Jedna je noć u Ivancu za mladu obitelj pošla po zlu. Za majku nezamislivom. Dijete koje je rodila bilo je mrtvo. Strava koja obuzme majku kad ne čuje plač tek rođenog djeteta je, kažu, preteška za um. Bolničku sobu nesretne žene umjesto čestitara danas pohodi policija.
Ivanečanka je sina rodila kod kuće, što u Hrvatskoj nije zakonom regulirano. Iako se sve više žena, osobito u pandemiji, odlučuje na porod u intimi vlastitoga doma, Hrvatska nema zakonskog okvira koji bi takav porod učinio maksimalno sigurnim. Pa kad nešto pođe po zlu, krivci se traže među onima koji su porodu prisustvovali. U ovom se slučaju, konkretno, ispituje je li te noći u Ivancu bila i primalja jer ako jest, možda će morati kazneno odgovarati.
Što god da se od tog dogodilo, nije se trebalo.
A sve zahvaljujući hrvatskom pravnom beznađu i zakonima koji se međusobno pobijaju. Hrvatska je jedina od rijetkih zemalja Europske unije u kojoj rađanje kod kuće nije zakonski riješeno. Ipak, u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2015. godine do danas, od broja rođene i upisane djece u državne matice ukupno je 336 djece rođeno kod kuće.
Primalje doma na porod ne mogu, a bez njih je roditi kod kuće opasno. Iako porod kod kuće nije zabranjen, hrvatskim je primaljama onemogućen rad izvan rodilišta. Zakon o primaljstvu im omogućava otvaranje privatne primaljske prakse, ali se istovremeno, prema drugim hrvatskim zakonima, pružanje skrbi na porodu izvan bolnice može smatrati kaznenim djelom. Hrvatski zakon, naime, propisuje da žene rađaju u bolnici.
Hrvatska komora primalja već duže vrijeme ukazuje na apsurdnost ove situacije i bori se za novu zakonsku regulativu po kojoj bi primaljama bilo omogućeno da i izvan uobičajenog zdravstvenog sustava rade svoj posao.
- Zakoni se međusobno pobijaju i to je siva zona. Nije zabranjeno, ali ni regulirano - govori Erika Spirić, predsjednica Vijeća Hrvatske komore primalja.
Najpoznatija je babica s hrvatskog sjevera petu godinu u mirovini. Zbog nje i njezine ekipe, u Varaždin su dolazile rađati žene iz cijele Hrvatske. Varaždinsko je rodilište tih dana živjelo svoju renesansu. Među prvima su se služile alternativnim metodama rađanja sjedeći, pilates loptama uoči poroda. Rađalo se uz onoliko sredstava protiv bolova koliko je rodilja to htjela, bez umjetnog požurivanja poroda.
Erika Spirić ljuta je, kaže, zbog odnosa resornog ministarstva prema rodiljama i njihovoj želji da rađaju kod kuće. Istovremeno dok moderan svijet to potiče, domaći zakonodavac priječi. Ili što je, kaže, još gore, pokazuje poražavajuću nonšalantnost kad su rodilje u pitanju. Ali i omalovažavanje primalja, koje su za svoj posao visoko obrazovane.
- U državi je generalni nered. Dok se god to zakonski ne riješi, svatko će raditi što hoće i prijete tragedije. Ako ne dobiju primalju iz inozemstva, žene se porađaju same ili uz doulu. Krivci su Ministarstvo koje dopušta da se njihovim nečinjenjem događaju ovakve stvari, a nestručne su osobe krive za činjenje onoga što ne bi smjele - oštra je primalja.
Kaže da ovaj problem nije od jučer.
- Biti doma na porodu bez stručne osobe! Da je regulirano kako spada, žena bi imala više informacija i znala bi da je rađati bez stručne asistencije opasno. Primalje su zaista ogorčene na takve postupke. Ne može doula pratiti ženu na kućnom porodu, bez primalje. I da se razumijemo, ima doula koje izuzetno cijenim i s kojima bih osobno rado bila na porodu, ali i onih drugih, koje su si uzele previše ovlasti i netko bi im trebao stati na kraj. Također, primalje nam dolaze iz inozemstva, a naše babice ne smiju raditi za što su se školovale. Sve se vrti oko regulacije kućnih poroda, davanja dobrih smjernica i postavljanja pravila igre. Danas je nered - kaže Erika Spirić.
Iako porod kod kuće nije zakonski reguliran, roditelji mogu sami prijaviti tako rođeno dijete. Dovoljno je imati potvrdu ginekologa da je žena rodila i pedijatra da je dijete zdravo.
- Svi se svemu čudimo, a svi sve znamo. Zato sam ako jadna. Govorimo "to je rizik", a onda svjesno dozvoljavamo ovakvu tragediju - osim što je ljuta, i zdvojna je Erika Spirić, žena koja je, doslovno, porodila gotovo pola Varaždina.
Zbog Erike su i prve dvije kćeri Katarine Škuder - Varaždinke. Iako iz Zagreba, Katarina je čula za Eriku Spirić i odlučila je rađati pod njezinom skrbi. Kad je ostala trudna s trećim djetetom, a Erika je već bila u mirovini, Katarina nije željela, kaže, riskirati s nekim drugim. Radije je rodila kod kuće.
- Da je Erika još uvijek radila, dvaput bih razmislila prije poroda doma. Ovako, to sam već imala na umu, a njezino je umirovljenje donijelo konačnu odluku.. Pročitala sam gomilu stručnih knjiga i povezala se s primaljom iz inozemstva. Bilo mi je važno da sam dovoljno blizu bolnice. Dakle, vidim li da primalja ne može stići, idem u bolnicu jer neasistirani porođaj ne dolazi u obzir. Bio je 5. kolovoza, praznik, nigdje u gradu nikoga.
Prenijela sam pet dana. Nitko od mojih, osim supruga, nije znao da planiram roditi doma. Ujutro sam s djecom otišla do šoping centra, kupili smo prvašici torbu za školu, doma sam skuhala ručak. Muž je s djecom malo prilegao kad sam osjetila sam da nešto počinje. Došla je primalja i rodila sam za tri sata.
Molim vas, odite u bolnicu
Porod doma je drugačiji jer ničim niste sputani. U svojemu ste prostoru, krećete se kako vam paše, želite li sjediti dva sata na WC-u, sjedite... Napuhali smo bazen i rodila sam nasred dnevnog boravka - prepričava Katarina.
Ginekologu i pedijatru je najavila da će roditi kod kuće.
- S trbuhom do zuba sam otišla u Matični ured pitati što mi treba jer želim roditi doma. Gospođa me pogledala i rekla: "Molim vas, odite u bolnicu". Uglavnom, trebale su potvrde ginekologa i pedijatra koje se međusobno podudaraju. Bebu je prvo pregledala primalja. Kad je ona potvrdila da je sve u redu, nema potrebe odmah ići doktorima. Ionako se osjećate kao da ste otrčali maraton. Otišli smo dva dana kasnije. Fasciklu s dokumentima smo svi zajedno odnijeli u općinu, nas petero.
Kad je Katarina rodila doma, odlučila je to i njezina sestra Ana. Istraživala je i naučila da su porodi kod kuće uglavnom kraći, bezbolniji, opušteniji.
Primalja je ponovno stigla iz Slovenije, a Katarina je bila doula. Sina Iana Ana je rodila u rujnu 2016. godine. I kćer Inja je u studenom 2019. rođena kod kuće.
- Primalja je iz Slovenije prije poroda dolazila triput. Počelo je u pet ujutro, zvala sam babicu i sestru koja je bila i doula. Rodila sam 13 sati kasnije. Meni se činilo da je sve trajalo puno kraće. Ležala sam u kadi, prešla na pilates loptu, puno sam šetala po stanu, gledali smo crtiće, jeli.... Pas je bio tu. Imala sam bazen, ali kad sam ušla u njega, nije išlo. Babica je predložila da izađem, otišla sam sjesti na WC, vratila se u spavaću sobu i tu, na krevetu, rodila - ispričala nam je Ana.
Kad je drugi put ostala trudna, znala je da će opet roditi doma.
- Nisam mogla zamisliti da bih išla u bolnici. Na sreću, sve je prošlo odlično. Posjeli su me u kadu, ugasili svjetla, suprug me držao za ruke, sestra/doula masirala mi je leđa, primalja je sve držala pod kontrolom. Taman je sve troje stalo uz kadu. Rodila sam u roku od sat vremena. Mislila sam da je nešto pošlo ukrivo kako je brzo došlo i prošlo - hvali porod u svojoj kupaonici Ana.
Protivnici kućnog poroda nerijetko ga uspoređuju s nadriliječništvom, što je još jedna uvreda primaljama. Nadriliječništvo se odnosi na osobe neobrazovane za taj posao, što primalje nisu. Štoviše, visoke su naobrazbe.
Sve dok hrvatski zakoni realno priječe domaćim primaljama odlaziti na kućni porod, otvara se unosno tržište rada za babice iz susjedstva. Dolaze iz Italije, Austrije i najviše iz Slovenije. Za svoje usluge naplaćuju od 1000 do 2000 eura, ovisno o udaljenosti. Njihov angažman uključuje dva do četiri susreta s rodiljom prije poroda i porod.
Bez skrbi
Slovenkama je država pred koju godinu regulirala kućni porod.
Prvo je pravilo da kod kuće može rađati samo žena niskorizične trudnoće. Na porodu mora biti primalja koja radi u vlastitoj primaljskoj praksi i ima dozvolu za rad nadležnog ministarstva. Rodilja smije biti najviše pola sata vožnje udaljenosti od bolnice. Primalja javlja bolnici da je porod u tijeku i liječnici su spremni.
Buduća majka potpisuje informirani pristanak da će, kaže li primalja da mora u bolnicu, bez pogovora i krenuti. To se događa u manje od 5% slučajeva. Najčešći su razlozi zabrinjavajući otkucaji djetetovog srca, nepovoljan položaj glave za porod te prekomjerno krvarenje majke nakon poroda. Prvorotke najčešće ipak požele sredstva protiv bolova.
U Hrvatskoj je takav transfer nemoguć zbog statusa primalje koje rade izvan rodilišta. U slučaju komunikacije s rodilištem, kažu iz Udruge Roda, one riskiraju kazneni progon.
- Žene koje u zapadnoj Europi rađaju doma tijekom cijele trudnoće imaju skrb primalje. Uz njih je za vrijeme poroda, pripremi dokumentaciju poslije poroda, potpisuje rodni list, organizira s roditeljima daljnju zdravstvenu zaštitu bebe. Ima licencu za nabavu lijekova neophodnih za siguran porod, od kojih je najpotrebniji lijek za slučaj prekomjernog krvarenja. Situacija je čista - ističe Danijela Drandić iz Roda.
Eriku Spirić za početak bi zadovoljila već i primaljska skrb u bolnici.
- Već desert godina govorim o osnivane primaljskih jedinica, kao prijelazni period do poroda kod kuće. Primaljska bi skrb uključivala svu slobodu kao i porod kod kuće. Bez liječnika, kojega se rastereti velikog dijela posla. U taj se porod nitko ne pača, nitko ga ne požuruje, rodilji se ugađa u svemu... Ima sve ono zbog čega želi roditi doma, ali u slučaju problema, liječnik je na dohvat ruke. Ako dolazi doktor, prelazi se na medicinski oblik skrbi. To je najčišća situacija. Nisam ju ja izmislila. Bilo bi to najbezbolnije za sve.
Dok se naše Ministarstvo odluči regulirati kućni porod, već bi se iskristalizirao dio primalja koje bi mogle prijeći na rad kod kuće. Vjerujte, takvih poroda tada ni ne bi bilo puno. Manje od jedan posto, sigurna sam. Ponavljam, pod uvjetom da u bolnici imaju jednaku slobodu i odu doma s bebom nekoliko sati poslije poroda. Iako, uvjerena sam da naše Ministarstvo neće regulirati porod kod kuće - skeptična je.
Model o kojemu govori prakticira se u Velikoj Britaniji, koja potiče na rađanje kod kuće. Nacionalni institut za izvrsnost u zdravstvu i skrbi (NICE) rekao je da su porođaji u kući i centri koje vode babice bolji za majke, a često i sigurniji za bebe. Savjetodavno tijelo smatra da je važno ponuditi ženama mogućnosti. Kraljevsko učilište za primalje reklo je da je potrebno više jedinica pod vodstvom primalja kako bi se svim budućim majkama ponudio ovaj izbor.
Smjernice predviđaju da doma rađaju žene bez komplikacija u trudnoći. Ne smiju biti starije od 35 godina, pretile, imati problem s visokim krvnim tlakom ili bolestima srca ni biti anemične.
Royal College of Midwives, Royal College of Obstetricsi i ginekolozi pozdravili su smjernice.
Navodi se da je 45% trudnica u izuzetno niskom riziku od komplikacija i bilo bi im bolje roditi izvan bolničkog odjela.
- Ženama treba ponuditi izbor porođaja kod kuće, akušerske jedinice u bolnici, primaljske jedinice uz bolnicu ili primaljske jedinice u zajednici - piše u smjernicama NICE-a za Englesku.
Prema njihovom istraživanju, pri takvim porodima potrebno je manje medicinskih intervencija nego kod bolničkih poroda.
Za to je, smatra se, zaslužna opuštenost poznatog okruženja, manji je pritisak da porod treba brzo napredovati i ne postoje rigidni vremenski okviri. Potreba za intervencijama poput dripa ili vakuuma je rijetka.
Primalja redovito prati otkucaje djetetova srca za vrijeme trudova te će, u slučaju bilo kakve sumnje ili bojazni vezane za dobrobit majke ili djeteta, sugerirati transfer u bolnicu.
Susan Bewley, profesorica složene opstetricije na King's Collegeu u Londonu i članica tima za donošenje smjernica je odlučna:
- Jedinice koje vode primalje imaju bolje ishode za majke od tradicionalnih akušerskih jedinica.
Ali i dodaje:
- Ne postoji jedinstven model za sve žene. Različite mogućnosti koje pružaju različitu podršku ženama s različitim potrebama, daje bolju sigurnost u cjelini. Dokazi pokazuju da kod žena bez komplikacija u trudnoći porod kakav same izaberu prolazi lakše i bolje - zaključila je profesorica.
Cijena poroda
Cijene poroda u Engleskoj ovise o mjestu rađanja. U bolničkim je opstetričkim jedinicama najskuplje, kod kuće najjeftinije. Raspon je između 1066 funti do 1631 funtu, od 9400 do 14.300 kuna. Međutim, ta je cijena uključena u zdravstveno osiguranje. Prema novim smjernicama NHS-a za Englesku i Wales, stotine tisuća novih beba moglo bi se svake godine roditi izvan bolnice.
Istrijanka Helena Petrović potpisala bi svaku riječ britanske profesorice. Nakon dva sina rođena u bolnici, trećega je na svijet odlučila donijeti doma. Željela je svoj intiman prostor. Sina Geu rodila je 3. siječnja 2010. godine.
- Bilo mi je to lijepo iskustvo, torbe su za svaki slučaj bile spremne uz vrata. Iskustvo poroda, vjerujem, ovisi o spremnosti žene na rađanje. Ne mora svaki porod doma biti lijep, niti u bolnici loš. Meni su oba poroda u bolnici bila lagana i zato sam mislila da to mogu i doma. Pritom sam željela intimnije i jednostavnije - kaže danas.
Na njenom porodu nije bilo ni primalje ni doule. Primalja je trebala doći, u zadnji je čas odustala. Ipak, Helena nije htjela odustati od svog kućnog poroda. Psihičke pripreme i joga pokazale su se korisnima.
- Ipak je to velika odgovornost. Puno sam čitala. Bila sam spremna. Suprug je napravi sjajnu atmosferu, zapalio svjećice. Bio je to jednostavan, lagan i opušten porod. Osjećala sam da kao žena trebam svoj porod uzeti u svoje ruke. Ionako, što god da se za tog poroda desi, bilo doma ili u bolnici, žena će se svejedno osjećati krivom. Osobno mi se sviđa ideja kuće za porode. U svakom slučaju, žena treba roditi tamo gdje se ona osjeća sigurnom - govori iz iskustva.
Emotivna podrška
Specijalist ginekologije i opstetricije, doc. dr. sc. Ivan Fistonić, ne vidi išta sporno u tome da žena rodi gdje želi. Porod kod kuće ne smatra opasnijim od poroda u rodilištu ako se radi o trudnoći niskoga rizika i dobro osiguranoj potpori.
Ipak:
- Liječnici i primalje u javnim ustanovama nisu licencirani za takav servis. Iako, dobro opremljen tim bez ikakvih bi problema mogao voditi porod u kućnim uvjetima - govori liječnik..
Danas su na porodima sve češće i doule. Za njih se u Hrvatskoj donedavno nije znalo, a pružaju rodiljama, kako kažu, emotivnu podršku.
- Savjetujemo, educiramo i emotivno podržavamo. Fokus doule je na majci, ne na porodu - kaže predsjednica Udruge doula, Anita Budak. Njoj je to profesionalni posao, ima otvoren obrt za koji nema klasifikacije pa je upisan u rubriku "ostalo".
I ona se sama, kaže, zgraža na prisustvo doula na neasistiranom porodu.
- Članice naše Udruge potpisuju etički kodeks kojim je zabranjeno prisustvovati porodu bez stručnog osoblja. Kao udruga već godinama pokušavamo pobiti percepciju da doule porađaju. Mi se bavimo emotivnom stranom porođaja, nošenjem s boli i neizvjesnošću. Nikako i ni u kojem slučaju ne pružamo medicinske usluge, što uključuje čak i mjerenje temperature - tvrdi.
Što daje nekome pravo nazvati se doulom?
- Regulatornog tijela nema. Mi inzistiramo na edukciji i etičkome kodeksu, a hoće li se netko mimo nas nazvati doulom, ne možemo na to utjecati. Nakon osnovne edukacije, prolaze mentorstvo - kaže za Magazin profesionalna doula.
Njezinu će podršku rodilje platiti između 2500 i 4000 kuna. Cijena, kaže, ovisi, o platežnoj moći regije u kojoj rodilja živi.
O porodima kod kuće dosad su izrađene mnoge studije, osobito nakon 2005. godine, kad su žene počele pokazivati sve veći interes. Najrecentnije studije iz Velike Britanije (Birthplace, iz 2014.), Nizozemske (DeJonge iz 2009.) i Kanade (Hutton iz 2016.) donose iste zaključke - porod kod kuće uz stručnu je primalju jednako siguran za majku i dijete kao i porod u rodilištu. Posebice za žene koje su već rađale.
