Poglavar Katoličke crkve papa Frane u subotu je pomaknuo odnosno promaknuo neke hrvatske biskupe. Kako je u podne objavio dnevni Bilten Svete Stolice, mons. Dražen Kutleša (51), dosadašnji biskup porečko-puljski, imenovan je nadbiskupom koadjutorom splitsko-makarskim uz nadbiskupa metropolita mons. Marina Barišića (73), a mons. Petar Palić (48), dosadašnji biskup hvarsko-bračko-viški, seli se u susjednu državu kao novi biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski umjesto mons. Ratka Perića (76), koji je lani navršio mirovnu dob u Katoličkoj crkvi.
Može se činiti kurioznim što je mons. Kutleša, rođen u Tomislavgradu dok je još bio Duvno, poslan u Split, dok je u Mostar (i Duvno) poslan mons. Palić, rođen u Prištini, a svećenički zaređen u Dubrovniku. To nije neuobičajeno. Na primjer, mons. Želimir Puljić, rođen u Kamenoj i svećenički ređen u Mostaru, bio je biskup u Dubrovniku a sada je nadbiskup u Zadru. S druge strane, nije rijetkost da se kler u nekoj biskupiji odnosno nadbiskupiji smatra donekle pogođenim ako dobije biskupa odnosno nadbiskupa ordinarija porijeklom iz druge biskupije, jer to indirektno smatra kritikom svojih sposobnosti: da nije kadar iznjedriti svog biskupa. Poznato je da je imenovanje dotadašnjega krčkog biskupa Josipa Bozanića na nadbiskupsku katedru u Zagrebu izazvalo pravi šok i ne baš tiho rogoborenje nekih tadašnjih zagrebačkih pomoćnih biskupa i kanonika, te vodećih profesora (jedan od njih, smatran glavnim kandidatom, nedugo zatim se odrekao svećeništva). Tu igraju ulogu i taštine, ali i međuljudski odnosi, poput podmetanja, denunciranja mogućih kandidata i tako dalje.
Naime, postupak imenovanja biskupa nije proizvoljan. Važna zadaća je tu na apostolskom nunciju. U Hrvatskoj je to već godinu dana mons. Giorgio Lingua (60), iskusan papinski diplomat, Papin osobni prijatelj još iz vremena kada je Jorge Mario Bergoglio bio kardinal nadbiskup u Buenos Airesu. Kao što je poznato, apostolski nuncij je prvenstveno poklisar Svetog Oca i Rimske kurije pri mjesnoj Katoličkoj crkvi, a tek zatim pri državi u kojoj je akreditiran i gdje djeluje kao veleposlanik. Upravo nuncij prikuplja prijedloge kandidata za biskupstvo (koje crkvene pokrajine odnosno biskupske konferencije sastavljaju tajno barem svake tri godine), te prijedloge proučava, po potrebi traži pojedinačna mišljenja od klera i laika, pa dostavlja Svetoj Stolici imena trojice kandidata, zajedno sa svojim mišljenjem. Papa može imenovati i onoga koga ne predloži nuncij, pa i nekoga koga biskupi nisu kandidirali - ali u većini slučajeva grimiznu kapicu dobiva onaj koga je nuncij smatrao najpogodnijim.
Bilo je govora da je mons. Kutleša kandidat za sljedećeg nadbiskupa u Zagrebu, osobito kada se pročulo da aktualni zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Bozanić (71) ima zdravstvenih problema. Ti su glasi potekli baš iz crkvenih krugova. Nevolja je što se takve glasine nerijetko lansiraju da bi prelat o kojemu je riječ "izgorio" kao kandidat. Bozanić je još ordinarij, nije maknut u Vatikan, kako se uporno proturalo. Kao mjerodavan crkveni pravnik, ondje ima nekoliko zaduženja, među kojima je i veoma pipav zadatak članstva u nadzornom odboru nad IOR-om, takozvanom "vatikanskom bankom", gdje kardinal Bozanić ima navodno oko milijun eura, gotovinu Zagrebačke nadbiskupije, koju ona, očito i znakovito, nije morala trošiti i nije željela povjeriti bankama u Hrvatskoj.
Kardinal Bozanić je indirektno "kumovao" ulasku mons. Kutleše u hrvatski katolički episkopat. Zagrebački kardinal bio je u povjerenstvu koje je papi Benediktu XVI sugeriralo da se imutak samostana u Dajli vrati talijanskom redu čiji su članovi odande silom protjerani kad je taj kutak Istre (do prvoga svjetskog rata etnički posve talijanski) dobila Jugoslavija. Tadašnji porečko-puljski biskup Ivan Milovan to nije htio prihvatiti. Stoga se morao 2011 odreći službe a u Poreč i Pulu je, gotovo kao prisilni upravitelj, poslan Kutleša, u tom trenutku perspektivni kadar u Rimskoj kuriji.
Za razliku od pomoćnog biskupa, koji s te dužnosti može i u mirovinu, koadjutor ima pravo nasljeđivanja svog ordinarija, kada mu prestane služba. U dalmatinskoj (a do 1828 i svehrvatskoj) metropoli ordinarij je mons. Marin Barišić, koji već koju godinu nije u perfektnom zdravlju. Ostaju mu još dvije godine do redovitog umirovljenja, ali očito se pokazala potreba da se budući nadbiskup pravodobno upozna s problematikom u toj velikoj arhidijecezi. A to sugerira da je Kutleši to definitivna destinacija u Hrvatskoj i da neće biti preseljen u Zagreb, što ne znači da možda neće jednom nazad u Vatikan.
Mons. Dražen Kutleša je, kako navodi Ika, rođen 25 rujna 1968. Nakon završenog Malog sjemeništa u Dubrovniku, nastavio je studij filozofije i teologije u Velikom sjemeništu u Sarajevu. Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je tadašnji ordinarij mons. Pave Žanić 29 lipnja 1993. Bakalaureat pri Teološkom fakultetu u Zagrebu u Hrvatskoj postigao je 1994, a 2001 doktorat iz kanonskog prava na Papinskom sveučilištu Urbaniani. Bio je redom: župni upravitelj u Grudama, docent kanonskog prava na Teološkom institutu u Mostaru, vicekancelar biskupijske kurije, član zbora konzultora i prezbiterskog vijeća, član Komisije Iustita et Pax Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, pa 2006-2011 djelatnik Kongregacije za biskupe,
Mons. Pero Palić je, također po Ikinim podacima, iz hrvatske vjekovne dijaspore u Janjevu na Kosovu. Rođen je 3 srpnja 1972 u Prištini. Nakon osnovne škole pohađao je Klasičnu gimnaziju u Skopju odnosno Subotici te 1990-1995 godine Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Doktorat iz teologije postigao je 2009 na Teološkom fakultetu Karla Franzena na Sveučilištu u Grazu. Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 1 lipnja 1996 godine. U Dubrovačkoj biskupiji bio je predstojnik Katehetskog ureda, pa osobni biskupov tajnik, pa ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika. Župom Dobl u austrijskoj biskupiji Graz-Seckau upravljao je 2005-2008. Potom je u Dubrovniku bio biskupski vikar za pastoral, pa 2011-2017 generalni vikar. Bio je i predsjednik Središnjeg odbora za pripremu posjeta sv. Ivana Pavla II Dubrovniku 2003 i predsjednik Organizacijskog odbora Susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku 2014. Od 2017 je generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije. U Hvaru je bio biskup tek dvije godine.