U svojoj ćeliji u Remetincu bivši premijer Ivo Sanader nedavno je sastavio detaljan popis umjetnina koje je posjedovao i u kojem navodi kako ih je, od koga i po kojoj cijeni nabavljao. Popis nije samo šturo redanje brojki, već su na njemu i opaske koje je napisao bivši premijer i strastveni kolekcionar, ponekad vrlo duhovite. Hendikep je, tvrdi, što više nema priliku vidjeti svoju zbirku koja je u podrumu Muzeja suvremene umjetnosti, pa sve radi po sjećanju, “s priličnom, ali ne potpunom izvjesnošću”. Prije svega s ciljem da dokaže da je procjena vrijednosti cijele zbirke, koju je prije dvije godine napravio Igor Zidić, na oko milijun eura prenapuhana te da nije uzeta u obzir činjenica da je mnoga djela dobio na poklon ili kupio za bagatelu.
Na podužem popisu onih koji su Sanaderu u posebnim prilikama, za rođendan, Božić, Novu godinu, pobjedu na izborima, početak pregovora sa EU ili ulazak u NATO, poklanjali umjetničke slike našli su se, među ostalima, Jadranka Kosor, Luka Bebić, Božo Biškupić, Vladimir Šeks, Mladen Bajić, Gordan Jandroković, Frano Matušić, Ivan Jarnjak, Mladen Barišić, Bianca Matković, Stjepan Fiolić.
Umjetnine su najčešće, kako Sanader tvrdi, dostavom izravno stizale u njegovu kuću.
Na adresu u Kozarčevu dopremljena su tako ulja Munira Vejzovića i Zoltana Novaka, odljev Frane Kršinića, Murtićev gvaš “Brodovi u luci”, “Kišno ljeto” Igora Rončevića, “Ribarsko selo” Đure Pulitike i mnoga druga umjetnička djela. Izbor umjetnina pokazuje šarolik ukus Sanaderovih prijatelja koji su se željeli dokazati pred svemogućim šefom, za kojeg su znali da obožava umjetnine.
Na fotografiji: Emanuel Vidović - Splitska na Braču, Zidić: 30 000 eura, Sanader: 15 000 DM
Bajić je jedini s tog popisa demantirao da je ikada nešto poklonio Sanaderu, a neki iz prvog ešalona premijerovih prijatelja i suradnika i nisu bili široke ruke. Sanader je dobivao na poklon i djela bez gotovo ikakve vrijednosti, ali i umjetnine vrijedne nekoliko tisuća eura. Ali, koliko god se dobro sjeća gotovo svake kupnje ili poklona, navodeći datume i iznose, kad je riječ o poklonima “za rođendane i Božić”, na popisu sastavljenom u Remetincu ne povezuje slike i čestitare.
Zidić u zaključku procjene Sanaderove zbirke obavljene polovinom siječnja 2011. navodi da je izostavio “i neki keramički sat, na baterije”, koji po njegovu sudu ne spada među razmatrane umjetničke predmete, a Sanader, očito rezigniran, dodaje komentar: “Neka ga vrate”! Za svaki subotnji šoping, kada je obilazio zagrebačke galerije, ali i privatne vlasnike umjetnina, bivši premijer navodi koliko je platio novu akviziciju, najčešće od 2000 do 35.000 dok su bile marke ili poslije od 1500 do 30.000 eura. “Kupio kod Franje Kajfeža, ne znam kada, platio 7000 maraka”, piše Sanader za ulje Oskara Hermana, za koje je Igor Zidić, procjenjujući zbirku, naveo vrijednost od 10.000 eura. Od nećaka poznatog kolekcionara Dobromira Vajde kupio je devedesetih godina brončani odljev Ivana Meštrovića, ali Zidić to nije procijenio jer je dobio snimku koja nije bila dovoljna za verifikaciju. Da jedno Jurkićevo platno ne vrijedi ni marke ili eura, složili su se i Sanader i Zidić, s time da je bivši premijer dopisao “lažni Jurkić - pa ništa”.
Na fotografiji:Zlatko Šulentić - Trabakuli, Zidić: 14 000 eura, Sanader: 8000 DM
Nema valjda galerije u Hrvatskoj koju Sanader nije posjetio i gdje nije trgovao, od legendarnog Šire, splitske galerije Kula, galerije Buljat i Deči u Zagrebu do galerije kod Kamenitih vrata za koju ne navodi ime. Sanader spominje i Gotovušu, a da ne bi bilo zabune o kome je riječ, to je pokojni galerist s Gornjega grada u čiju je galeriju Amadeo često zalazio. Dobivao je Sanader i darove od samih umjetnika, a običaj je bio da mu za Božić ili Uskrs slikari pošalju minijaturne formate, uz dopisanu čestitku.
Dao ih je uokviriti, jer “za mene su imale sentimentalnu vrijednost”. Darivali su mu i franjevci s Trsata, HDZ Zagreba, Splita, Dubrovnika. Hadezeovci su posebno bili inspirirani u izboru motiva za umjetnine koje su poklanjali Sanaderu, pa je HDZ Siska poklonio akvarel Vanje Radauša s partizanskim motivom Topuskog iz 1944. godine. I HDZ s Korčule odlučio se za originalan poklon, sliku “Jedno isto” Sanaderova suradnika i samozatajnog dugogodišnjeg slikara Hide Biščevića, procijenjenu na skromnih sto eura!
Među poklonima su i oni koje su premijeru darovali Milivoj Slaviček, Europska pučka stranka, ali i “neko iz Rusije”. Široke ruke bio je i bivši predsjednik HDZ-a BiH Ante Jelavić poklonivši ulje Ferde Kovačevića procijenjeno na 10.000 eura, kao i mostarski HDZ, ali i Darinko Bago, moćni prvi čovjek Končara, koji je Sanaderu poklonio “Dalmatinski predio” Vjekoslava Paraća, ulje koje je Zidić procijenio na 12.500 eura. Kada, Sanader se ne sjeća.
Prije 20 godina Sanader je u galeriji Amadeo kupio ulje Mencija Klementa Crnčića, ali ne navodi koliko je platio. Međutim, i sam je posumnjao u autentičnost, s čime se složio i Zidić. Kada je riječ o Bukovcima, kapitalcima iz zbirke, koji su bili skriveni kod Fiolića, strastveni kolekcionar sa šestogodišnjom adresom u Banskim dvorima navodi da je jedno ulje kupio 2005. godine preko posrednika, Čeha, i za njega platio 30.000 eura.
Na fotografiji: Za slike Vlahe Bukovca pohranjene kod Fiolića, Sanader kaže da ih je kupio po različitim cijenama, od 5000 maraka do 30 000 eura
Za još jednog Bukovca Sanader detaljno iznosi da je “mijenjao za drugu sliku Bukovca koju sam dobio od njegove kćerke koncem 1998. i uz još četiri slike Reisera, dva Stančića i Režeka, kupljenog kod Gotovuše”. Kupovao je Sanader Bukovca i direktno od njegove kćeri za 5000 maraka, a ostale je nabavio kod galerista po cijenama od 2000 maraka kod Šire 1980. godine do 35.000 maraka kod Gotovuše 2000. godine.
Da je Sanader znao dobro odabrati, pokazuje i akvizicija iz 2000. godine, kada je u galeriji Kula kupio ulje Emanuela Vidovića “Splitska na Braču” za 15.000 maraka, koje danas vrijedi 30.000 eura. Kupio je i djela Stojana Aralice, Ive Dulčića, Lea Juneka, Nikole Reisera, a očito mu je jedan od favorita bio Gabrijel Jurkić i samozatajni splitski slikar Jakov Pavić.
Neke umjetnine iz Sanaderove zbirke Igor Zidić procijenio je na 400 do 600 eura, poput djela Stanka Jančića i Branka Bahuneka, dok je dar Petra Čobankovića “Adam i Eva” hrvatskog naivca Petra Smajića procijenjen na 2500 eura.
U zbirci je nekim čudom, zbog likovno vrlo konzervativnog ukusa bivšeg premijera, i rad avangardnog umjetnika Brace Dimitrijevića procijenjen na 14.000 eura, a za 2000 maraka je nabavljen i spiral “Energija mora” Borisa Demura.
Na fotografiji: Nikola Reiser “Vrsar”, Zidić: 9000 eura, Sanader: 5000 DEM
Luka Bebić je bivšem prvom čovjeku hrvatske Vlade poklonio ulje Vatroslava Kuliša procijenjeno na 4000 eura. Sanaderov prijatelj Franjo Maletić, bivši direktor Vjesnika, premijeru je poklonio ulje na staklu Ivana Andrašića, hlebinca iz Koprivnice, vrijedno svega 600 eura. Darežljiv nije bio ni “neko iz strane diplomacije”, kako navodi Sanader, poklonivši mu ulje vrijedno samo 250 eura. Najmanju cijenu u Sanaderovoj zbirci, po procjeni koju je prihvatio Županijski sud, ima grafika Ivana Lackovića Croate - samo 50 eura.
Kipar Krunoslav Bošnjak poklonio je Ivi Sanaderu brončani kip dr. Franje Tuđmana procijenjen na 3000 eura, dok je na dar od Alkarskog društva dobio malu statuu alkara. Ivan Jarnjak je za poklon izabrao rad slikara iz Donje Stubice Zorislava Drempetića, dok se omiljeni Sanaderov mesar Fiolić odlučio za brončani kip bika, rad akademskog kipara Ante Jurkića, kojeg je Zidić procijenio na 300 eura.
Darežljiv je prema Sanaderu bio i Dušan Džamonja, koji nije volio poklanjati, ali je darovao rad u kombiniranoj tehnici na papiru vrijedan 4000 eura. Međutim, ni sam Sanader se ne sjeća posve detaljno što je dobio, a što kupio. Za pet umjetnina koje je potajice, uz Brioni odijela i oldtimer Renault 8, smjestio kod Stjepana Fiolića, bivši premijer sliježe ramenima. “Ne znam, vjerojatno neki darovi, od koga ne znam, dostave često kući, mene nema”.