Jedanaestero djece Dječjeg doma Vrbina Sisak zbog razornog je potresa iznova izgubilo svoj dom, mjesto koje su nazivali tim imenom. Zgrada u Sisku dobila je crvenu naljepnicu, a 11 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi otišlo je prvo u privremeni smještaj Centra za pružanje usluga u zajednici Lipik, a nakon toga se preselilo u SOS Dječje selo Lekenik. Ostavili su za sobom sve što su poznavali, sve uz što su se vezali, a neki od njih i blizinu roditelja koji iz različitih razloga o njima nisu mogli skrbiti.
Njihova tužna sudbina posebno je dirnula pet saborskih zastupnica SDP-a; Martinu Vlašić Iljkić (Požega), Marinu Opačak Bilić (Slavonski Brod), Romanu Nikolić (Osijek), Martinu Grman Kizivat (Slatina) te Irenu Šimunić (Ozalj). Odmah su odlučile konkretnom pomoći olakšati život djece koja su posljednja dva tjedna promijenila čak dva okruženja, dva smještaja. Zastupnice je prije svega zanimalo što djeci najviše treba, a u razgovoru s ravnateljem pokazalo se da su to mobiteli, danas svima dostupan uređaj za komuniciranje, a djeci koju život nije mazio gotovo pa nezamisliv luksuz.
Zastupnice nisu ni trenutak dvojile i osobno su djeci ispunile želju. No, nisu na tome stale jer željele bi da sva djeca bez roditelja dobiju mogućnost da imaju ono što je ostalima samo po sebi dostupno.
- Djeca dulje neće moći boraviti u svom Domu u Sisku, zbog oštećenja u potresima. Zgrada je dobila 'crvenu naljepnicu' te preostaje jedino, zbog starosti objekta, gradnja novog. Djeci su donirane različite potrepštine, odjeća, obuća, a ono što smo u razgovoru detektirali s ravnateljem Centra za pružanje usluga u zajednici Lipik, Ivanom Pušćenikom, nedostatak je mobilnih aparata koji su u posljednje vrijeme nužnost, a ne luksuz. Još se ne zna na koji način će škola biti organizirana, gotovo u potpunosti će biti online. Tijekom potresa smo bili svjedoci da nije bilo moguće neko vrijeme nikoga nazvati, ali poruke smo mogli dobivati i slati. O važnosti mobitela i komunikacije putem društvenih mreža mogli smo svjedočiti u posljednje vrijeme kad je organizirana akcija prikupljanja mobitela za pacijente u bolnicama oboljele od korone, kojima je svaka komunikacija s bližnjima bila nemoguća - rekla je zastupnica Martina Grman Kizivat.
Djeca, kako kaže, nisu u mogućnosti razgovarati sa svojim bližnjima, mijenjaju smještaj, okolinu, ne mogu komunicirati sa svojim vršnjacima, ni roditeljima.
- Uz to, tijekom samoizolacije u pandemiji koronavirusa, kad dijete mora provesti puno vremena samo, mobitel i komunikacija s drugima pruža osjećaj bliskosti i neotuđenosti. Sama činjenica da su u domu djeci je teška, pandemija je otežala uvjete smještaja i posjete gotovo onemogućila te su nedavno potresi dodatno ugrozili njihovo psihofizičko zdravlje. Dom im je razrušen, a privremeni smještaj pronašli su u okolnim domovima. Djeca su u brizi za svoje bližnje i za sebe. Odlučili smo se za kupnju deset mobitela djeci i igračaka, jer jedno dijete je u dobi od pet godina, grupi djece koja su smještena na lipičko područje. Svjesni smo da to nije dovoljno, no barem ćemo potaknuti druge kad razmišljaju o potrebama djece u domovima, da je to nešto što je njima gotovo nedostižno, a danas potrebno i za školu - ističu zastupnice.
Ravnateljica Dječjeg doma Vrbina Đurđica Pavešić Herkov u ponedjeljak je dočekala saborske zastupnice SDP-a u dvorištu doma te preuzela donacije. Koliko je donacija bila važna i korisna, svjedoči i izjava ravnateljice Pavešić Herkov koja je posvjedočila da je nedostatak mobitela problem koji pogađa djecu, jer moraju čekati red za komunikaciju.
- Naime, često se dogodi da je samo jedan mobitel na raspolaganju pa sva djeca nemaju dovoljno vremena za telefonski razgovor s obiteljima koji im je jedini izvor bliskosti. Također, pojedina djeca imaju starije mobitele čija baterija ne traje dugo pa se dogodi da djeca nisu dostupna svojim odgajateljima u određenom trenutku. Nasreću, takvi problemi više se neće događati jer će im nova tehnologija omogućiti povezanost i dostupnost u svakom trenutku - objašnjava Martina Grman Kizivat.
Zastupnice su istaknule da djeca mahom dolaze iz siromašnih obitelji, čiji roditelji ne mogu kupiti mobitel koji može pratiti sustave za rad u online školi.
- Korištenje mobitela ne može zamijeniti međusobno druženje i to treba uvijek isticati, no današnja situacija, nažalost, ne ostavljaju djeci puno izbora. Ovo je naš doprinos djeci u domu, naravno da smo se odazvali i prikupljanju novčanih i materijalnih donacija, poput tri kontejnera i kamp-kućice Marine Opačak Bilić te potrepština u stranačkim organizacijama SDP-a. Svjesni smo da se ne zna koliko će kriza trajati i da će ljudima trebati pomoć sljedećih mjeseci pa ćemo se i nadalje organizirati i pružati pomoć stradalima, imajući na umu i ostale dječje domove kojima je nedostatak elektroničkih uređaja također jedan od problema - zaključila je Martina Grman Kizivat.