Mali je baš bio mangup, glavni u razredu, sportaš i ništa mu u mladom životu ne bi nedostajalo da njegov daddy nije kakav je. Zacrtao si je da će mali u njegovu nekadašnju gimnaziju, onu elitnu u centru Zagreba, iako ni on nakon nje i pokušaja studiranja nema zavidan posao, a kamoli plaću. I ovih dana shvati da njegovu mangupu, kojemu je, nota bene, zadnje četiri godine cviljenjem navlačio ocjene kod učiteljica, fali mrva do praga. I ode plan.
Pokušat će još zadnji put i urgirati u školi za podizanje jednog jedinog predmeta na peticu. Nebitno je što su ocjene već zaključene. Nebitan je moral, spoznaja da se zakida neko drugo, uspješnije dijete. Bitan je prestiž, a njega vidi u vlastitom produžetku, u upisu djeteta upravo u tu svoju staru opću zagrebačku...