Nakon što je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan konačno izvršio svoju prijetnju i milijunima migranata koji se trenutno nalaze u Turskoj poručio da ih više neće zadržavati na njihovom putu prema Europi, na vanjskim granicama EU tinja nova migrantska kriza.
Na granicu Turske i Grčke već su pohrlile tisuće migranata koji su nekoliko puta pokušali prijeći granicu, ali ih je pritom odbila grčka policija. Osim Grčke i Bugarska je znatno pojačala prisutnost policije na granici, a zbog cijele situacije reagirala je i Europska unija.
Tako će se ministri unutarnjih poslova zemalja članica okupiti u srijedu u Bruxellesu na izvanrednom sastanku kako bi razgovarali o stanju na granici s Turskom, a u petak u Zagrebu će se sastati ministri vanjskih poslova.
Potpredsjednik hrvatske Vlade Davor Božinović najavio je pak da će zajedno s premijerom Andrejom Plenkovićem, koji će među visokim europskim izaslanstvima predstavljati Hrvatsku kao predsjedavajuću Vijećem EU, u utorak obići granicu Grčke i Bugarske te ih podržati da izdrže i spriječe dolazak migranata u EU.
- Naš interes je da Grčka i Bugarska izdrže u svom naumu da spriječe dolazak migranata na teritorij EU, jer to je ono što je bitna razlika u odnosu na 2015 i 2016. godinu kada je Grčka puštala migrante dalje u Europu - izjavio je ministar unutarnjih poslova Božinović.
No, zbog opće podrške Grčkoj, koja je između ostalog suspendirala pravo traženja azila na mjesec dana, reagirale su i mnoge udruge koje s tim mjerama ne slaže.
U Hrvatskoj je tako reagirao i pater Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u Jugoistočnoj Europi, koji u podužem priopćenju napisao da se želi "želi skrenuti pozornost na činjenicu da je ovakav pristup suprotan svim europskim i međunarodnim pravnim okvirima zaštite temeljnih ljudskih prava".
Njegovo priopćenje u cijelosti donosimo u nastavku.
- Povodom tragičnih događanja na granici Turske i Grčke te slijedom odgovora Europske unije kojim je podržala Grčku u jučerašnjoj odluci da suspendira pravo traženja azila na mjesec dana, Isusovačka služba za izbjeglice – JRS u Hrvatskoj ovim priopćenjem želi skrenuti pozornost na činjenicu da je ovakav pristup suprotan svim europskim i međunarodnim pravnim okvirima zaštite temeljnih ljudskih prava. Uz to, u potpunosti je neodrživ, uzima ljudske žrtve i ne odražava odgovornu, ujedinjenu i humanu strategiju Europske unije spram migracija i zaštite ljudskog dostojanstva. Odgovor Hrvatske kao trenutne predsjedateljice Vijećem Europske unije sadržan u stavu kako će Hrvatska svim raspoloživim sredstvima pomagati u tome da zaštiti vanjske granice EU-u bez naglašenog osvrtanja na budućnost i perspektivu zaštite ljudskog života svih izbjeglica i migranata ne može biti odgovor zemlje koja je i sama ne tako davno iskusila beznađe rata i izbjeglištva. Općenito diskurs koji osobe koje u potrazi za sigurnošću i zaštitom žele stupiti na europsko tlo u potpunosti dehumanizira proglašavajući ih isključivo prijetnjom i ugrozom od koje se treba štititi svim raspoloživim sredstvima (dakle i pod cijenu ljudskog života?!) nije prihvatljiv za Europu koja bi trebala počivati na temeljima solidarnosti i zaštite ljudskih prava.
Događanja kojima svjedočimo na vanjskim europskim granicama u posljednja tri dana ocrtavaju, nažalost, ponovnu nespremnost EU da zajednički, humano, pravovremeno i održivo odgovori na izazove situacije koju se moglo i trebalo predvidjeti. Od 2015. godine do danas i dalje ne postoji ujedinjena strategija i zajednički stav i odgovor EU, već se izbjeglice i migrante prepušta na milost i nemilost političkim igrama i interesima, poigravajući se i manipulirajući njihovim životima i sudbinama.
Suspenzija mogućnosti traženja azila, kao temeljnog ljudskog prava, vodi samo u eskalaciju ionako izuzetno teške i kompleksne situacije u kojoj najviše pate ljudi ostavljeni na „ničijoj zemlji“ i prepušteni politikama koje se loptaju ljudskim životima kao sredstvom manipulacije. Komisija i Vijeće EU trebaju djelovati trenutno kako bi osigurale pristup zaštiti. Zemlje članice moraju podijeliti odgovornost i solidarno djelovati kako bi se spriječile još veće tragedije. Ne zaboravljajmo pritom niti patnje, zbunjenost i strah lokalnog stanovništva, prvenstveno grčkih otoka.
Podsjećamo i apeliramo stoga na vrijednosti od kojih EU ne smije odustati ukoliko želi ostati vjerna svojim načelima: slobode, jednakosti, solidarnosti i poštivanja temeljnih ljudskih prava. Europa koja nikoga ne ostavlja po strani i Europa koja štiti treba žurno donijeti zajednički strategiju koja se neće temeljiti isključivo na represiji (koja neće i ne može donijeti pozitivne pomake) već na konstruktivnim i održivim rješenjima.
U konačnici, poštivanje ljudskog dostojanstva u svim prilikama i neprilikama života, prilika je za iskaz kršćanske i ljudske solidarnosti i razumijevanja bogatstva i vrijednosti svakog života.
Nepoštivanje i ne uzimanje u obzir ove ključne perspektive u praksi znači konkretne negativne posljedice na živote stvarnih osoba – kako izbjeglica, tako i lokalnog stanovništva koje ih prima. Odgovor na ljudske patnje ne smije biti tjeranje građana Europe da oružjem i nasiljem odgovore na nade osoba koje u Europi vide mogućnost zaštite.
Na koncu, kojeg predlažemo kao početak, kao katolička organizacija donosimo Isusove riječi iz današnjeg Evanđelja: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me! Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.«
Jer nije riječ samo o migrantima, riječ je o svima nama – govori papa Franjo u svojoj ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan migranata i izbjeglica. Riječ je o našoj zajedničkoj budućnosti i svijetu kojeg ostavljamo u naslijeđe svojoj djeci.
Isusovačka služba za izbjeglice – JRS, kao humanitarna nevladina organizacija svakodnevno prisutna u životima tražitelja azila i osoba u procesu integracije primjećuje i predlaže sljedeće:
Govoreći o migracijskim kretanjima i izbjegličkim patnjama i nadama diljem svijeta, ovih dana u medijskom i političkom prostru možemo čuti isključivo pojam nelegalnih migranata i nezakonitih migracija. I dok papa Franjo u više navrata naglašava kako niti jedna osoba nije ilegalna i dok, u načelu, osobe koje bježe od progona ili općeg nasilja u svojim matičnim zemljama imaju pravo tražiti i dobiti zaštitu u Europskoj uniji, stvarnost pokazuje kako gotovo nema zakonitih načina da te osobe stignu na siguran europski teritorij. Prošle je godine najmanje 2275 osoba umrlo dok su prelazile Sredozemno more pokušavajući doći do europskog teritorija, broj stradalih raste iz dana u dan, vjerojatno iz sata u sat. Isusovačka služba za izbjeglice diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj, nužnim smatra uspostavljanje sigurnih i zakonskih puteva kako bi se osobama kojima je potrebna zaštita omogućilo da je traže u Europi bez rizika po vlastite živote. Primjeri takvih puteva jesu programi preseljenja, olakšavanje spajanja obitelji, privatno sponzorstvo i korištenje programa humanitarne vize. U trenutnoj situaciji i druge promišljene i humane alternative koje će spriječiti daljnje stradavanje i zadržavanje ljudi u nehumanim uvjetima.
Zbog nedostatka sigurnih i zakonskih puteva do Europe i zahtjeva za zaštitom, ljudi koji bježe od oružanog sukoba ili progona često nemaju drugog izbora nego da svoje živote stave u ruke krijumčara – što je velika pogubnost.
Nadalje, osobe koje traže zaštitu od progona i rata, u Europi imaju pravo na smještaj u prihvatnim centrima koji jamče dostojanstven životni standard. Međutim, neke europske prakse svjedoče kako previše osoba - uključujući bolesnike, trudnice i djecu - preživljava u nehumanim uvjetima, spavajući na otvorenom, bez adekvatne infrastrukture. Istovremeno, europska društva imaju znanja i kapaciteta kako organizirati dostojanstvene sustave za prihvat koji osnažuju ljude i grade mostove prema lokalnim zajednicama. Stoga bi Europska unija i njezine države članice trebale iskoristiti ovo iskustvo i osigurati dostojanstven prihvat svima koji traže zaštitu. Poštivanje ljudskog dostojanstva jedna je od temeljnih vrijednosti na kojima je izgrađena Europska unija. Ova obveza jasno je izražena u direktivi o minimalnim standardima za prihvat tražitelja azila. Sadašnja stvarnost na terenu diljem Europe daleko je od onoga što propisuje zakonodavstvo. Prenapučena područja prihvata koja ne pružaju nikakvu nadu za izlazak, poput onih na grčkim otocima, potiču napetosti među samim tražiteljima azila i stvaraju osjećaj nesigurnosti među lokalnim stanovništvom, što rezultira povećanim antimigracijskim stavom, pa čak i nasiljem. Danas gledamo kako se to nasilje odnosi i na novinare i pripadnike nevladinih organizacija, što osim kriminalizacije solidarnosti znači i izravno toleriranje nasilja i negativnosti spram osoba koji služe i spašavaju živote izbjeglicama.
Solidarnost i jednakost među temeljnim su vrijednostima na kojima je izgrađeno europsko društvo, koje bi trebalo težiti uključivosti i miru. Solidarnost podrazumijeva da snažniji članovi društva trebaju pomoći najslabijima. Jednakost podrazumijeva da nema mjesta diskriminaciji i da težimo društvu u kojem svi imaju jednake mogućnosti. Posljednjih godina u diskursu o migraciji u Europi sve više dominira rasistička i ksenofobična retorika. Nekoliko političkih sila sustavno povezuje migracije sa sigurnosnim pitanjima, predstavljajući migrante kao prijetnju europskoj dobrobiti, pa čak i identitetu. To je pobudilo stvaranje osjećaja straha i protuimigracijskoga stava među lokalnim stanovništvom diljem Europe, čak i u zemljama s vrlo niskim brojem migranata.
Ono što se pri zagovaranju isključivanja zaboravlja jest da migracija i raznolikost dovode do talenata, kompetencija i novih ideja, koje obogaćuju društvo i mogu pozitivno pridonijeti njegovu razvoju. Poštivanje vrijednosti solidarnosti i jednakosti ne znači omogućavanje tih vrijednosti samo vlastitim državljanima, već težnju ka uključivanju svih. To će u konačnici koristiti društvu u cjelini.
Iskustvo JRS-a pokazuje da, suprotno vidljivom protuimigracijskom diskursu, diljem Europe postoji rasprostranjena podrška za uključivanje migranata i izbjeglica u naša društva. Mnogi građani EU-a, zajedno s osobama u izbjegličkom statusu, svakodnevno rade na izgradnji uključivih zajednica. Iako je odgovornost za prihvaćanje, zaštitu i olakšavanje integracije migranata i izbjeglica prvenstveno na vlastima, zalaganje građana ključni je element u radu na društvenoj uključenosti, omogućavanju razumijevanja među različitim zajednicama i učinkovitoj borbi protiv rasizma i ksenofobije u korist društva u cjelini. I našeg zajedničkog mira.