BIJELI PUT

Put kući pretvorio se u noćnu moru. Armin nam je šapnuo da se čuvamo jer se ‘nešto sprema‘

Iako su nas usput presreli razbojnici, otvorili silom vrata kamiona uz povike ‘daj pare, daj cigare‘, nije se činilo strašno dati im sve

Novinarka Jutarnjeg s pripadnicima Armije BiH

 Privatna arhiva

Bio je prosinac i bilo je hladno. Na Pavlovici, brdu između Prozora i Gornjeg Vakufa, šibao je hladan vjetar, nosio snijeg u lice, grčio prste od hladnoće. Sonja i ja, mlada pera Slobodne Dalmacije, morale smo na WC. Po zaleđenoj nas livadi vodi mladi vojnik u vojničkoj odori s bijelim remenom. Zove se Armin i pripadnik je Armije BiH. U nekom trenutku stane, pita "Jel' tu u redu?" i okreće leđa da tu, u mraku, pod nebom bez zvijezda, obavimo po što smo došli. U stopu nas prati natrag, takva je zapovijed. Sami ne smijemo ni korak dalje od kamiona u konvoju, zaustavljenog na putu prema Lašvanskoj dolini. Zatvara za nama vrata kabine i ostaje tu, uz kamion, do jutra. S ramena mu visi automatsko oružje. Uz 99 kamiona, 99 vojnika.

S...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. kolovoz 2022 05:10