Laminat na podu valjao se u valovima. Jedva sam izašao iz kuće, podizao sam noge visoko, ali tlo mi je izmicalo pod nogama. Pokušavao sam dohvatiti suprugu, zapela je u štoku od vrata, trudio sam se uloviti je za ruku, izmicala mi je, udari potresa bacali su je s jedne strane štoka na drugu, nije me mogla dograbiti, ni ja nju. Bio sam u ratu, u zarobljeništvu, i nisam se bojao. Ali nemoć koju sam osjetio toga 28. prosinca 2020., kad je potres magnitude 6,2 po Richteru pogodio Baniju, neću nikad zaboraviti - opisuje Goran Kucko iz Sela kraj Siska. Oči su mu pune suza.
Pozitivna energija
Grli suprugu Danijelu, koja je u potresu zadobila i tjelesne ozljede. Njihova obiteljska kuća toliko je stradala da iz nje nikad nisu uspjeli iznijeti stvari zbog straha od urušavanja. Prvi su kojima je država izgradila zamjensku kuću, a njezina primopredaja odigrala se početkom prosinca. Premda su supružnici Kucko tijekom izgradnje, koja se oduljila za dodatnih šest mjeseci (primopredaja je trebala biti u lipnju), ljutito istupali u medijima, danas djeluju toliko sretno da njihova pozitivna energija na trenutak zaista budi nadu.
- Sad imamo dom. Želim da se to ostvari i mojim susjedima i sumještanima koji su ostali bez svojih kuća, hoću im dati nadu, nemojte samo širiti ‘crnilo‘ - moli nas Kucko.
Njihova kućica je gotovo pa sasvim uređena. Nedostaje kuhinja, a planiraju postaviti još koju nadstrešnicu.
- Sve dok sam živ nešto ću na njoj raditi, oko kuće uvijek ima posla - govori Kucko koji je u konačnici, dodaje, zadovoljan kućom i njezinom izvedbom. No, činjenica je, dok 18 tisuća domova čeka obnovu, da je na Baniji izgrađeno samo šest zamjenskih. Nedavno ih je obišao i sam premijer Andrej Plenković.
Prilog o obilasku političara pratio je na vijestima i arhitekt Mateo Biluš, inače profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za područje projektiranja i izvedbe detalja zgrada, koji se, kaže, zgrozio kad je vidio da nakon dvije godine od potresa imamo samo šest izgrađenih kuća i još u takvu stanju kvalitete izvedbe radova.
Važan drenažni kanal
- Blato po fasadi, i to bijeloj fasadi, a riječ je o suhomontažnoj drvenoj gradnji kod koje je najvažnije da se drvena konstrukcija kuće što bolje zaštiti od vlage i truljenja, no evidentno je da je konstrukcija zidova izvedena počevši od razine okolnog terena te da se oborinska krovna voda ispušta direktno uz zidove podnožja (sokl) i u tlo uz temelje, kao i da kiša i blato prskaju po podnožju zidova jer je kuća izvedena bez krovnih streha.
Fasada je već sada u podnožju blatnjava, nema ophoda oko kuća ni drenaže, koja bi bila nužna kada su već zidovi drvene kuće izvedeni tik od razine terena.
Ispravno bi bilo, pogotovo za drvenu konstrukciju osjetljivu na vlagu, ali i za kuće zidanih konstrukcija, da je cijela kuća postavljena na betonski postament od najmanje 20 do 30 centimetara iznad razine zemlje ili uređenog ophoda oko kuće, a ne da štete od vlage budu u interijeru vidljive već za nekoliko godina - ukazuje arhitekt Biluš te sugerira vlasnicima kuća da oko njih naprave barem drenažni kanal popunjen šljunkom kako bi vodu i vlagu odmaknuli od kuće koja nije odignuta od razine terena.
- Svi mi to plaćamo, a netko nas sramoti ovakvom nekvalitetnom izvedbom mimo pravila struke. Riječ je o zanemarivu trošku, koji bi ovim ljudima trebao osigurati kuće kojima će se moći koristiti godinama, a ne da one propadnu za nekoliko godina zbog vlage - kaže arhitekt Biluš.
Vidljiva gradilišta
Nadzor izgradnje konkretne kuće supružnika Kucko radila je tvrtka Jam-ing iz Zlatara. Tvrtka posljednjih godina prijavljuje prihode nešto veće od dva milijuna kuna i ima sedam zaposlenih. Tvrtka redovno posluje i račun joj nije u blokadi, za razliku od tvrtke koja je bila izvođač radova, a kojoj je račun bio u blokadi do 24. studenoga. Riječ je o tvrtki Mipek d.o.o. u vlasništvu sina Kreše Peteka, poduzetnika koji se našao pod istragom zbog poslova koje je radio za Janaf. Tvrtka je nedavno ušla u postupak predstečajne nagodbe, a angažirana je na još dvadesetak kuća koje se grade na Baniji. Premda je rok za izgradnju tih kuća četiri mjeseca, spomenuta tvrtka, doznajemo, kasni s radovima.
U izgradnji je ukupno 86 kuća, a vozite li se Banijom, svako toliko vidljiva su gradilišta.
Dolazimo do još jedne tipske kuće koja je skoro pa gotova, na vratima piše broj mobitela. Zovemo, javlja se Dražen Vratarić. Predstavljamo mu se. Kaže da nas očekuje.
- Uđite slobodno, pogledajte. Ja sam na poslu, radim na Jakuševcu, ali vidim vas na kameri - govori Vratarić. Ističe da je veoma zahvalan Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje i državnom tajniku Gordanu Hanžeku, koji mu je, kaže, uvijek bio dostupan i spreman pomoći.
- Zadovoljni smo i kućom, nismo se još uselili jer još nije priključena na struju, a i morat ćemo dati namještaj raditi po mjeri jer nije standardna veličina - govori Vratarić dok nam njegov sin pokazuje sobe, kupaonicu te kuhinju koja se još postavlja.
Država je zaista spora, ali na Baniji se ipak nešto pokrenulo, dok u Zagrebu država još nije izgradila ni jednu zamjensku kuću iako će 22. ožujka sljedeće godine biti tri godine od potresa.