U budućoj osnovnoj školi mog djeteta na podu su, kao u najcool videospotovima junakinja Disney Channela koje su se pretvorile u pop-megazvijezde dok sam ja iscrpljena od dojenja trepnula, a svijet se promijenio, odbačeni ležali električni romobili kojima su neka, isto tako cool djeca, očito došla u školu.
Negdje u podsvijesti sam znala da su to skupe igračke i da je čudno da preskačemo preko njih na samom školskom hodniku, ali, frivolna kakva znam biti, brzo sam se prilagodila novoj stvarnosti. Djelovalo mi je to kao da sam ugledala posve nejasnu mi i nedohvatljivu budućnost: oni su brzi, oni su okretni, oni su, kao nekad BMX banda, posebni na tim čudima, koja nehajno parkiraju (na pod!) prilikom utrčavanja u razred paralelno sa zvonjavom prvog sata na kojem...