Milorad Pupovac, SDSS, u slobodnom govoru u Saboru stao je iza svog stranačkog kolege Borisa Miloševića, potpredsjednika Vlade i podcrtao razliku između Miloševića i svih onih kojih zloupotrebljavaju svoj položaj te prozvao Mostovog Nikolu Grmoju i Milana Vrkljana iz Kluba Za pravednu Hrvatsku: "Postoje ljudi svih vjera i nacija, svih ideoloških i političkih pripadnosti, koji svoj položaj i ovlasti koriste vođeni društvenom, javnom moralnošću i ličnom čestitošću. U svemu što čine, prema svakome na koga je njihovo činjenje usmjereno, bili oni pravni savjetnici, pomoćnici ministra, zastupnici ili potpredsjednici Vlade, oni ne zloupotrebljavaju svoj položaj i svoje ovlasti. Oni služe onima zbog kojih su takvi položaj i ovlasti ustanovljeni. Služe im bez obzira na njihovu vjeru ili naciju, ideološko ili političko uvjerenje. Takvi ljudi se zovu Milošević, Boris Milošević.
Postoje ljudi svih vjera i nacija, svih ideoloških i političkih pripadnosti, koji svoj položaj i ovlasti koriste vođeni društvenom i javnom difamacijom drugih ljudi i osobnim i političkim interesom u svemu što u svom političkom djelovanju čine i prema svakom na koga je njihovo činjenje usmjereno, bili oni stranački glasnogovornici, zastupnici ili predsjednici Antikorupcijskog vijeća. Oni svoje položaje i ovlasti ne upotrebljavaju za istinsku borbu protiv korupcije već za tuđu difamaciju pa makar objekt te difamacije bili rođeni 1990., zvali se Mihajlo, bavili se popravkom auta i živjeli u Vukovaru. Takvi ljudi se ne zovu Boris Milošević.
Postoje ljudi u svim vremenima i prostorima, pa i u ovom današnjem vremenu i prostoru, koji zagovaraju ravnopravnost i zakonitost za one čiju ravnopravnost nitko ne brine i čija zakonita prava malo tko priznaje. Zagovaranje ravnopravnih uvjeta života sa strujom, vodom, putevima, OPG-ovima, obrtom bez diskriminacije po etničkoj, vjerskoj i političkoj osnovi, oni koji te uvjete na nekom prostoru nemaju, kao većina prostora na kojima žive pripadnici nacionalnih manjina nemaju, uključujući i Srbe. Tako se otklanja, ne samo neravnopravnost i nezakonita diskriminacija već jača mir i povjerenje među ljudima od kojih su mnogi ratni stradalnici. Ljudi koji to rade ovdje i sada zovu se Milošević, Boris Milošević.
Postoje drugi ljudi u svim vremenima i prostorima, pa ovdje i sada, koji tobože zagovaraju pravednost i zakonitost, a rade to tako da huškaju i potiču na mržnju. Time ne uništavaju samo ljude prema kojima su upućeni, nego se uništava i sama mogućnost pravednosti i zakonitosti, a poticanjem na mržnju lako se potiče na nasilje. Takvi ljudi se ne zovu Boris Milošević.
Postoje ljudi i uvijek će ih biti koji grade društvo osjećaja za drugog, bila ta briga za preživljavanje u Dvoru, patnja u Okučanima ili stradanje na Ovčari. Takvi ljudi bit će tamo gdje je briga velika, patnja teška, a stradanje jezivo. Takvi ljudi imaju osjećaj za drugog i zovu se Milošević, Boris Milošević.
Postoje ljudi i uvijek će ih biti koji ne znaju za društvo osjećaja, koji nisu vođeni istinskim osjećajem za drugoga, njihove brige za sutrašnjicu, patnje u današnjici i stradanje u jučerašnjici. Bila ta briga za patnju u Donjem Lapcu, Voćinu ili stradanje u Varivodama ili Gruborima. Takvi ljudi neće biti tamo gdje je briga velika, patnja teška, a stradanje jezivo. Takvi ljudi nemaju osjećaja za drugoga i zovu se Grmoja, Nikola Grmoja ili dr. "Mito", dr. Mito Vrkljan.