Peteročlana obitelj Šimić iz Viškova je pred deložacijom. No, njihova je situacija znatno složenija od pukog siromaštva, piše Novi list .
Bili su sretna obitelj s troje djece i vlastitim obrtom, a onda se otac Marko 8. rujna 2012. godine srušio nakon večere. Zatajilo mu je srce i mozak je predugo ostao bez kisika. Marko je pao u komu i otad je posve bespomoćan.
Nepokretan je, hrane ga na sondu, ne kontrolira fiziološke potrebe, diše pomoću 'rupice' na vratu, koju stalno mora aspirirati. On je u stanju kome, no njegova supruga Alisa tvrdi da je on svega svjestan.
– Njemu je najbolje s nama i nitko ga ne bi pazio kao mi. Da smo ga dali u bilo kakvu ustanovu, Marko više ne bi bio živ. Ovako on osjeti ljubav djece, moju ljubav, naše dodire... Sve to će mu pomoći da dođe u stanje svijesti, kad će se moći nasmijati. I najmanji pomak koji drugi ljudi ne vide i ne mogu vidjeti, za mene je velika stvar; kad mi stisne ruku i kad znam da to nije refleksno. Najveća želja mi je, zajedno s djecom, u kolicima ga provozati uz more, da se on smije i komunicira s nama, nije nužno da govori, ali da mi može barem na neki način pokazati što želi i što mu treba. Ima puno slučajeva da su se ljudi nakon 5 ili 10 godina probudili iz kome. Ja se nadam da će i Marko – kazala je njegova supruga Alisa kojoj kako kaže, nije ništa teško napraviti za Marka i danonoćno se brinuti o njemu.
Sve što ona od društva, odnosno države želi, jest da joj daju status njegovateljice, no sadašnji zakon to ne odobrava. Njegovateljice mogu biti majke djeci i majke invalidima domovinskoga rata.
– Državu skuplje košta da ga damo u neku ustanovu, nego da meni plate 2,5 tisuće kuna. Da je živa Markova majka, ona bi mu mogla biti njegovateljica, a ja ne mogu, iako sam mu zakonska skrbnica – kaže Alisa.
Da bi se mogla brinuti o Marku, Alisa je bila prisiljena dati otkaz i živjeti od 2.500 kuna Markove braniteljske mirovine, 1.250 kuna Markove invalidnine i 1.250 kuna dječjeg doplatka, koji će se uskoro smanjiti na 500 kuna.
– Od Markove braniteljske mirovine na račun dobijem 1.600 kuna, jer je ostatak pod blokadom, i time plaćam kredit koji smo Marko i ja uzeli za gradnju kuće. Ostatkom novca hranim djecu, plaćam režije i kupujem Marku lijekove i sanitetski materijal, onaj dio koji ne pokriva HZZO, a koji me mjesečno košta i po 2000 kuna. Nikad ni od koga nisam tražila pomoć, osobito ne novčanu, krpam se i guram kako znam. Tražila sam od nadležnih institucija status njegovateljice i tražila sam od banke reprogram kredita, no ništa od toga nije mi odobreno. Dok je Marko bio zdrav, uzeli smo u Erste banci kredit za obrt, rata je bila 7.000 kuna, teško smo je otplaćivali i nas dvoje zajedno, a onda se dogodilo to što se dogodilo. Morala sam prestati raditi i tražila sam od banke reprogram, da to bude dugoročni kredit koji bih lakše otplaćivala, no nije mi odobreno jer je kredit prvotno odobren za obrt. Dugovi su dosad narasli na 433,091,44 kuna, a s obzirom na to da smo za taj kredit pod hipoteku stavili kuću, banka će nam je Zakonom o ovrhi uzeti i deložirati nas. Za 1. travnja je zakazano procjenjivanje vrijednosti kuće, kazala je za Novi list.