1. Ovog tjedna trebali ste svjedočiti u postupku pred virovitičkim sudom u kojem policajac tuži građanina koji mu je poslao poruku “Ne ignoriraj ovu poruku, moja mater te traži”. Što ste prvo pomislili kada ste vidjeli da vas zovu na sud zbog stihova?
- U pozivu nije bilo detalja, samo suhoparan poziv da svjedočim na raspravi u slučaju tom i tom tako da sam ostao zatečen i pomislio da se radi o zabuni. Zvao sam neke ljude i doznao o čemu se radi, razgovarao s prijateljem odvjetnikom i krenuo u sastavljanje svog očitovanja.
2. Viši sud naveo je kako stihovi iz pjesme “Mater” u sebi nose prijetnju koju treba razjasniti. Jeste li se dvoumili oko odlaska u Viroviticu?
- Nisam, bio sam štoviše zahvalan što su me zvali i dali priliku da tumačim sadržaj jedne svoje pjesme jer je to rijetka prilika da javno objasnim što sam htio reći s obzirom na to da često doživljavam potpuno pogrešno tumačenje nekih svojih stihova.
3. U svojoj kolumni “Reperto(v)ar” na autor.hr pišete kako je stih “moja mater te traži” tek prazna prijetnja, bez poziva na nasilje. Što kaže vaš odvjetnik, kako pravno stoji izraz “prazna prijetnja”?
- Jasno, to je pravna nebuloza, al tu frazu nisam koristio u službenom očitovanju. Sjetio sam se ipak da sam negdje jednom čuo, dal je bio neki film, serija ili predavanje, kako pravna logika često nema veze sa zdravim razumom.
4. Možda i u Virovitici postoji slična izreka poput “nemoj da te naša mater traži”, ali se shvaća kao prijetnja. Koje su konotacije te izreke u Dalmaciji?
- Pa to je poprilično kompleksno s obzirom na to da je s jedne strane Dalmacija kao i ostatak Hrvatske poprilično patrijarhalna i tradicionalna sredina, a u isto je vrijeme tu mater nešto kao vrhovni autoritet. To je valjda zato što u tradicionalnom poimanju ljudskog bića kao biološkog subjekta čiji je smisao postojanja razmnožavanje i stavljanje života na raspolaganje Crkvi i domovini, žena ostvaruje svoj bitak tek kad rodi i tad postaje kraljica majka. Zato je ta izreka ustvari prazna prijetnja.
5. Vidio sam da ste poslali obrazloženje u kojem navodite kako je mater “arhetipsko biće mitološke snage koje se pojavljuje i rješava stvar”, ali se do kraja pjesme mijenja i postaje simbol nemoći glavnog junaka kojeg je napustila djevojka. Koliko to mijenja samu prijetnju?
- Čitava pjesma je fikcija, lik majke se ne pojavljuje, ona je zaista tu kao simbol nemoći glavnog lika koji se toliko emocionalno raspada da u jednom trenutku sve što govori gubi vjerodostojnost i možemo se upitati da li njegova majka uopće i postoji.
6. No kada se pjesma našla na optuženičkoj klupi, doznali smo iz izvještaja sa suđenja kako je ni policajac ni građanin nisu slušali. Nije li to najveći kompliment pjesmi - nitko je nije slušao, a zbog nje se može otići u zatvor?
- Ne znam, to me zbunjuje, moram o tome još promisliti.
7. Izrazili ste bojazan da se pjesma tretira kao “hladno oružje”. U tom slučaju možda biste mogli odgovarati i zbog Istanbulske konvencije, koja je protiv nasilja nad ženama. Što mislite o cijeloj polemici oko te konvencije?
- Nisam stigao pročitati konvenciju, ali imam apsolutno povjerenje u premijera i volio bih kad bi se po uzoru na Kinu i kod nas donio zakon koji bi omogućio da Plenković bude doživotni premijer.
8. Ovo nije prvi put da je pjesma završila na nekom slavonskom sudu. Prije dvije godine pjevač bećarca branio se na sudu u Valpovu od tužbe policajke jer je pred njom pjevao “Mala moja, ti u plavoj bluzi, dođi bliže pa mi se naguzi”. Što se može iščitati iz tih stihova?
- Vječna i trajna fetišizacija uniforme. Ima predivnih žena u našoj policiji, a uočio sam da ih ima sve više na graničnim prijelazima, što apsolutno podržavam.
9. I ja, na svim prijelazima policajki. Zanimljivi su ti bećarci, možda nakon subotnjeg prosvjeda protiv usvajanja Istanbulske konvencije na sudu završi ovaj koji je najavljen: “Mala moja, zrela kruško, ja te ljubim, a ti muško!” Mene na neki način čudi da već niste dobili tužbu za “Nostalgičnu” jer u njoj su mnogi prepoznali jugonostalgiju. Kako biste branili tu pjesmu?
- Ne radi se o jugonostalgiji, nego o nostalgiji za djetinjstvom koje sam igrom slučaja proživio u bivšoj državi. To i jest emocionalni sadržaj te famozne jugonostalgije, ne žali se objektivno za nekim boljim prošlim vremenima, žali se za djetinjstvom koje je za većinu uvijek nevino i savršeno. Sad kad imam djecu, vidim da oni gledaju svijet potpuno drugim očima.
Ali isto bih volio, naravno, da ne moram npr. od Splita do Kotora četiri puta prelaziti granicu, a sve je to nekad bila Dalmacija. Što se tiče nostalgije u tim nekim državotvornim konotacijama, ja sam za vraćanje Dalmacije u njene povijesne granice iz Rimskog Carstva, a s obzirom na moje ilirsko podrijetlo po majčinoj lozi, imam na to i pravo i dužnost.
10. Za “Mater” ste dobili Porina. Što očekujete od ovog i pripremate li nastavak pjesme?
- Tko zna, možda. “Moja nemater te traži na sudu”.