Saborski su zastupnici sa 72 glasa za, 15 suzdržanih i 20 protiv prihvatili Zakon o arhivskom gradivu i arhivima.
Od 67 amandmana, od kojih je najviše podnio Most, prihvaćen je samo jedan, kako su rekli Mostovci potpuno beznačajan, dok je Vlada sve ostale odbila.
Sporno u tom zakonu za dio zastupnika bilo je pomicanje datuma do kojeg je gradivo dostupno s obzirom na to da je raniji zakon omogućavao dostupnost do 22. prosinca 1990. bez ograničenja, 30 godina od nastanka, uz neke mjere zaštite osobnih podataka. Novim prijedlogom arhivi su dostupni do 30. svibnja 1990.
U raspravi Nikola Grmoja je istaknuo da se zatvaraju dosjei ljudi koji su bili žrtve, a radi se o čak 80.000 dosjea premda se, kako je rekao, do progonitelja može doći samo preko onih koji su proganjani. Također je naglasio da se zapravo zatvara period tranzicije iz komunističkog u demokratski sustav kada su se mnogi iz tog bivšeg režima prebacivali u novi sustav i zauzeli važne pozicije u društvu.
Da je promjena datuma problem, istaknuo je i Zlatko Hasanbegović u ime Neovisnih za Hrvatsku istaknuvši da je to zapravo ključna točka ‘ovog podmuklog, protulustracijskog kukavičjeg jaja od zakona’.
‘To je trenutak kad se petokraka pretvara u hrvatske grbove i kad je začeta hrvatska država, već duboka država konglomerata različitih poslovnih, paraobavještajnih, političkih i ideoloških interesa koja je zarobila hrvatsko društvo i državu sve do naših dana’, rekao je Hasanbegović.
Razloge promjene datuma pokušao je objasniti državni tajnik u Ministarstvu kulture Ivica Poljičak te naglasio da 30. svibnja 1990. predstavlja granično razdoblje između nedemokratskog režima i demokratski izabrane vlasti, odnosno uzelo se obzir konstituiranje novog Hrvatskog sabora izabranog na prvim višestranačkim izborima.