Parazitizam u društvu ne ide brzo, ali se bolje organizira. To rade svi u prirodi kojima to uspije, ako mogu živjeti na račun drugog, to i učine, rekao je znanstvenik Miroslav Radman u emisiji 'Nedjeljom u 2' Aleksandra Stankovića na HTV-u.
Na pitanje o menadžerima, bankarima, rekao je da je došlo do jedne generičke kaste.- Menadžeri nisu više stručnjaci posla, nego se bave samo manipulacijama novčanim i s ljudima, nameću se kao superiorni voditelji, a da ne poznaju dovoljno prirodu posla i materiju.
Žao mu je, kaže, da živi u vremenu i prostoru gdje se 'abdicira' od pameti. - Alternativa bi bila razgovarati, promišljati i dugo se baviti time što želimo od života, koje su vrijednosti. Imamo premalo ambicije ako ćemo reći - neka kockarnica odredi kako ćemo živjeti, istaknuo je.
Nije se uplašio koronavirusa tijekom samoizolacije, a sama mu samoizolacija u kojoj, rekao je, može gledati more i nebo nije teško pala. - Kao genetičar, s obzirom na biologiju virusa SARS-CoV-2, koji je sličan biologiji virusa HIV-a, neizvjesno je da će ikada uskoro doći do efikasnog cjepiva protiv tog virusa, rekao je Radman.
On mutira, mijenja se, samo 4 puta sporije od HIV-a, a ima 4 puta veći genom. HIV virus i koronavirus su vrlo slični. Virus se mora mijenjati da ga ne bi pojeo imuni sustav, a mora se mijenjati toliko da dođe na sam rub genetske provalije, gdje će se samouništiti brojem mutacija koje su potrebne da bi izbjegao imunosustav. Smrtnost je puno manja u drugom valu, kao da je virus postao bezazlen jer je akumulirao previše mutacija tijekom prethodnih nekoliko mjeseci, naglasio je.
- Ne bojim se reći nešto drugo, ovo je pogled genetičara, ne imunologa. Taj pogled još nitko nije iznio, pa sam mislio da mi je dužnost da ga iznesem, makar bio u krivu, istaknuo je Radman.
Istaknuo je da virus još samo malo treba gurnuti, da mu pomognemo da se genetski ubije, da nestane. - Evolucija ide dalje i teško je da ćemo živjeti na miru od virusa, istaknuo je.
Želio bi stvarati buduću tradiciju, želi se produktivno igrati, uživati u svakom danu života, pobuđivati svoje vlastite emocije. - Cilj života je živjeti, osjećati da živite, kaže.
Za njega živjeti znači biti uzbuđen i diviti se jednostavnosti i ljepoti, a to nalazi u svom poslu. - Sva se umijeća moraju trenirati, poručio je. U suprotnom, ugasit će se, tvrdi.
Radman kaže kako mu na živce idu mladi kada se on osjeti mlađi od njih, a to se ne bi trebalo dogoditi. - Možda ih nismo u školovanju pripremili na to da je normalno i plemenito biti šegrt, rekao je.
Establišment se udvara mladima, ustvrdio je. - Izgleda da smo iskvarili mladu generaciju, nismo ih naučili radnim navikama, niti užitku iscrpljivanja u nečemu, naglašava Radman.
Radman je zadnjih godina u svom radu zainteresiran za harmoniju, za sklad. - Jedna stanica je savršena u smislu harmonije. To je kao 22 muzičara i sve dok ta biokemijska simfonija svira kako treba, mi smo po definiciji mladi i zdravi: Kada dolazi do disonance, to se naziva bolešću. Starenje je povećanje šuma u muzici. To se još uvijek čuje, ali to je zdravo starenje, zaključio je Radman.
Na pitanje zašto tolika skepsa prema znanosti, Radman je odgovorio da je razlog loša komunikacija. - Umjetnici imaju prednost što se direktno 'adresiraju' na emocije, a znanstvenici moraju djelovati preko razuma. Pokušavam s umjetnicima vidjeti kako oni uspijevaju doći do emocije, rekao je Radman za HTV i zapitao se tko će doći na njegovo predavanje o molekulrnoj biologiji starenja.
Radman je istaknuo kako je otkrio novi tip molekula koji se nalaze u živim bićima i koji su najefikasniji u zaštiti proteina od korozije. - Oni su najzaslužniji da starimo 30 puta sporije nego miševi, rekao je i dodao kako se naši proteini vežu za proteine koji su osjetljivi i vežu se za njih te time sprečavaju sporu oksidaciju, naglasio je.
Kaže da se radi o tome da skoro svi u ljudskoj populaciji žive kvalitetu života i kvalitetu smrti kao stogodišnjaci. - Oni su otporni na sve bolesti što maligne, a što degenerativne, a pritom nisu vanzemaljci, rekao je.
Radman je istaknuo kako je Ivo Sanader bio najbolji za Institut te kako je imao jasnu i najzreliju podršku, a znao je zašto to radi. - To nije bilo zbog ljubavi prema meni, već radi ljubavi prema projektu, istaknuo je. Radman je zaključio da je puno bitnije da volimo, nego da nas netko voli, zato što su to naše privatne emocije.
- To nas vodi do najvažnijeg postulata, a to je da si živ. Uzbuđivao si se i to je kriterij "osjećam, dakle jesam" i to je daleko relevantnije od "mislim dakle, jesam", naglasio je.