Koga god da u Sinju sretneš, svi o koroni govore. Niks politika, ništa o lopovluku, da oprostite ni kurbarluku, glavna tema na pazaru, na Pijaci, u kafićima punim ljudi, jest boleščurina koja se u njihovu malom mistu razmahala neviđeno.
Pokazuju to i dnevna izvješća Civilne zaštite, koja svaki dan evidentiraju sve veći broj korona-pozitivnih Sinjana. A najfriškiji podaci govore da je u Sinju jučer bio 51 novozaraženi, uvjerljivo najviše u našoj županiji nakon Splita, a u ostatku Cetinske krajine 39 ili ukupno 90 u cijelom kraju, što čini četvrtinu svih novopozitivnih u srednjoj Dalmaciji. Ako izuzmemo Split, građani ovoga grada po korona-brojnosti već tjednima su županijski rekorderi. Brojni su nam to u jučerašnjoj điradi po alkarskom gradu sami potvrdili, govoreći potiho kako je bolesnih puno, puno više. Ali što je to složno, ma to ne bi priznalo ni da ih dereš da od korone dršću. Ma kakvi, mišljenja su kako se dobro drže. I da će u ovoj bitki korona biti poražena kao nekoć Turci. E, dok do toga dođe, slušaju se dnevna izvješća Civilnog stožera i prate najnovije brojke. Za sada im ne idu u prilog, jer grubo rastu na dnevnoj bazi, piše Slobodna Dalmacija.
– Korona i samo korona, u Sinju se samo o njoj na svakom kantunu priča. Po cili dan. I svi to prate, i čekaju izlaz dnevnih rezultata. Pa se broji, pa se odma zove na mobitel, gleda se ko je novi na listi. Muž mi radi u Njemačkoj i svaki dan me zove točno u 13 sati i pita odma koliko ih je danas. I ko je novi. Ma nije mi jasno zašto to raste, evo svi se čudimo. U butigu mi niko bez maske uša nije – kaže nam prodavačica Ana.
Nije sve ni u maskama. Možda je nešto i u grupiranju. A nije da Sinjani od toga bježe, evo na svoje smo oči vidjeli kako su u devet izjutra kafići već lijepo puni. Sjedi se ublizo, pije kavica, ćakula, sve neka tiha, fina, zbližena, leđa uz leđa atmosfera. Govori se i o razularenoj mladosti koja nakon zatvaranja kafića svoje noćno druženje nastavlja u parku, na skrovitim gradskim mjestima. I tu bučno tulumari do ranih jutarnjih sati. A da nije nešto u tome, pitamo jednu Sinjanku koja sebe drži za ženu iz rizične skupine. Jedva smo izvukli da je umirovljenica Marija.
– Đava ih odnija, side po tim kafićima, side po ulicama, stalno su vani, po cilu noć, niko masku ne nosi, ne vode računa o udaljenosti. Sinjska mladost nema obzira prema nikome, a pogotovo prema starijima. Ka da su sami i jedini na ovom svitu. Ima i ovih od 35 do 40 u kafićima, evo ja ih gledam, jedan do drugog, samo šta se nisu slipili, a nisu skupa kavu popit došli. Ima ih previše šta se mjera ne drže, i šta u virus uopće ne viruju. Ako su rekli nosi masku, nosi onda masku. A ne nego oni udru po pirevima, rođendanima, to na ništa ne pazi. Eto ti zašto je vako loše, i bit će još i gore, jadni smo ti svi – veli Marija za Slobodnu Dalmaciju.
Svi o koroni zuje, a većina ne bi za novine nešto otvoreno rekla. Svi bi nešto uvijeno. Mladi prodavač aranžmana za Mrtvi dan uzrok prebacuje na Split, kaže kako su Sinjani virus od dolje donijeli. Jer ih 95 posto, kaže, gravitira gradu koji je po njemu centar zaraze. Ali isto nas šalje direkt u sinjski centar i kaže kako će nas dočekati gužva kao na Veliku Gospu. Hoće reći, svijeta je na sve strane. I bi tako, štandovi puni, ljudi trče u kafiće. Grupiraju se stariji, uglavnom bez maske, ispred crkve. Neki je nose kao dodatak, neki njome pokrivaju samo usta. Ima i onih revnih. Prodavačica sira, jaja, luka Katica Tomašević kaže kako razuman svit nosi masku i pridržava se svega.
– A nerazuman ništa, i to oda di stigne bez ikakvih mjera. Vidi ih po kafićima, nigdi maske. To sve širi mladost, na ništa ne paze. Ima ih more po kafićima. Da vidiš po noći kad to sve oživi, sve puno, a zaštite nigdi. Ma nije me strah, optimist sam, ali isto da je gadno, je. Ja bi uvela policijski sat – veli ona.
Koji metar dalje nailazimo na sinjsku legendu Johana, Josipa Kanaeta, bez maske, ali s dvije u džepu. Odmah vadi jednu i zahvaljuje nam što smo ga upozorili. A skinuo ju je jer mu je tu jedan domaći rekao: "Ajde Johane, šta će ti maska tu na Pijaci, ne triba ti, ajd skidaj je." I Johan ga posluša.
– Ma vidš ti kako me taj naveo u zabludu, ali evo ne skidam je više. I odsad kad vidim da je neko ne nosi, odma ću ga ovim mojim štapom klepnit po leđima. Trebamo se čuvat, nego kako – kaže Josip.
Podržali su ga i vlasnik dućana Marinko Soldić, koji nam se tuži kako je korona donijela samo veliku krizu i strah za budućnost. Hoće reći, malo se i jedva troši, kupi se što je najnužnije. A kod njega u zadnje vrijeme najviše rublje. Nosi masku, nosi je i svatko tko u dućan uđe, a kako je posla manje, ima vremena i za prodivaniti s ljudima. Naravno, o koroni.
– O koroni pričate, reći ću vam ja zašto je u Sinju ima puno. Zato što se ovi barbarini, a ima ih i mladih i starih, ne pridržavaju ničega. Ne slušaju ništa, ne nose maske. Ja bi po kratkom postupku zatvorija sve gostione u osam sati navečer – kaže Frane Čavić.
U gradu Sinju naoko je sve isto kao uvijek. Ali kada zagrebeš ispod površine, vidiš da nije. I koliko god oni govorili kako se dobro drže, nelagoda, strah i briga stoje ispod kože. Ali što da naprave, kako da se izbore s prispodobom u nevidljivom obliku koja vreba sada već iza svakog kantuna? Pojma nemaju. Znaju da se treba čuvati, ali priznaju i kako se Sinj opustio. Da se debelo opustio. A dok nekome ne smrkne, drugome ne svane, nalik koroni koja je u Sinju našla dobrog domaćina. I? Što sad?
– Isto bi mi svi trebali biti odgovorniji. Očito je da mi u Sinju nismo. Ima li recepta? Ima, evo kiselog kupusa, domaćeg maslinovog ulja, i tri do četiri režnja češnjaka dnevno. To je lik – veli nam prodavačica Dragica.
Uslast, ali bojimo se da to pomoći neće.