Mislim da nema osobe koju nije barem jednom prevario taksist. Meni se to dogodilo nekoliko puta, uvijek na putovanju u drugoj zemlji. U Zagrebu nikad. Domaći ljudi poznaju rute pa ih taksisti manje varaju. Ali što ako ste taksist u Zagrebu? Dali naši taksisti varaju strance i koliko? Za potrebu teme ja sam postao turist, stavio backpack na leđa i krenuo u vožnju gradom.
Da budem uvjerljiviji kao stranac taksistima nisam govorio adresu već sam im je pokazao napisanu na komadiću papira. Pritom sam se pravio da ju ne znam pravilno izgovoriti i nespretno sam slovkao. Moja krinka je bila potpuna.
Počeo sam od Avenue Malla u Novom Zagrebu. Na taxi stajalištu na vožnju su čekala dva vozila Radio taxi Zagreba. Pokazao sam adresu, stavio backpack na zadnje sjedalo i sjeo iza. Odredište Double tree by Hilton hotel u Vukovarskoj 269. Taksist me vozio preko Novog Zagreba, mosta Mladosti i Držićeve što jest malo dulji put nego preko srednjeg mosta, ali razlika nije velika. On me nije ništa pitao, a ja sa stražnjeg sjedala nisam uspijevao uspostaviti komunikaciju tako da nismo prozborili ni riječi do kraja vožnje. Iskrcao me, ja sam tražio račun i platio 39,90 kn, što je po njihovom cjeniku nekih 5 kn skuplje nego da je išao rutom preko srednjeg mosta.
Budući da je hotel blizu autobusnog kolodvora odlučio sam odšetati do njega i praviti se da sam tek sišao s autobusa i tražim prijevoz. Također sam odlučio da ću ovaj put sjesti do vozača i ako me nešto pita reći da sam iz Švedske. Za Šveđane se misli da imaju novca, a ne znaju puno o Zagrebu, pa me zanimalo hoće li netko u meni vidjeti laku zaradu.
Došao sam do reda taxija na autobusnom i vidio da prvi ima žutu tablu. To su oni skupi, razmišljam, privatnici. Idem na onaj Radio taxi iza njega. Međutim, taj me uputio na kolegu ispred. Kolegijalnost na djelu, a ja kao turist ne znam da je ovaj prvi sigurno skuplji, pa nemam razloga za protivljenje.
I tako krenuli smo, odredište Štefanovečka 9, blizu okretišta tramvaja u Dubravi. Taksist, mlađi čovjek, nakon mog odgovora da sam iz Švedske odmah se pohvalio kako je bio tamo i to ni više ni manje nego kod sestrične koja tamo živi. Prokletstvo, pomislio sam, vjerojatno zna o Švedskoj više od mene! Srećom nije me raskrinkao jer nismo previše pričali. Ali me zato fino preveslao. Umjesto da preko Vukovarske, Heinzelove i Branimirove dođe do odredišta sa sjeverne strane on me vozio preko Slavonske, Vukomerca i Dubrave i stigao na odredište s južne strane.
Umjesto malo više od 6 km mi smo se vozili skoro 10. I naplatio mi 90 kn. Kao da nije dosta što je u startu skuplji od ostalih, nego mi je još i na povećanu kilometražu uzeo bar 30 kn. Zaključak - nemojte se voziti taxijima sa žutim tablama. Osim ako iz nekog razloga baš morate.
Na okretištu u Dubravi sam ušao u sljedeći taxi, naizgled Radio taxi Zagreb s plavom tablom, ali bila mi je nekako neobična. Kasnije, kad sam vidio koliko koju mi je naplatio, shvatio sam da to očito nije bio pravi Radio taxi Zagreb.
Odredište je ovaj put bio Hotel Esplanade u Centru. Zaključio sam da Šveđana možda ipak ima previše pa sam ovome, kad me pitao odakle sam, rekao da sam iz Norveške. 'Imam ti ja frenda u Norveškoj, u Tromsu, čujemo se često', počeo je oduševeljeno pričati. Pa dobro, koje su šanse!
Ni ovaj me nije raskrinkao, izvuklo me poznavanje točnog izgovora imena norveških nogometaša. Na temu nogometa smo došli kad smo prolazili pored maksimirske 'ljepotice'. Vozio me preko Svetica, Zvonimirove i zelenog vala iako bi bilo malo kraće preko Vlaške, Šubićeve i Branimirove. Ali dobro. Ono što nije dobro je to da mi je za nekih 6,5 km naplatio 76,50 kn, barem 35 kn više od regularnog cjenika Radio taksija. Kao što sam već zaključio, najvjerojatnije se radi o ilegalnom taksistu za koje sam čuo da patroliraju gradom. Uostalom, iz Norveške sam, a kod nas 'pizza košta 20-30 eura'. Odoh na glavni kolodvor praviti se da sam tek sišao s vlaka.
(...)
Cijeli članak na temelju višemjesečne istrage pročitajte u najnovijem broju magazina Like!, koji razotkriva i 27 drugih turističkih prevara diljem Hrvatske!
