Wikileaks je prekjučer objavio tisuće američkih diplomatskih depeša iz različitih ambasada SAD-a. Obradili smo one koje se odnose na bivšu Jugoslaviju i na Titov režim u razdoblju od 1973. od 1976. godine .
Američki diplomati iz ambasade u Beogradu i konzulata u Zagrebu detaljno su izvještavali državne institucije u SAD-u o svim aspektima političkog, ekonomskog i sigurnosnog života u tadašnjoj SFRJ. Objavljene su važne depeše koje otkrivaju manje poznate događaje bilateralnih odnosa Beograda i Washingtona te njihovih NATO saveznika, ali i telegrami koji pokazuju kako se stvarala slika o životu u socijalističkoj državi na raskrižju dvaju suprotstavljenih političkih i vojnih blokova.
U izvještaju State Departmenta datiranim 16. prosinca 1976. spominje se susret s članom Centralnog komiteta SKH koji se opisuje kao “prozapadno orijentiran” i dodaje da je u prošlosti dosljedno izražavao svoja politička uvjerenja. Susret američkog diplomata i hrvatskog partijskog dužnosnika dogodio se prethodni dan, 15. prosinca, na letu iz Londona u Zagreb, a najveći interes izazvali su sugovornikovi stavovi o lošim odnosima Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Neimenovani komunistički političar opisao je susret između Tita i Brežnjeva, koji je održan mjesec dana ranije, kao jako težak i nezgodan.
Neće Rusi na Jadran
Najvažniji detalj odnosio se na Brežnjevljev zahtjev da Jugoslavija svoje jadranske luke ustupi na korištenje floti SSSR-a, međutim, Tito ga je odbio. “Između Jugoslavije i SSSR-a pstoje jako duboke razlike koje su gotovo nepomirljive”, zaključio je anonimni član CK SKH.
A u izvještaju iz svibnja 1974. navode se riječi Stane Dolanca kako Jugoslavija nikad nije bila član Istočnog bloka i to nikad neće biti. Dobri odnosi sa socijalističkim strankama “ne temelje se na ideološkim koncesijama. Ni Sovjetski Savez, a niti druge socijalističke zemlje nisu pokušale integrirati Jugoslaviju u svoj tabor”, rekao je Dolanc.
Titov karton
Američki diplomati bavili su se Titovim zdravstvenim stanjem povodom njegova 83. rođendana. U izvještaju se navodi kako je zbog Titovih zdravstvenih problema te 1975. tradicionalni slet na Stadionu JNA trajao dvostruko kraće nego prijašnjih godina, a zatim slijedi opis tadašnjeg predsjednika države. Naglašava se kako je Titova kosa svježe obojena, dok njegovo lice izgleda podbuhlije nego u prošlosti, što može biti posljedica bolesti ili uzimanja lijekova. U neslužbenim komentarima nekih njegovih prijatelja, čulo se kako Tito ne izgleda dobro kao i da je za vrijeme ručka bio izrazito nostalgičan. Radilo se o ručku na koji su Tito i Jovanka pozvali maršalove najbliže suradnike, članove Predsjedništva SKJ, a došli su i Kiro Gligorov, Džemal Bijedić, Stane Dolanc, general Nikola Ljubičić, Dragoslav Marković kao i nekolicina važnih dužnosnika Federacije, republika i pokrajina. Tito je upozorio da treba odbiti bilo kakav pokušaj da se naruše uspjesi Jugoslavije u vrijeme rata kao i poslijeratni uspjesi.
Zatim je podsjetio da su on i Kardelj u mladosti bili zajedno u Moskvi i uvijek u mislima imali jugoslavensku partiju, a ne kako ugoditi nekome u inozemstvu. Na kraju je pozdravio mlade generacije kao čuvare budućnosti.
Paraliza i išijas
Na temelju razgovora s neimenovanim jugoslavenskim novinarom, potkraj siječnja 1976. u Washington je poslana kratka poruka u kojoj se upozorava na pogoršanje zdravstvenog stanja Josipa Broza Tita. Navodi se kako je “predsjednik Tito djelomično paraliziran i nalazi se u lošem raspoloženju, zbog čega je odgodio putovanje u Meksiko i Kubu”. Novinar koji je razgovarao s američkim službenikom prenio je da mu je rečeno kako je Titu potrebno otprilike sedam tjedana da se oporavi.
Lijekovi za smirenje
Na pitanje je li Tito pretrpio moždani udar, rekao je “ne”, ali autor izvještaja konstatira kako nije siguran je li novinar shvatio značenje engleske riječi “stroke”.
Izvještaj od 30. prosinca 1976. posvećen je situaciji u partijskom vodstvu. Počinje s osvrtom na Titovo zdravlje, gdje se apostrofira izvjesni profesor iz Titova okruženja, koji je ispričao “da Tito postaje vrlo nervozan, vjerojatno zbog različitih lijekova propisanih tijekom godina”. Prema ovom izvoru nervozni Tito baca olovke po sobi, u trenucima ljutnje zna napasti Jovanku, a jednom prilikom u javnosti je izgrdio Stanu Dolanca. Zbog nervoze, Tito je počeo uzimati sredstva za smirenje, stoji u izvještaju.
Misterij Titova omiljenog generala Ivana Miškovića
Sudbina generala Ivana Miškovića, nekadašnjeg načelnika Kontraobavještajne službe, a poslije Titova savjetnika za sigurnost, godinama je intigrirala američku ambasadu u Beogradu. Mišković je načelnik KOS-a bio do 1973. godine, kada je imenovan posebnim Titovim savjetnikom za sigurnost. Američki dužnosnici u Beogradu 2. spnja 1973. pišu dva izvještaja o Miškovićevu odlasku.
Kriva procjena
U prvom izvješću navode da je Mišković izgubio Titovo povjerenje jer je krivo procjenjivao političku situaciju, da je preradikalan u obračunu s liberalima i drugim disidentima te da se zalaže za uvođenje čvrste ruke u vođenju države. No, istoga dana američka ambasada šalje novi izvještaj u kojem navode da je Mišković smijenjen jer je želio provesti vojni prevrat te zajedno s još dvojicom visokih časnika preuzeti vlast. Prema američkim izvorima, Mišković je prevrat planirao u jesen 1972. godine.
Iako nemaju precizne podatke o kojim je časnicima riječ, Amerikanci navode da bi u sve mogao biti umiješan i general Ivan Dolničar, pomoćnik ministra obrane. Stoga dužnosnici ambasade spekuliraju da je i on smijenjen, ali u to nisu sigurni jer je TV Beograd objavio njegovu sliku na sjednici državnog predsjedništva.
Miškovićeva smjena
Američka ambasada ponovno se bavi generalom Miškovićem 1976. godine, nakon što je smijenjen s dužnosti Titova savjetnika za sigurnost. O Miškovićevoj smjeni američki dužnosnici pišu tek nekoliko mjeseci nakon što ga je Tito maknuo. Kako nemaju svoje ljude unutar jugoslavenske vlasti, američki dužnosnici uglavnom se u depeši pozivaju na “priče koje kruže” da je Mišković smijenjen, što potkrepljuju tekstovima stranih dopisnika iz Beograda, te navode da jugoslavenske novine o tome ništa ne pišu. Amerikanci u Beogradu zapravo nemaju nikakvu informaciju zbog čega je Mišković smijenjen, nego samo pišu da je riječ o vrlo moćnom čovjeku koji je sigurno stvorio puno neprijatelja oko sebe. (Krešimir Žabec)
Hapsili su iz preventive, da bi Tito mirno slavio...
Samo četiri mjeseca nakon eksplozije bombe, Tito dolazi u Zagreb na proslavu Nove godine. Američko veleposlanstvo izvješćuje da je Tito u Zagrebu i svom rodnom Kumrovcu bio do 5. siječnja. Sama proslava Nove godine trajala je do 6 ujutro, a mediji su naglašavali Titovo dobro raspoloženje, pišu Amerikanci. U depeši se navodi da je osiguranje bilo mnogobrojno, što je uključivalo vojnike te policajce u odorama i u civilu. U veleposlnastvu su svjesni da je za vrijeme Titova posjeta veći broj ljudi bio privremeno uhićen da bi se spriječila bilo kakva iznenađenja kad je riječ o Titovoj sigurnosti. K. Ž.
Washington, imamo problem! Titov sin Aco stiže u New York
U studenom 1975. godine u New York dolazi Aleksandar Broz, sin jugoslavenskog predsjednika. Za američko veleposlanstvo u Beogradu to je iznimno važna stvar. Stoga osamnaest dana prije njegova dolaska, veleposlanstvo obavještava State Department da će Aleksandar Broz doputovati iz Meksika i da ima diplomatski status. Na žalost, u to vrijeme u veleposlanstvu nisu znali kojim letom mladi Broz dolazi u Sjedinjene Države. No, obavještavaju ih da će se u New Yorku zadržati dva dana u privatnom posjetu. Djelatnici veleposlanstva mole da mu se po dolasku pruži sva moguća pomoć i pažnja. K. Ž.
Šaputanja o nasljedniku: Stane Dolanc umjesto Tita
Iznimno važna poruka poslana 22. 5. 1973. u State Department bavi se pitanjem Titova nasljednika. Kao glavni kandidat spominje se Stane Dolanc, kao osoba čiji je položaj u Savezu komunista “od velike važnosti za sve potrebne manevre u slučaju smrti ili invalidnosti predsjednika”.
Oruđe u rukama Tita
Dolanc je u to vrijeme bio sekretar Izvršnog biroa CK SKJ, i jedan od najmoćnijih jugoslavenskih političara.
U nastavku se navodi kako postoje i drukčija razmišljanja, i apostrofira se razgovor s utjecajnim diplomatom Alešom Beblerom, koji je Dolanca opisao kao “Titovo oruđe i običnog partijskog birokrata”. Pritom se naglašava kako je Bebler blizak Edvardu Kardelju, vodećem partijskom ideologu i suparniku Stane Dolanca. Autor analize oprezno zaključuje kako se ipak ne smije govoriti o Dolančevoj neovisnoj poziciji. “Mi ne znamo, u ovom trenutku, koji su Titovi planovi s Dolancom ili što su Tito i Dolanc imali u mislima kada su najavili moguće proširenje Izvršnog biroa i partijskog predsjedništva”, rezimirali su američki diplomati.
U drugom izvještaju od 28. 5. 1974. iznova se aktualizira pitanje tko će naslijediti Tita. Pritom se upozorava na intervju koji je Stane Dolanc dao inozemnim dopisncima - povodom održavanja Desetog kongresa SKJ - kojima je iznenađujuće otvoreno govorio o Jugoslaviji nakon Titove smrti.
SFRJ nije kraljevina
U odgovoru na pitanja o nasljedniku Josipa Broza Tita, Dolanc je rekao kako se o tome još ne razmišlja jer Jugoslavija nije kraljevina. No, američki je dojam da upravo Dolanc očekuje da će ostati na svojim tadašnjim funkcijama još jedan četverogodišnji mandat.
Pukla je bomba blizu Tita, ali svi mediji šute
U rujnu 1975. godine Tito dolazi u posjet Zagrebu. Plan je posjetiti Zagrebački velesajam i zagrebačkom gradonačelniku uručiti orden narodnog heroja Zagrebu na trgu u Paromlinskoj ulici, blizu Gradske skupštine.
No, raspored se mijenja i Tito prvo odlazi na Velesajam, a u 10 sati u Paromlinskoj ulici odjekuje eksplozija bombe. Američki generalni konzulat u Zagrebu dan poslije, preko ambasade u Beogradu, o eksploziji detaljno piše i spominje popucala stakla na zgradi jedne banke te da nije bilo ozlijeđenih.
Stakla na ulici
Spekuliraju kako je moguće da je upotrijebljen eksploziv koji se koristi prilikom gradnje autocesta.
Posebno se napominje da u medijima nije bilo informacije o cijelom incidentu
. Više od godinu dana nakon eksplozije, u studenom 1976., State Department je iz Beograda obaviješten da je u Zagrebu uhapšen novinar Vjesnika Tomislav D.
Uhićenja
Posebno se ističe da je četiri godine ranije bio savjetnik za odnose s javnošću američkih izlagača na izložbi u Zagrebu te da je dobio otkaz zbog “tvrdog novinarstva”.
Napominje se da je na proslavi nacionalnog praznika Sovjetskog Saveza, američkom generalnom konzulu u Zagrebu potpredsjednik Sabora Kamenko Marković rekao da je zbog eksplozije bombe u Zagrebu uhapšeno 30-35 osoba te da je riječ o osobama povezanim s “Old emigration (što podrazumijeva ustaše)”. (Krešimir Žabec)