ZAGREB - U Sanaderovoj političkoj karijeri upravo je odnos prema generalu Anti Gotovini i optuženim generalima doživio drastičnu promjenu. Od čovjeka koji je 2001. bio saveznik optuženih generala, koristeći ih, naravno, prije svega u političke svrhe, Sanader je, nakon što je postao premijer, potpuno promijenio svoje stajalište.
Od zaštitnika, postao je progonitelj. Gotovo ironijom sudbine ili, pak, božanskom pravdom, može se uočiti da su danas obojica u pritvoru. Gotovina kao optuženik, čijom se sudbinom u konačnici igrala politika, a Sanader kao političar koji se, radi pozicije i interesa, igrao sudbinama drugih, uključujući i Gotovinu.
VELIKI SPECIJAL: Haška presuda generalima
- Danas se naše generale, hrvatske časnike, tjera na skrivanje, tjera na nekakav stid. Mi smo ponosni na hrvatske generale, mi smo ponosni na hrvatske časnike, mi smo ponosni na hrvatske branitelje - grmio je Ivo Sanader, šef tada oporbenog HDZ-a, 11. veljače 2001. s pozornice na splitskoj rivi na skupu “Svi smo mi Mirko Norac”. Nekoliko koraka dalje stajao je Ante Gotovina.
Tajna optužnica
Bio je u tamnom sakou jer ga je u rujnu 2000., zajedno s još 11 generala, prisilno umirovio tadašnji predsjednik Stipe Mesić, i to zbog potpisa na poznato pismo generala. Dok je Sanader pozivao Račanovu Vladu na ostavku, Ante Gotovina ga je podržavao pljeskom. Tri mjeseca kasnije, Haag je podignuo tajnu optužnicu protiv njega, a mjesec dana kasnije, prije prvog pokušaja uhićenja, Gotovina je pobjegao.
Račan je u međuvremenu pokušao utjecati na Carlu Del Ponte, ali spasio je samo Norca od haaškog suđenja. HDZ-u, na čelu s Ivom Sanaderom, nije padalo na pamet niti tada smirivati situaciju. Upravo suprotno: optužnicama su se oštro suprotstavljali, tražili prekid suradnje s Haaškim sudom, promjenu Ustavnog zakona... Sanader kao lider teško poraženog HDZ-a počeo je udarati temelje za povratak svoje stranke na vlast.
Gotovinine slike
Gotovini se nakon srpnja 2001. izgubio svaki trag. Tadašnja vlast nije ga se usudila uhititi strahujući od državnog udara, a Sanader ga je rado koristio kao novi nacionalni simbol. Diljem Hrvatske financirali su plakate “Heroj, a ne zločinac”, a HDZ-ovi gradonačelnici u svojim su uredima držali fotografije odbjegloga generala.
- Pitajte tadašnji HDZ i Sanadera. Dok su bili u opoziciji - pomoć, kad su došli na vlast - hapšenje. Osim toga, Gotovina ima prijatelje, a i nešto vlastita novca.
Predizborna kampanja
A onda je 2003. Ivo Sanader krenuo u osvajanje vlasti na novim izborima. U posljednjem tjednu predizborne kampanje dao je intervju inozemnim medijima, a američkoj agenciji Associated Press rekao je da je, postane li premijer, spreman u potpunosti surađivati s Haagom i ispuniti sve zahtjeve.
AP objavljuje da je Sanader spreman uhititi i Haagu izručiti generala Gotovinu. Tekst je objavljen prvo u američkim medijima, a slao je pozitivnu poruku zapadnim diplomatima da je i šef desne stranke spreman uhvatiti generala kojega optužuje Haag. To je početna točka prihvaćanja eventualnog izbornog pobjednika.
No, kada su hrvatski mediji krenuli provjeravati je li Sanader uistinu promijenio retoriku, u njegovu stožeru nastala je panika. Uslijedili su telefonski pozivi i nagovaranja, pritisak da se promijeni sadržaj teksta, ali pritom Sanader nije htio decidirano izreći da neće uhititi Gotovinu. Htio je biti prihvatljiv zapadnoj diplomaciji, ali samo dva dana prije izbora nije bio spreman i Hrvatima reći da će uhititi Gotovinu. No, nije uspio zaustaviti AP, tek je izveo da se ta vijest u posljednja dva dana predizborne kampanje ne prenosi suviše jako u hrvatskim medijima.
Dva dana kasnije osvojio je vlast. Dočekao ga je isti onaj zahtjev Haaškog suda koji je dvije godine pratio Račana: izručite Gotovinu, znamo da ga skrivate jer inače nećete u EU. Sanader kao premijer naizgled odjednom iz desničara mijenja poziciju u europejca i njegov glavni politički cilj postaje ulazak u EU.
Kako bi ga postigao, morao se udružiti sa Carlom Del Ponte pa samo godinu dana nakon što je sjeo u Banske dvore Sanader izgovara: “Pozivam generala Gotovina da se preda i pomogne Hrvatskoj kako bi počeli pregovore s EU”. Gotovina preko odvjetnika odgovara: “Samo ako će mi se suditi u Hrvatskoj. Takav zahtjev Haag odbija.”
Sanader pokušava sve kako bi ga slomio. Andriju Hebranga šalje njegovoj ženi Dunji s porukom da mora u mirovinu. No, budući da nema uvjete za nju, ostaje bez prihoda, odnosno sa 6 tisuća kuna muževe mirovine.
Početak pregovora i dalje stoji pa Ivo Sanader 4. veljače 2005. na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost donosi odluku: Gotovinu treba locirati, uhititi i izručiti! Odmah je donesena i odluka o zamrzavanju
Gotovinine imovine, a mjesec dana kasnije HDZ-ova Vlada donosi Akcijski plan za hapšenje odbjegloga generala u šest točaka, koji Sanader u Luxembourghu predstavlja Radnoj skupini EU za procjenu suradnje s međunarodnim sudom u Haagu. Prva i najvažnija točka bila je promijeniti odnos javnosti prema Gotovini - umjesto ratnog heroja, kakvim su ga slavili 2001., sada ga je trebalo predstaviti kao bjegunca koji priječi europski put Hrvatske.
Razgovor koji je presudio
Sanader provodi i temeljitu rekonstrukciju tajnih službi kako bi se zaustavilo curenje informacija jer je dio službi pružao otpor prema naredbi da se locira Gotovina, odnosno dojavljivao mu informacije. Krenulo se i na Gotovininu mrežu pomagača - počelo ih se priskuškivati i zabranjivati im izlazak iz zemlje.
Prvi je pao Hrvoje Petrač - navodni financijer Gotovinina bijega uhićen je u Grčkoj u kolovozu 2005. godine. Sanaderu je tada poslao prijetnju: “Želimu mu puno sreće u njegovu političkom samoubojstvu!”.
Tek nakon što se uvjerila da Sanader i Vlada čine sve kako bi locirali i uhitili Gotovinu, Carla Del Ponte dala je 3. listopada pozitivnu ocjenu o suradnji s Haagom. Presudio je Gotovinin telefonski razgovor snimljen u Španjolskoj.
- Po slijetanju u Zagreb 30. rujna 2005., nazvao me Sanader i javio mi da su otkrili gdje je Gotovina. Tijekom dana predočio mi je i dokaz, snimku telefonskog razgovora Gotovine sa suprugom Dujom - priznala je kasnije i Carla Del Ponte. Tek nešto više od mjesec dana nakon toga Gotovina je uhićen na Kanarskim otocima u hotelu Playa de las Americas. Drugo jutro, na početku sjednice Vlade, isti čovjek koji je četiri godine ranije poručivao: “Ne damo hrvatske generele”, objavio je: “General Gotovina je uhićen”.