Misle li građani da Karamarko i Milanović trebaju pričati o minimumu svjetonazorskih pitanja, tko je kriv što nema komunikacije, tko više govori o prošlosti te o čemu sve žele građani Hrvatske da se govori i razgovara. To su teme o kojima je za Dnevnik Nove TV istraživanje provela agencija Ipsos Puls na uzorku od 600 ispitanika 28. i 29. svibnja.
Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko prije dva tjedna premijeru Zoranu Milanoviću je pisao i tražio sastanak s njim s ciljem postizanja minimalne suglasnosti oko svjetonazorskih pitanja koja izazivaju podjele u javnosti.
Za 54 posto ispitanika svjetonazorska su pitanja važna, a za njih 42 posto to i nije tako važno, dok 4 posto njih ne zna.
Na pitanje tko je odgovoran da u tri i pol godine nema komunikacije između Milanovića i Karamarka 39 posto ispitanika odgovorilo je Zoran Milanović. I Milanovića i Karamarka podjednako krivi 29 posto ispitanika, dok Karamarka odgovornim smatra njih 22 posto. Ostali ili ne znaju li ne krive nijednog od njih.
Da je Tomislav Karamarko u svojim govorima okrenut prošlosti smatra 61 posto ispitanika, dok za Zorana Milanovića to smatra njih 38 posto. Da priča taman toliko koliko je potrebno o prošlosti za Milanovića misli 34 posto ispitanika, dok za Karamarka isto misli njih 20 posto.
Milanović priča premalo o prošlosti - tako misli 20 posto ispitanika, a za Karamarka to misli njih 12 posto.
Kada je riječ o sadašnjosti i budućnosti, za Milanovića 64 posto ispitanika smatra da o tome premalo govori. U stopu ga prati Karamarko sa 63 posto. Da govori baš koliko je potrebno o sadašnjosti i budućnosti za Milanovića misli 25 posto ispitanika, a za Karamarka 19 posto. Da o prezentu i futuru govori previše za Milanovića smatra 5 posto, a za Karamarka 10 posto ispitanika.
Ako bi uopće došlo do sastanka dvojice lidera, na pitanje o kojim bi temama njih dvojica zapravo trebala razgovarati, ispitanici su odgovorili da je na prvom mjestu problem nezaposlenosti, što smatra čak 80 posto ispitanika. Slijedi privlačenje stranih investicija (38 posto), obrazovanje mladih (31 posto), reforma zdravstva (23 posto), porezi (21 posto), smanjivanje broja gradova, općina i županija (21 posto), kriteriji za socijalnu pomoć (10 posto), dvojezičnost u Vukovaru (9 posto), smanjivanje državne administracije (9 posto), privatizacija državnih tvrtki (5 posto), odnosi sa susjedima (4 posto), obilježavanje Jasenovca i Bleiburga (3 posto).