Ruža Tomašić, 57godišnja polilitičarka, nekad kanadska policajka, tjelohraniteljica i kaskaderka iz akcijskih serija, nesumnjivo je najoriginalnija hrvatska političarka. U nepunih 15 godina rada u politici strelovito je napredovala od kanadske povratnice do pravaške predsjednice i saborske zastupnice, pa sve do europarlamentarke s rekordnih 64.758 glasova na izborima 2013. Danas je predsjednica Konzervativne stranke s kojom ide na izbore u koaliciji s HSP-om i Obiteljskom strankom.
Sinonim zatucanosti
Na izbore idete u koaliciji s HSP-om i Obiteljskom strankom iako ste nedavno rekli da je ‘pravaštvo totalno izlizano i postalo je sinonim zatucanosti’. Kako to da sada s njima koalirate?
- Nisam rekla da je pravaštvo sinonim zatucanosti, nego da danas ne postoji ono iskonsko pravaštvo doktora Ante Starčevića. Ako želite pričati o pravaštvu danas, pogledajte kako žive pravaši i od čega žive i bit će vam jasno da to nije tako.
Želite li reći da ni Daniel Srb, predsjednik HSP-a, ne živi te pravaške vrednote?
- Treba vidjeti kako on živi. Mislila sam na one pravaše koji ne žive bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje.
Mislili ste na one pravaše koje ste napustili?
- Ja sam zapravo htjela da se razvije diskusija o tome, o pravom pravaštvu koje se dokazuje kroz misli, riječi i djela.
Jeste li vi oličenje života pravašice?
- Ja se nadam da jesam. Naravno, imam grešaka, kao i svi, ali nisam se ogriješila ni o Boga, ni o čovjeka, ni o Hrvatsku.
Dakle, zato ste zapravo ušli u stranku koja se zove konzervativna?
- Upravo to i jest stranka za mene. Konzervativci nisu zatucani. Ima ih u svim zemljama. To su ljudi koji imaju svoje temelje koje sam ranije spominjala i ljudi koji prihvaćaju nove stvari, ali pri tome ne žure i dobro promisle o mogućim posljedicama.
Što imaju konzervativci, a nemaju pravaši?
- Konzervativci imaju svjetsku obitelj, 16 stranaka u Europskom parlamentu, i možemo lobirati preko njih. Kada kažete ‘konzervativac’, ljudi vas već svrstavaju u tu skupinu. Kada kažete pravaš, njih ima samo u Hrvatskoj.
Ljudi na vašoj listi poprilično su anonimni. U kojim jedinicama idete na izbore i tko su ti ljudi?
- Koalicija ide u jedanaest jedinica, a naši su nositelji u četiri. Imamo prim. Antu Zvonimira Golema, predsjednika riječkog UHDDR-a Milu Biondića, dogradočelnika Vukovara Marijana Pavličeka, načelnika Općine Sibinj Josipa Pavića, mladog čovjeka koji je preporodio općinu i izvukao je iz dugova u kratkom roku, a o njemu nitko ne govori. Dakle, nitko od njih nije anonimac.
Vaša koalicija zove se ‘Spremni’. Aluzija je jasna i malom djetetu, a opet ima pravaške korijene?
- To su ljudi koji poštuju čovjekoljublje i domoljublje i koji se nisu ogriješili o te vrijednosti te su spremni pokazati i dokazati svojim djelima da se politika može voditi na pošten način. Za to su spremni.
Jeste li razmišljali o tome da u kampanju uključite i Joea Šimunića koji je kažnjen s deset utakmica neigranja za reprezentaciju zbog izvikivanja ‘Za dom spremni’ na stadionu, a sada je u stožeru reprezentacije?
- Joe Šiminuć je pošten, vrijedan čovjek koji voli Hrvatsku. Ljudi moraju razumjeti da je Joe rođen i odgojen u Australiji. On ima svoga posla u nogometu.
Baš me zanima što bi se dogodilo da se napravi neka koalicija naziva ‘Za dom’ pa da koalirate s njom?
- Nama nije važno kako bi se ta koalicija zvala, nego tko bi bio u njoj. Gledajte, meni ne smeta kada ‘Za dom spremni’ kaže neki čovjek koji je spreman braniti svoj dom, nego kad to kaže neki prevarant koji pod krinkom domoljublja potkrada svoju domovinu. To mi para uši, to mi smeta.
Kad smo već kod doma, sljedeće je pitanje o vašim odnosima s Domoljubnom koalicijom. Jeste li s njima bili u kakvim pregovorima ili komunicirali s vodstvom HDZ-a?
- Ne. Otkako sam otišla iz HSP-a AS, nisam s njima komunicirala.
Je li bivši premijer Sanader dobar primjer suđenja za grijehe u privatizaciji?
- Nije on jedini, bilo ih je i prije i poslije. Najveći problem je u našem pravosuđu nad kojim bi trebalo uvesti monitoring. Treba nadalje i urediti državne tvrtke tako da dobro posluju. Nedavno smo izračunali da samo na izdvajanjima za nevladine udruge možemo uštedjeti oko dvije do tri milijarde kuna.
Uvjeti koaliranja
Ne mogu se baš preko noći ukinuti nevladine udruge, zar ne?
- Naravno da ne, ali ako gledate proračun, mi smo sada prinuđeni da se zadužujemo za te novce koje im dajemo. Sposobna vlada ne bi morala posuđivati novac, samo treba voditi poštenu i transparentnu politiku.
Vratimo se na izbore. S koliko mandata bi vaša koalicija bila zadovoljna?
- Vjerujem da možemo osvojiti od sedam do 11 mandata.
Vi idete u desetoj izbornoj s dvojicom generala Antom Kotromanovićem i Damirom Krstičevićem. Kako ćete protiv njih?
- Ponavljam, računam na one koji nisu izlazili na izbore jer da jesu, već bi glasali za njih i vidjeli bi što su napravili. Idem čiste savjesti, ne dugujem nikome ništa i tražim da mi ljudi daju glas i da me puste da radim za njih. Ako ljudi to neće, ako žele glasovati za nekog drugog kojeg su vidjeli što i kako radi, onda je to njihovo pravo.
Ako budete imali tako dobre rezultate kakve najavljujete, hoćete li doći u Sabor iz Europarlamenta?
- Ako budem mogla činiti razliku u hrvatskom parlamentu, ostat ću ovdje. Ako ne budemo imali čak ni klub, onda ću ostati u Europskom parlamentu jer tamo mogu učiniti više za hrvatske interese.
Već ste najavili da biste koalirali i s Milanovićem ako bi to spriječilo nove izbore?
- Hipotetsko pitanje, hipotetski odgovor.
A s Domoljubnom koalicijom ako njima bude trebalo, pod kojim uvjetima?
- Pod uvjetima da politiku vode ljudi iz struke i da zastupaju interese hrvatskog naroda.
Jesu li branitelji iz Savske prihvatili vaš poziv za mjesto na vašoj listi?
- Nisu. Mi smo ih htjeli kao neovisne jer mislimo da se branitelji najbolje mogu boriti za svoja prava ako su u Saboru.
Mislite li da bi oni trebali imati svoju stranku u Saboru?
- Da, jer su prije izbora svim strankama puna usta prava branitelja, a kada prođu, svi ih zaborave.
Kako ste doživjeli ovo iznenadno probuđeno domoljublje premijera Milanovića?
- Izbori, predizborna kampanja. Tu nema nimalo iskrenosti. Ne možete tri godine ne raditi ništa i pljuvati po hrvatskom narodu, sramotiti nas i onda odjednom postati ‘veliki domoljub’ koji hrvatskom narodu želi sve najbolje.
Možda će i vama oduzeti koji glas. Jeste li razmišljali o tome da i vi malo promijenite retoriku, pa kažete koju lijepu o drugu Titu, partizanima...?
- Bila sam gladna i žedna u tom sustavu. Nas je bilo osmero djece, od nas osmero, šestero je otišlo trbuhom za kruhom. Naš otac je umro sedamdesetih jer nije mogao naći posla. Jako smo stradali. Ja sam imala 15 godina kad sam morala otići tako da ja ne mogu reći ništa, ama baš ništa, lijepo o onome sustavu.
Premali za sabirni centar
Kako vidite razvoj krize s izbjeglicama?
- Mi smo mala država, ne možemo si dopustiti da budemo sabirni centar. Nismo mi jedini zaduženi za taj problem. Rješenje je jednostavno: kad svi zatvore granice, zatvaramo i mi. Mene samo zanima kome je u interesu da oni dolaze. Jer da nekome nije u interesu, onda bi njihov dolazak bio zaustavljen.
Bilo je dosta trzavica između Vlade i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Kako doživljavate njene poteze oko izbjegličke krize, pa i dosadašnji mandat?
- Predsjednica bolje razumije migrantsku krizu od Vlade, a osim toga, nikada se mediji, a ni pojedini ministri iz Vlade, nisu s takvim cinizmom i nepoštovanjem odnosili prema bivšim predsjednicima Mesiću i Josipoviću kako se danas odnose prema predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović koju je birao isti taj hrvatski narod.