Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović sudjelovao je na Konferenciji za voditelje udruga osoba s invaliditetom koju organizira Hrvatski savez udruga s tjelesnim invaliditetom u sklopu prve godine provedbe trogodišnjeg Programa "Socijalizacija, edukacija i rekreacija osoba s invaliditetom". Milanović se zatim obratio javnosti.
Komentirao je lokalne izbore.
- Puno neovisnih, koji nisu članovi etabliranih političkih organizacija. Pod time ne mislim da su manje vrijedni nego su manje poznati i na njima je dodatna odgovornost. Kad glasate za nekoga tko je kandidat neke organizacije, manje-više znate na čemu ste ali uvijek se možete gorko razočarati. S manjim i neovisnima je ista stvar. Može biti pozitivno, negativno, neopaženo, ekscesno... Ali ovdje ima dosta, rekao bih, ozbiljnih ljudi.
Novinari su ga upitali što ga je najviše iznenadilo.
- Ništa. Tu nema ništa bez iznenađenja, uvijek je neko iznenađenje. Kad je Željko Sabo pobijedio u Vukovaru, jel' to bilo iznenađenje?
Nije htio puno govoriti o rezultatima SDP-a na ovim lokalnim izborima.
- To ne radim. Čak ni za sebe. To je nezahvalan i pogrešan način procjene omjera političkog raspoloženja u državi. Uvijek je to tu negdje. Jedini koliko-toliko su predsjednički izbori 2. krug. Sve ovo drugo je nejasno ustvari. Tu je cijeli niz pitanja i nejasnih odgovora.
Kada je riječ o Varaždinskoj županiji, Milanović kaže:
- Dobio ju je čovjek s imenom i prezimenom. Zadnji put je Čačić pobijedio zahvaljujući glasovima HDZ-a u 2. krugu. Ni život nije vječan, a kamoli status u politici.
Osvrnuo se na vraćanje odlikovanja Branimiru Glavašu i brojne kritike zbog toga.
- Tko kritizira i s kojim argumentima? To je neugodna stvar. Dali smo jasno priopćenje, odluka je dostupna javnosti. Što su nije jasno? Zbog čega se to dogodilo? Tražio je. Neki se osjećaju sigurno kad imaju novac. Meni je to manje bitno. Ja se osjećam sigurno kad postoji zakon. Pupovca pozivam da se bavi Šoškočaninom. Opet divlja po mrežama. Kad su razbijali ploče po Vukovaru, ja sam morao biti Srbin, ne on. Sad na nepristojan način i prijetvorno i neiskreno mi to nabija na nos. Pa on je bio u koaliciji s tim Glavašem prije godinu dana. Gdje je tad bilo srce junačko? Glavaš je pet godina formalno isti kao ja, neosuđena osoba. Što sam ja mogao napraviti. Ja sam ga sreo jednom, 2009. I mene zanima gdje su nestali ljudi bačeni u Dravu. Tu je bilo i nedužnih. Tamo je bio i otac mog prijatelja, osječki Srbin s kojim sam surađivao, došao je studirati medicinu u Zagreb, a ne u Beograd. Nije imao nikoga u Srbiji. Ja nisam sudac, ja sam predsjednik RH i moram prema svima biti u tom smislu jednak. Da me nije tražio, ne bih se ja u to petljao. Došao je zahtjev, potpuno utemeljen. Ako on opet bude osuđen, ja neću imati izbora i morat ću nastaviti ono što je počeo Josipović. On mu je uzeo sva odlikovanja, čak i čin, za što ne znam da postoji pravna osnova. Za odlikovanja postoji i predsjednik ih može oduzeti neovisno o tome je li ih on dao. Nikad se ne bih usudio ići tako daleko da nekome oduzimam odlikovanja na temelju moje umjetničke prosudbe. A Josipović je imao pravomoćnu presudu. To je bio njegov stav i napravio je to s nekakvim pravom. Glavaš je tu prosvjedovao, odlikovanja mu je dodijelio Tuđman... Ja sam s Josipovićem razgovarao prijateljski u ovom procesu. A to što piše Pupovac i par divljaka, to me ne zanima. Znam u kojoj kuruzi su klečali Pupovac i slični kad sam se borio za nekakva očito fiktivna prava srpskog naroda. Branimir Glavaš je hrvatski građanin, obratio se. Nije automatski dobio to, razgovaralo se o tome. Ja izbora nisam imao. Netko voli novac, netko voli zakon. Što nije jasno? Svakome tko mi se obrati kao Pupovac, obratit ću se na isti i još gori način, kaže Milanović.
- Dosta toga je sporno, ali moja odluka nije sporna. Sve što sam rekao stoji i dalje. Kad sam rekao da nije moje društvo - pa ja ga ustvari ne poznam, ali ga moram tretirati kao svakog drugog. To razumije svaki moj prijatelj Srbin iz Zagreba. Nemam se od čega oprati. I rekao sam, ako ponovno bude osuđen, ja ga po zakonu ne moram ponovno riješiti odlikovanja, ali kako je Josipović to napravio... Odlikovanje nije čin, to baš nije isto. Odlikovanje je nekakva inspiracija.. Gledam da budem objektivan. On mu je to jednom uzeo, a ja vraćam temeljem činjenice d Glavaš već 5 godina nije osuđena osoba. Morao bih, ako se ista optužnica opet potvrdi na sudu, postupiti kao Josipović. Kako bih objasnio sebi i svojim biračima da radim ispravan posao? Nema druge. Nitko od mojih suradnika mi nije rekao 'Nemoj to slučajno napraviti'. Zašto na to nije reagirala gđa. Kitarović? Ona je predsjednica od 2015., a od te godine je Glavaš formalno nedužan. Strah, samo strah.
Upitan da komentira rezultate lokalnih izbora u Zagrebu, rekao je:
- To je najveća promjena. I u Splitu je promjena, ali malo drukčija. U Zagrebu su glasali za vrlo liberalnu opciju, nije pučka. Neke vrijednosti su bliže meni, a neke ni meni nisu jasne. Morat će se ponašati u skladu s time da slušaju što ljudi govore. Neke od njihovih ideja su eksperimentalne i za Kopenhagen. Oni su našli svoju publiku u nekom drugom, a nekad je to bio isključio SDP. Izbori su gotovi,bitno je da ne postoji mafija i kartel.
Osvrnuo se i na Domovinski pokret.
- Ne može na čelu DP-a biti netko tko je zbrisao iz Osijeka u Ameriku i onda se vratio u RH i prokazuje se kao Bruno Bušić. To nije DP. To je uzurpacija i treba to pravno zaštititi, ne može to svaka štraca koristiti kako hoće, mi smo domoljubi a vi ste izdajnici. Ne možeš reći ja sam Hrvat, a svi drugi ne valjaju.
Dosta pobjednika ovih izbora su mladi ljudi u tridesetim godinama.
- Ne poznam te ljude. Nije neobično što mladi preuzimaju. U Tisnom, kad je Ivan Klarin pobijedio, imao je 24 godine. Sada se povukao jer mu je dosta. Bitno je da ljudi imaju nekakvo iskustvo, da su bili aktivisti, bilo što. Bandić se prošvercao iza Ivice Račana, nije biran direktno. Ovaj čovjek je sad dobio izbore direktno i to je velika stvar.
