Cijela država je u lockdownu, kafići su zatvoreni, a vi na Sljemenu ispijate kuhano vino. Što vam je sve to trebalo?
- Kao što je poznato, prvi sam govorio o nužnosti poštivanja epidemioloških mjera. Poštujem i poštivat ću mjere i ubuduće. A što se tiče tog događaja na Sljemenu, o tome su sve rekli vlasnici kioska - bilo je sve što je odgovorio.
A oni su rekli da su se samo šalili. Hm. Davor Bernardić opet je na društvenim mrežama izazvao popriličan kaos. Poput onog sa Zagrebom i kišom ili Saborom i zeljem. No za njega su to zli jezici. Kaže kako se neopterećuje. Nakon poraza na parlamentarnim izborima, analitičari za Bernardića kažu kako je u 40. godini već potrošen političar. On, očekivano, ne misli tako. Nakon izbornog debakla se pritajio, putovao, učio jezike. Trenira boks, svaki dan trči ili planinari. Naš dojam da odustaje od politike, opovrgava.
Vidite li vi sebe uopće više u visokoj politici? Je li ovo vaš posljednji mandat u Saboru? Razmišljate li o gradonačelničkoj poziciji?
- Politika mi je u krvi. Zasad znam da želim odraditi ovaj saborski mandat. Nemam nikakve druge planove i nisam razmišljao dugoročno. Ali nikad se ne zna što nosi sutra. Treba raditi i biti strpljiv. Isto vrijedi i za eventualni idući mandat u Saboru.
Europski parlament?
- Zvuči zanimljivo, ali treba vidjeti što će donijeti vrijeme koje je preda mnom. Korak po korak. No za stranku sam uvijek tu, na raspolaganju, spreman pomoći i dati svoj doprinos kao i dosad.
U svojevrsnom smo lockdownu, iako to vaše slike sa Sljemena nisu sugerirale. Je li se Vlada snašla u koronakrizi?
- Ne. U prvom valu smo po brojevima zaraženih bili nešto lošiji od prosjeka Istočne Europe i baš kao cijela Istočna Europa jednostavno imali sreće jer se virus nije toliko proširio, došli su topliji dani. Na propagandi Stožera u političke svrhe HDZ se vratio u igru nakon stotina korupcijskih afera i pobijedio na izborima. Ako se sjećate, tad sam govorio da ne postoji nikakva strategija borbe s virusom i na sučeljavanju mahao papirima na kojima su bile znanstvene procjene da ćemo na jesen imati više od 3000 novozaraženih dnevno. Nekima je to mahanje papirima bilo smiješno, ali danas je za brojne obitelji, njih više od 1500, zbog smrti njihovih najmilijih ispalo tragično. No što je tu je. O promjenama se odlučuje samo jednom u četiri godine. Ta je prilika propuštena, a Hrvatska je danas rekorder po smrtnosti u Europi. Nema ništa od plača za prolivenim mlijekom.
Jesu li mjere povučene u pravo vrijeme ili se kasnilo?
- Nakon što je u svibnju premijer slavodobitno i euforično izjavio da je on pobijedio koronavirus, on i cijela njegova Vlada ušli su u zonu samodopadnosti, po načelu "ne može nam nitko ništa" i "kakav virus?". No ubrzo se, tijekom listopada, pokazalo da situacija izmiče kontroli. Bolnički sustav je pred kolapsom, ljudi koji bi vjerojatno u Njemačkoj, Italiji, Slovačkoj ili Češkoj preživjeli, umiru zbog popunjenosti zdravstvenih kapaciteta i nedovoljne spremnosti zdravstvenog sustava. Uostalom, o tome su najbolje svjedočili dramatični vapaji i upozorenja zdravstvenih djelatnika iz naših bolnica. Hrvatska je po broju zaraženih na 100.000 stanovnika, ali i onome što je najgore - po smrtnosti, u samom vrhu Europe. Jednostavno, neodgovorno ponašanje koje je koštalo mnogo ljudskih života i zavilo u crno tisuće obitelji.
Još jedan primjer: Njemačka, Francuska i Austrija, zemlje s bitno boljim zdravstvom, otišle su u lockdown mjesec dana prije Hrvatske i tako spasile ljudske živote, ali i božićne blagdane. Hrvatska Vlada, kao i dosad, nije imala nikakav plan, nikakvu strategiju, i opet je zakasnila. Ako su znanstvene procjene točne, u ovom trenutku koronavirus ima ili ga je imalo više od 15 posto stanovništva. Nažalost, nikakve epidemiološke mjere ovo stanje više ne mogu zaustaviti, situacija je izmakla kontroli. I sami znate da se više ne evidentiraju kontakti, nego osoba dobije poruku da nazove svoje kontakte. U fizici bismo rekli da je sustav u statističkom kaosu jer je izgubljena informacija o početnom stanju sustava. Drugim riječima, sustav je pred kolapsom.
Velik broj ljudi u Hrvatskoj teško da više može izbjeći zarazu koronavirusom. A imali smo Kolonu sjećanja. Siguran sam da je postojao i drugačiji način izražavanja pijeteta prema žrtvama. Ali i da je Kolona sjećanja bila zabranjena, ljudi bi opet došli. To je tradicija. U svakom slučaju je manji rizik od zaraze na otvorenom prostoru i s distancom nego s onim što je vjerojatno uslijedilo poslije - druženjem po kafićima. Ako se sjećate, i prije pet mjeseci zastupao sam stav da je žarište epidemije u noćnim klubovima, ali i školama, gdje su mladi ljudi jednostavno više u kontaktu, što je prirodno. Problem je što oni žive sa svojim roditeljima, a posredno ili neposredno s bakama i djedovima. Kad mladi ljudi dođu iz izlaska ili škole, više ne možete zaustaviti širenje zaraze. Moja je procjena da će ova teška situacija potrajati do početka ožujka kad se nadamo da će se postići efekt od cijepljenja.
Vlada je donijela mjere za gospodarstvenike. Biste li vi isplatili ono što traže poslodavci, ugostitelji...?
- Vlada je dobila povjerenje građana prije pet mjeseci. Ljudi jednom u četiri godine imaju priliku izabrati promjene, nisu se odlučili za njih, tako da ću samo izraziti svoj osobni stav. Naravno da je apel poslodavaca i ugostitelja opravdan jer je riječ o selektivnom i potpuno neutemeljenom pristupu: "Crkve i šoping-centri puni, a kafići i restorani prazni!", i to je duboko nepravedno. S druge strane, Vlada je na proljeće potrošila novac neselektivno, zbog izbora su davali svima šakom i kapom, pa su novac dobile i kockarnice i kladionice koje su u prošloj godini ostvarile više od 400 milijuna kuna dobiti. Sad novca nema jer je deficit države veći od 30 milijardi kuna.
I ono što je logično, budući da novca nedostaje, jest da se Vlada odrekne budućih prihoda, odnosno smanji porez na pet posto u ugostiteljstvu te da pokrije dio fiksnih troškova što apsolutno podržavam. No najvažnije je zaštititi radnike u ugroženim djelatnostima i osigurati im naknadu tijekom krize, koja se isplaćuje isključivo njima i na njihov račun. Osim toga, osiguravanje likvidnosti za poduzetnike kroz HBOR i HAMAG doživjelo je krah i nikad nije zadovoljilo poduzetnički sektor. I, naravno, ono o čemu pričamo već šest mjeseci i što je je mač nad glavom građana i poduzetnika: krediti koji se jednostavno ne mogu vraćati ako nema prihoda. Zato smo još prije sedam mjeseci predložili uvođenje moratorija na kredite.
Na kraju, no ne i najmanje važno, Hrvatska je propustila priliku za restart ekonomije i dani pred nama bit će sve teži i teži. Naše su procjene da je digitalizacijom ekonomije i reformom javne uprave, s posebnim naglaskom na lokalnu samoupravu, bilo moguće dignuti BDP za oko 2000 eura per capita u četiri godine. Ta je prilika propuštena, a prijedlog proračuna je kao iz Alisine zemlje čudesa. Potrošnja nije smanjena, a kad su prihodi u pitanju, Vlada se nada čudu. Vrlo dobro znamo da kad gospodarstvo pada za više od deset posto, čuda se ne događaju, odnosno proračun se ne puni dobro. U svakom slučaju, cijela ekonomska politika je odvojena od stvarnosti, kao da je vode mahnito euforični samodopadni ljudi koji su, nažalost, potpuno otuđeni od stvarnosti. Nažalost, nema vizije, nema reformi, nema hrabrosti. Hrvatska ne da tapka u mjestu, nego, nažalost, jako klizi unatrag.
Vi ste preboljeli koronu? Kako je to izgledalo?
- Na sreću, imao sam blaže simptome, samo jedan dan temperature, dva dana malaksalosti i izgubio sam miris i okus, što mi je posebno teško palo jer jako volim domaću hranu. No znam brojne ljude, moje prijatelje, koji su prošli kroz pravi pakao. Nažalost, neki su i umrli. Ova bolest nije za podcjenjivanje.
Vjerujete li da biste dobili izbore da nije došlo do lockdowna u ožujku, odnosno da se čekalo kao i danas?
- U posljednje četiri godine u gotovo nemogućim uvjetima, u jednoj teškoj situaciji za stranku, pod stalnom metom kritika i pokušaja rušenja izvana i iznutra, kad nam nitko nije davao šanse i kad su mnogi priželjkivali pad SDP-a, uspjeli smo konsolidirati stranačke financije, u SDP privući brojne nove ljude, spojiti druge lijeve stranke, revitalizirati rad stranačkih savjeta, izgraditi nove politike te kao rezultat teškog i napornog rada upisati sjajan rezultat na europskim izborima, potom pobjedu na predsjedničkim izborima i kao favoriti ući u utrku za parlamentarne izbore koji su održani u dosad neviđenim okolnostima. No ponekad na neke stvari u životu jednostavno nemate utjecaj.
Žalite što vas nisu izabrali?
- Apsurd politike jest da je najkorumpiranija Vlada u hrvatskoj povijesti pod okriljem koronakrize produljila mandat. Nakon rezultata na parlamentarnim izborima nisam tražio krivca u maloj izlaznosti zbog korone i zloupotrebi propagandnog stroja tzv. Stožera od strane HDZ-a, nego sam se povukao i dao mandat na raspolaganje članicama i članovima SDP-a. Iako je to dosta rijedak slučaj u hrvatskoj politici, iako mi je bilo izuzetno teško, na neki način postavio sam novi kriterij političke odgovornosti. A to je ujedno i sudbina predsjednika velikih stranaka, pogotovo SDP-a. Ne pobijediš, odlaziš!
Možemo je uspjelo, vi niste. Što biste danas promijenili?
- Teško je reći. U danim okolnostima donosio sam odluke koje su mi se činile najracionalnije. Dočekala nas je korona. Iako smo bili nikad aktivniji, proizvodili nekoliko zakona dnevno da zaštitimo građane, umirovljenike, radnike, socijalno ugrožene i pogođene poduzetnike, Vlada je ta koja je imala novac građana i krizu iskoristila za svoju promociju, a realno Hrvatska od toga neće imati nikakve koristi. Ipak, s današnje distance neke bih stvari drugačije napravio. Naravno, to ne znači da bi rezultat bio puno bolji. Mislim da je stranci nedostajalo malo više zajedništva. Podsjetit ću opet da sam od izbora za predsjednika stranke stalno bio na meti kritika i pokušaju rušenja. To je nemoguća atmosfera za rad i rast.
Možda vaš tim?
- U životu je tako, šiješ od materijala koji imaš. Ne postoji SDP-ovac, a pogotovo viđeniji, koji nije ili bio na listi ili bio pozvan da daje svoj maksimalni doprinos, osim onih koji nisu htjeli iz svojih motiva, a ti se broje na prste jedne ruke. Mnogi ljudi su različitim žarom odradili izbore. To je prirodno. Na kraju dana za izvedbu orkestra najodgovorniji je dirigent. Nisam bježao od toga.
Tko je vas razočarao? Možda sami sebe?
- Mnogi su me razočarali, ali mnogi su me i ugodno iznenadili. Razočaranja treba prihvatiti kao sreću, kao svojevrsni blagoslov, i zahvaliti na prilici da naučiš na pogreškama. I, naravno, naći način da ljudsku zlobu, mržnju i toksičnost elegantno makneš iz svog života. Puno sam puta padao, ali sam se i dizao. Prošao sam životnu dramu, bez roditelja, bračni brodolom, no kako je rekao Nietzsche - što te ne ubije, to te ojača. Ono što sam naučio u životu jest da nije važno koliko puta padneš, nego koliko puta ustaneš. To je i moto čovjeka koji je izgubio osam izbora, a postao jedan od najvećih ljudi u povijesti SAD-a, Abrahama Lincolna. Davao sam sve od sebe, ali ponekad očito ne na pravi način. Danas sam toga svjestan. No svaki neuspjeh je korak bliže konačnom uspjehu ako ga čovjek tako shvati.
Nedostaje li vam politika? Kad to pitam, mislim na vaše djelovanje kao sad bivšeg prvog čovjeka oporbe.
- U stranci sam 22 godine, volio sam posao koji sam radio i to je posebna strast koju imaš ili nemaš, s tim se jednostavno rodiš. Danas je moja uloga kao saborskog zastupnika drugačija, preuzeo sam hrvatsko izaslanstvo pri OESS-u. Zadatak vođenja SDP-a sad je na drugima. To ne znači da je politika za mene gotova priča, naprotiv, mnoge stvari danas promatram drugačije i zrelije. Ipak, danas je puno manje stresa, više sna, sporta, kvalitetnijih kuhanih obroka i više druženja s dragim ljudima koja su mi izrazito nedostajala.
Počinju pripreme za lokalne izbore. SDP praktički opet nema kandidata protiv Milana Bandića. Prije četiri godine išli ste na suradnju s kolegicom Ankom Mrak Taritaš, a sad dio SDP-ovaca, pa i predsjednik stranke Peđa Grbin, navija da se ide s Tomislavom Tomaševićem?
- Lokalni izbori su jedni od najvažnijih izbora u ciklusu jednog predsjednika stranke. Nakon posljednjih lokalnih mi smo ponovili te čak pojačali rezultat po pitanju osvojenih općina i gradova. Točno, u Zagrebu smo bili blizu s Ankom koja je izabrana na koalicijskoj listi SDP-a tri puta i imala je povijest uspješnog rada u SDP-ovoj Vladi, dakle za SDP je bila iskušan i logičan kandidat. Za SDP uvijek mora biti važan rezultat u velikim gradovima. Jedan sam od onih koji, poput potpredsjednika stranke Siniše Hajdaša Dončića ili Ivana Račana, dijeli razmišljanje da SDP mora imati svog kandidata za gradonačelnika Zagreba. Ako je cilj maknuti Bandića, a vjerujem da bi trebao biti, manje stranke ljevice koje nisu u koaliciji sa SDP-om, već su se natjecale u svim izbornim ciklusima protiv SDP-a, to bi trebale uvažiti i podržati SDP-ova kandidata koji, prema mojem mišljenju, ima najviše šanse. Jednostavno bi bilo neprirodno podržati bilo kojeg drugog kandidata, to bi bilo, primjerice, kao da HDZ odluči podržati Škoru ili nekog mimo HDZ-a za gradonačelnika.
Treba li Gordan Maras biti kandidat?
- Kao predsjednik Gradske organizacije ima legitimno pravo na to, a prema anketama ima i šanse u drugom krugu, ali na tome treba raditi, od prvog dana kandidature. Ne vidim po čemu je on lošiji od bilo kojeg drugog spominjanog kandidata. Ima više energije, životnog, ali i političkog iskustva koje je stekao kao poslovni direktor, saborski zastupnik i ministar u SDP-ovoj Vladi.
Ali kako je moguće da SDP nema kandidata koji će politički srušiti Bandića? Vi ste bili na čelu SDP-a i na neki način snosite odgovornost.
- U SDP-u ima puno kvalitetnih ljudi koji bi bez problema mogli preuzeti funkciju gradonačelnika. I vjerujem da će, kad SDP odredi kandidata iz SDP-a, taj kandidat rasti iz tjedna u tjedan te u konačnici pobijediti. Ne dopuštam da se SDP gura na marginu i omalovažava, kao ni naš kandidat u Zagrebu, tko god on bio.
Ovo vam je peti mandat u Saboru. Kakav je sad odnos unutar vašeg Kluba?
- Drago mi je što je Klub SDP-a izrazito aktivan, tamo sjede ljudi koji su se dokazali u svojim područjima i kojima je stranka na prvome mjestu. Nisam čuo da je netko u usporedbi s nekim prijašnjim vremenima javno izlazio i govorio protiv stranke. Naravno, u SDP-u je različito mišljenje na cijeni i tako treba biti. Ali ono na što skrećem pozornost jest da SDP nikad dosad nije bio stranka koja provodi sječu glava kada dođe novo rukovodstvo. Tako je, na primjer, Zoran Milanović cijeli mandat držao Željku Antunović na mjestu potpredsjednice Sabora. U mom mandatu bivši tajnik SDP-a Igor Dragovan i bivši potpredsjednik Ranko Ostojić ostali su na čelu svojih odbora. Mi smo jednostavno drugačija, ako hoćete demokratskija stranka nego HDZ. Raspuštanja stranačkih organizacija koja se događaju u posljednje vrijeme bespotrebno slabe stranku i iz njih neće ispasti ništa dobro.
Popijete li kavu... O.K., jeste li prije zatvaranja kafića popili kavu s Grbinom? Kakvo je vaše mišljenje o njemu? Ima li on kapacitet postati premijer za četiri godine?
- Peđu dugo poznajem. Pred njim je vrijeme u kojem se mora dokazati svojim radom, a oni koji će o svemu dati svoj konačni sud su hrvatski građani. Pred svakim predsjednikom SDP-a su velika očekivanja, a svakom sljedećem bit će sve teže i teže. Što se kave tiče, kad osjeti potrebu, zvat će, ali zašto bi to bilo nužno? Predsjednik stranke ima veliku slobodu birati svoj tim suradnika i donositi odluke, ali kad se povuče crta, ima i još veću odgovornost za svoje odluke, a u preuzimanju odgovornosti uvijek ostaje u pravilu usamljen. On i njegov novi tim, novo Predsjedništvo, jednostavno moraju naći svoj put. U meni će SDP uvijek imati podršku, bez obzira na to tko mu je na čelu.
Naizgledniji kandidat SDP-a za Vukovar je Željko Sabo. Stranka planira podržati i Vladimira Šišljagića. Što vi mislite o tome?
- O Sabi imam pozitivno mišljenje. On je borac. Prošao je krvav put kao hrvatski branitelj i zatočenik logora. On je osuđen, a istekom vremena i rehabilitiran, za nešto za što Plenković nije odgovarao, bez obzira na to što je u prošlom mandatu kupovao žetončiće, odnosno vladajuću većinu. I to je još jedna potvrda da u Hrvatskoj postoje dvostruki kriteriji. Dok je bio gradonačelnik, pokrenuo je Vukovar, otvarao radove, radna mjesta, smanjio nacionalne tenzije. Vukovar će uvijek ostati simbol hrvatskog otpora i stradanja, ali mora izaći iz prošlosti i postati grad budućnosti. Grad razvoja, optimizma, novih radnih mjesta i sretnih ljudi. Ako kojim slučajem bude kandidat, želim mu svu sreću. Što se Šišljagića tiče, upoznao sam ga i riječ je o pristojnom čovjeku. Velika mu je mana, naravno, što je politički odrastao u krilu Branimira Glavaša, protiv kojeg se još uvijek vodi sudski spor za ratne zločine. Vjerujem da dobro poznajem SDP u Osječko-baranjskoj županiji. Ne vjerujem da će se itko razuman odreći svojih vrijednosti i svojih vjernih birača, stoga vjerujem da će naći dobrog kandidata, ali iz SDP-a.
Kako ocjenjujete dosadašnji mandat Zorana Milanovića?
- Tu sam dosta subjektivan jer sam ga ja osobno predložio kao SDP-ova kandidata i osigurao podršku u tijelima stranke. Prema mojem mišljenju, on ispunjava obećanja iz predizborne kampanje. Radi ono što je najavio i za što je dobio potporu naroda, a to je biti glasan korektiv u društvu.
Jeste li išli gledati "Kumeka", odnosno hoćete li ga gledati? Dario Juričan vas je poprilično napadao. Koje su vaše interpretacije tih napada?
- A kome nisam bio meta? Hahaha... Juričan je cijelu svoju kampanju za predsjednika Republike, kojom je na neki način bio i protukandidat našem predsjedničkom kandidatu Zoranu Milanoviću, zasnivao na kritici gradonačelnika Bandića. To je legitimno, kao što je legitimno da je u tu javnu raspravu pokušao uvući mnoge političare ne bi li dobio na vidljivosti i popularnosti. Primjerice, Plenkovića, za kojeg je imao najviše argumenata zbog žeton koalicije, ali i Milanovića i mene. Ono što uvijek zastupam jest da kakva god rasprava bila, mora biti argumentirana. Film ću, naravno, pogledati.
Kako provodite vrijeme izvan politike? Puno sporta, učenja, čitanja, doktorat je u završnoj fazi, a bilo je i dosta putovanja po Europi prije lockdowna. Čujem da ste bili na kolinju.
- Evo, baš ovaj vikend. Kao osoba koja je preboljela koronu rado sam viđen gost kod familije, posebno kad su fizički poslovi u pitanju, jer imam gotovo dva metra i 100 kilograma.
Što je sa znanstvenim radom?
- Završavam doktorat. I drugi znanstveni radovi su u planu. Trenutačno se kao temom doktorata bavim ekonomikom obrazovanja, a uz to i utjecajem nove digitalne blockchain tehnologije na društvo.