Nešto više od tjedan dana prošlo je od snažnog potresa koji je pogodio Zagreb i njegovu okolicu, Gornju Stubicu, Markuševec, Markuševečki Popovec, Kašinu, Čučerje… Većina kuća i drugih oštećenih objekata prošla je statičarsku procjenu, a oporavak i sanacija ukupne štete, jasno je već sada, bit će dugotrajan proces.
Kontejner je smješten u dvorištu obitelji Petar
Iako je prvi šok prošao, građani čije su kuće pogođene potresom govore sa suzama u očima o toj nedjelji u šest sati i 24 minute. - Jedva smo djecu izvukli - priča nam Marina Žohar Šušković, koja živi na Medvedskom Bregu nedaleko od Čučerja.
To je područje potres osobito snažno pogodio. - Kad je počelo, naši osmogodišnji blizanci su zavrištali. Suprug i ja odmah smo pohitali izvući ih van, oni su u sobi do naše. Vrata su se zaglavila kako su stvari pale s ormara, pa smo nogama pokušavali to razgrnuti. Srećom, uspjeli smo - opisuje nam gospođa Marina pa dodaje da je jedan od sinova zadobio udarac od stvari koje su padale.
- I mene je nešto udarilo po glavi, ali sam, od šoka, posjekotinu vidio tek sutradan - kaže nam njezin suprug pokazujući oštećenja na kući. - Nema nosivog zida koji nije pukao, betonski su stupovi popucali… Čim su statičari vidjeli kuću, rekli su nam da moramo van - priča nam ova obitelj.
- A kuća nam je na cesti koja je jedini izlaz iz sela. Ne daj Bože da se sruši. Ostat ćemo i bez struje jer je kod nas i jedan stup koji je provodi - napominju.
Kritične točke
Situacija je slična i kod njihove susjede Ruže Labaš. Ona svoju kuću, inače, dijeli sa sestrom. Preselila se kćeri, koja živi 200 metara dalje, ali je njezin dom ostao gotovo neoštećen. Iako je za svoju kuću dobila takozvanu žutu naljepnicu, koja označava da je objekt tek privremeno neupotrebljiv, gospođa Ruža misli da će se teško ikad vratiti.
Na području Čučerja po trenutnim je procjenama oko 50 kuća u kritičnom stanju. U središtu mjesta uništen je župni dvor, kao i crkva, koja, osim pukotina na zidovima, na pročelju ima i goleme rupe. Vrlo je loše i u tamošnjem društvenom domu. - Tu je sjedište mjesnog odbora i KUD-a Bosiljak te ski-kluba. Tu se održavaju kazališne predstave, koncerti, penzići su svaki mjesec imali plesnjak, a na rasporedu je dvaput tjedno i rekreacija - priča nam gospođa Zvjezdana Žuglić.
Pošto nam je pokazala društveni dom, vodi nas i u garažu župnoga dvora, koja je ovih dana postala improvizirano skladište za donacije. - Imamo higijenske potrepštine, hranu koja može dugo stajati, odjeću, deke, pa čak i slatkiše - govori nam i dodaje da su donacije primali u suradnji s Caritasom, a da se najviše ljudi koji su bili voljni pomoći javilo preko Facebooka.
- Inače smo davali stvari za Božić, Uskrs, a sada trebamo i više. Svima koji dođu damo što im treba, nema kriterija po kojem bi netko dobio više ili manje - kaže nam gospođa Janja iz Caritasa koju srećemo u preslaganju stvari. Dodaje da su njihova vrata otvorena svaki dan od devet do deset sati ujutro te od 16 do 17 poslijepodne.
Prva pomoć
Kroz Čučerje smo išli s Mirzom Šabićem, predsjednikom Obrtničke komore, Antunom Trojnarom, predsjednikom Udruženja obrtnika, te Ivicom Zanettijem, potpredsjednikom toga udruženja. - Svi mi koji imamo veze s obrtima u stalnom smo kontaktu - priča nam Šabić dok smo na putu prema kući obitelji Petar.
Prva je to obitelj koja je u dvorište dobila mobilni kontejner u kojem mogu boraviti dok im je kuća nesigurna. - Obrtnička komora partner je s INA-om, pa smo ih pitali da nam ustupe taj kontejner, kojim se, inače, koriste kad preuređuju pumpe pa u njega spreme blagajne, opremu i slično - otkriva nam Šabić i dodaje kako se nada da će uspjeti naći još takvih privremenih rješenja.
Mirza Šabić (lijevo)
Iako su oni koji su najteže pogođeni potresom dobili mogućnost smještaja u studentskom domu u Cvjetnom naselju, mnogi su to odbili. Najčešće je riječ o starijim osobama. - Deda nam je prošli tjedan skoro umro - kaže nam Željka Petar, u čijem je dvorištu prvi kontejner. U njemu je samo jedan krevet i stol, no to će za njihova dedu, njezina oca, za početak biti sasvim dovoljno.
- Nije se htio odvojiti od kuće - kaže nam Željka, koja se s obitelji preselila kod svekrve. Noćas se kod njih, kaže, opet treslo, pa i dalje spavaju u strahu. I oni su dobili žutu naljepnicu, no kuća im je kritično. - Dimnjak nam visi, a vatrogasci ga se ne usude rušiti jer ni deka nije u najboljem stanju. Sreća da smo između dva potresa uspjeli izaći - kažu Željka i njezin suprug Miljenko. Stojimo u kući i gledamo u golemu rupu u stropu.