ u bravu, žrtve nasilja neće imati kamo, a naše dvije djelatnice imaju ugovor samo do 31. kolovoza, nakon toga će morati na burzu. Opstanak nam je ugrožen.”
Taj su dramatični SOS odaslale javnosti djelatnice Ženske pomoći sada, prve institucije u Hrvatskoj koja već 32 godine pruža sveobuhvatnu psihološku, pravnu, socijalnu i savjetodavnu pomoć žrtvama obiteljskog nasilja u sklopu kojeg non-stop radi i prvi i jedini 24-satni SOS telefon za žrtve nasilja i pokriva cijelu Hrvatsku, kao i Prihvatni centar na tajnoj adresi.
Pusta obećanja
Unatoč deklarativnim obećanjima Vlade o otvaranju još šest skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja u županijama u kojima takvih skloništa nema i o pokretanju državne telefonske linije koja bi prema planu trebala također raditi 24 sata na dan, na što su se, uostalom, i sami obavezali prihvaćanjem Istanbulske konvencije - obiteljska zaštita upravo podbacuje i s postojećim skromnim kapacitetima. Udruzi Ženska pomoć za hladni pogon, nužne troškove, koji uključuju plaće dvije djelatnice, honorarce, hranu i režije za žrtve i prostor, godišnje treba 780.000 kuna. A ove godine im budžet zjapi prazan - dobili su svega stotinjak tisuća kuna!
Drugim riječima, umjesto da se otvori šest novih skloništa, trenutno je vjerojatnija opcija da se prvo sklonište ikad otvoreno u Hrvatskoj - ono udruge Ženska pomoć sada - moglo bi se sljedeći mjesec zatvoriti.
Marijana Zrinka Jegrišnik, predsjednica udruge, objašnjava njihovu tešku situaciju u kakvoj se dosad nisu našli.
- Udruga je ove godine zaprimila u ožujku, po sklopljenom Ugovoru s Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na rok od tri godine, prvu ratu od 135.000 kuna u iznosu od 270.000 kuna, koliko je ugovorom dogovoreno za svaku godinu. Do 30. lipnja nismo zaprimili više niti jedne kune ni od koga, ni od Ministarstva, ni od Grada, ni od Županije koji sudjeluju u našem financiranju. Grad i Županija još uvijek rješavaju natječajnu dokumentaciju i ne zna se kada ćemo i hoćemo li uopće dobiti neka sredstva. Donacije koje smo zatražili od većih organizacija su nam odbijene s obrazloženjem da zbog Covida-19 ne mogu do daljnjega dijeliti sredstva - objašnjava Zrinka Jegrišnik.
Bez udruge žrtve obiteljskog nasilja ostale bi na vjetrometini. A stanje je alarmantno. Iako stručnjaci tvrde da su u uvjetima izolacije zbog epidemije koronavirusa zabilježili porast obiteljskog nasilja, vlast je udruge za pomoć stavila na čekanje.
15 na smještaju
Udruga je u prvih šest mjeseci ove godine pružila smještaj sedam žena i osmero djece, ukupno 15 korisnika, kaže Marijana Zrinka Jegrišnik i dodaje da su kroz savjetovalište pružili pomoć 29 korisnica, i to u ovim gotovo nemogućim uvjetima rada. Udruga je cijelo to vrijeme pružala i uslugu 24-satne dostupnosti korisnicima te provodila dežurstvo na SOS telefonu i skloništu - zaprimljeno je 570 poziva.
- S tih 135.000 kuna udruga je trebala isplaćivati osobne dohotke za zaposlene, ugovore o djelu, plaćati prehranu korisnicima, pokrivati sve režijske troškove za savjetovalište i sklonište na dvije odvojene lokacije. Nekim čudom dogurali smo nekako do danas, ali dalje doista nemamo izgleda i ne vidimo izlaza. Molimo i apeliramo na javnost da nam se pomogne kako ne bismo bili prisiljeni zatvoriti vrata našeg skloništa i savjetovališta. Iako je Istanbulska konvencija ratificirana i po njoj je država dužna financijski osigurati sredstva za rad skloništa i savjetovališta za žene i djecu žrtve nasilja, do danas kod nas to nije zaživjelo - zabrinuto poručuje predsjednica Ženske pomoći sada.