Početak nije obećavao, na mail poslan na adresu navedenu na web-stranici MedILS-a novinari Slobodne Dalmacije nisu dobili odgovor. Zatim smo okrenuli nekoliko telefonskih brojeva Instituta, nitko nije dizao slušalicu.
Onda smo nazvali Miroslava Radmana na mobitel i učas je pao dogovor.
Otvorit će nam vrata MedILS-a da vidimo što se tamo zbiva deset godina nakon što ga je otvorio tadašnji premijer Ivo Sanader.
Radmanov komunikacijski talent dosad je određivao dinamiku pojavljivanja Instituta u medijima: kada objavi potjeru za uzročnicima teških bolesti ili plan zaustavljanja mehanizma starenja, logično privlači pažnju, jer budi nadu u produžetak utakmice sa smrću koju smo ionako unaprijed izgubili.
Neću biti direktor
I tako, subotnje je jutro, mi na Marjanu, u kompleksu odmah do Vile Dalmacije. Rezidencijalna zgrada okružena zelenilom i morem. U prizemlju sjedimo s Radmanom i Mladenom Merćepom, koji je prošle godine postao ravnatelj Instituta, jer se Radman ne želi “baviti direktorovanjem, nego znanošću”.
Merćep je medicinar, piše Slobodna, znanstveno iskustvo stjecao je u Americi, Njemačkoj, Švicarskoj.
Pitamo kako ide, novinarstvo valjda nije izmislilo općenitije pitanje koje je teže izbjeći kad ste u nekoj instituciji ili poduzeću.
– Pokušavamo osigurati samoodrživost – počinje Merćep.
– Pod jedan, treba nam oko 10,4 milijuna eura za opremanje Instituta, pod dva, želimo povećati broj ljudi, pod tri, riješiti pitanje novca. Trenutno nas najvećim dijelom financira jedna privatna švicarska fondacija za istraživanje raka – veli, pa nam daje papir s njezinim imenom da nešto pogrešno ne napišemo, znate već kakvi su novinari.
Zove se FNAB, što je akronim od Foundation Nelia and Amadeo Barletta. Proračunskog novca nema.
- Problem je što Hrvatska zaklada za znanost ne dopušta financiranje privatnih instituta javnim novcem, tumači Merćep.
– Institut Pasteur najvećim dijelom financira Francuska. Istina je da smo privatni, ali i neprofitni Institut – nadopunjuje Radman.
Uz njega, osnivačica je bila Marija Alačević. Preminula je, a prava je prenijela na biologa Ivana Matića, Radmanova suradnika. Zlatna era suradnje s državom za MedILS je započela u mandatu Vlade Ivice Račana, koji je potaknuo staru priču o njegovu osnivanju, nastavila se sa Sanaderom, koji je naredio skupini od tridesetak poslovnih i bankarskih moćnika da pomognu financijski. I bi tako.
Nepotpisani ugovor
U međuvremenu, država je zatvorila špinu, a od prošle godine i Grad.
Gradonačelnik Ivo Baldasar je, kažu nam, ukinuo stipendiranje osam doktoranada, pretežno molekularnih biologa, koji ovdje pripremaju doktorski rad.
– Od njih osmero, šestero je iz Splita. Sada ih mi stipendiramo – tvrdi Merćep, a Radman dodaje da je “nostalgičan za Kerumom”.
– Dobro, nije se baš proslavio – primjećujemo.
– Da – upada Radman – ali je imao respekt prema stvarima koje ne razumije.
Sa Sveučilištem su u rektorskom mandatu Ivana Pavića imali još neobičniju suradnju, ono ih je trebalo sufinancirati, Radman je potpisao ugovor, no druga strana nikad nije supotpisala. Merćep napominje kako sa sadašnjim vodstvom Splitskog sveučilišta razgovaraju o suradnji. Vjeruje, bit će uspješna.
Računalna škola
Idemo u obilazak zgrade, opremljena je, procjenjuje Merćep, četrdeset posto, a Radman veli da je ukupno ostvareno “dvadeset posto onoga što smo planirali, imamo visoku razinu znanstvenoga rada, ali nedostaje nam volumen”.
Strpljivo nas vode po laboratorijima i učionicama, objašnjavaju kako će izgledati jednog dana kada bude više novca.
Institut smo posjetili dan nakon što je završena CERN-ova računalna škola, a uoči lipanjske konferencije o primjeni OMICS tehnologija u biomedicini, na kojoj će sudjelovati i Igor Štagljar, znanstvenik sa Sveučilišta u Torontu.
Dovoljno ili ne, puno ili malo, ovisi kako se gleda.
Manje od očekivanog, više od uloženog.