POBJEDNICI I GUBITNICI

SDP, život poslije političke smrti: Bila jednom jedna razmjerno jaka stranka lijevog centra...

Ovo što se odvija u SDP-u je obična makljaža oko razderanih fotelja, bez šire slike i bez ikakve dugoročne vizije
Peđa Grbin
 Bruno Konjević/Cropix
Objavljeno: 30. siječanj 2021. 11:47

Zamrznuto lice Demi Moore privlačilo je cijeli ovaj četvrtak i petak točno osam puta veću pažnju publike od uplakane face grubo odbačenoga SDP-ova kandidata za zagrebačkoga gradonačelnika Gordana Marasa.

Obrati i dramice u SDP-u - nekoć važnoj hrvatskoj stranci - izazivaju interes sad već endemskih skupina ljudi pa je i ovaj tekst, budući da se sav bavi nišnim područjem političke ezoterije, ustvari unaprijed osuđen na podbačaj u klikovima. Nema veze, priuštit ćemo si taj kiks; ipak vrijedi za one rijetke sakupljače sjećanja napisati dvije-tri riječi u znak spomena na to da je jednom davno postojala razmjerno jaka stranka lijevog centra, da je - zvuči s ove pozicije nadrealno - čak neko vrijeme bila na vlasti, da su pojedini njeni viđeniji ljudi obavljali značajne javne funkcije, a da je SDP, osim logotipa i prostorija, u to vrijeme imao i ideje, rezultate pa i nekakve podvige.

Još kad je 2009. godine, da ne idemo dalje, Milanović bio izbacio Bandića iz trke za Pantovčak, nije bilo takve Demi Moore koja bi zakrila tu malu, iskričavu političku senzaciju. "Bomba u SDP-u", tad je to još bila neka roba, događaj. I protivnici i simpatizeri gledali su u SDP kao u nešto što postoji, pomiče se, trepće očima i zamagljuje stakalce.

Otprilike su shvaćali zašto je SDP i dalje aktivan, kako to da još nije bio izbrisan iz registra političkih organizacija, čemu služi, tko ga vodi i, barem okvirno, u kojem smjeru. Imali su razloga za određena očekivanja od SDP-a. Neke skupine građana čak su mogle utemeljeno pretpostavljati da ih ta stranka zastupa ili štiti; s druge strane grupacije uhljeba bile su načisto što će dobiti budu li kvalitetno naslonjene na SDP. No to je sve bilo u ovozemaljskom životu SDP-a.

Ako je Peđa Grbin u prvoj (a možda i jedinoj) etapi svog mandata na čelu stranke u nečemu uspio, to je da je dokazao kako zbilja postoji i život poslije smrti, političke smrti. Nije to mala stvar, ali nije, pravo reći, ni bogzna kakav život. U takvoj "novoj" realnosti SDP-a jednako je uzbudljiva i važna vijest da je Maras prestao biti kandidat za gradonačelnika Zagreba kao i ona od par dana prije kad je to Maras počeo biti.

Jednako je neinteresantno i to kad Maras želi biti kandidat, i to kad je Maras nakratko kandidat, kao i to kad Maras više nije kandidat. Identičnu reakciju ravnodušja izaziva informacija da ga Grbin ne želi, kao što bi odjeknula i vijest da ga baš silno hoće. Istu mlaku tenziju proizvodi vijest da je raspušten zagrebački SDP kao što bi "vibriralo" i da je naprotiv objavljeno kako ga nipošto neće raspustiti. Posljedično, savršeno je svejedno hoće li SDP danas-sutra imati kandidata za gradonačelnika Zagreba ili ga neće imati.

Svog čovjeka SDP može nazvati Joško, Mirela, Ivo, Kristina, Gordan, Anka, Milan, Davor, a da to odjekne doslovno na razini dnevne informacije o nepromijenjenom trendu broja zaraženih od korone u Ličko-senjskoj županiji.

Stoga su prilično patetični napori raznih posvađanih grupica i jedinki na ruinama SDP-a da te svoje čarke zamotavaju u tobožnje taktike i strategije uoči lokalnih izbora i predstavljaju ih kao važne odluke i procese koji tobože imaju veze s obnavljanjem povjerenja kod građana.

Ovo što se već godinama pa i sad odvija u SDP-u nema naravno i dalje nikakve veze s biračima niti s njihovim preokupacijama. To je obična makljaža oko razderanih fotelja, bez šire slike i bez ikakve dugoročne vizije. To je put u još dublju beznačajnost i još slabiju vidljivost. Ovo što se sad predstavlja kao liderstvo SDP-a, to je ustvari nekakav fan club SDP-a kakav je bio onda kad je bio važan.

Kao: hej, mijenjamo se.

Joj, pa vi još postojite.

Daj, primijetite nas, odlučili smo da naš kandidat neće biti Maras.

Ma nemojte, bio je Maras? Nismo ni skužili.

Ili: pogledajte nas, rezolutno smo raspustili važne ogranke.

Aha, vi još imate nešto za raspustiti?

Pa onda: vratite nam pažnju, povukli smo ključne poteze da ne propadnemo?

Gle, stvarno, a zar već niste bili propali?

Na koncu: vjerujte nam, ovo su najbolje moguće odluke za zagrebačku organizaciju i za naš rezultat u Zagrebu.

Čekajte, vi se i dalje natječete u Zagrebu?

Na što nas, zbilja, uz najveću maštu i najbolju volju ovih dana može asocirati riječ "SDP?" Recimo na Grbinovo unjkanje, Marasovo cmizdrenje i Bernardićevo naslađivanje. Nešto drugo? Pa hajde, možda još i na zamrznuto lice Demi Moore.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. ožujak 2021 19:53