Roditelji njegovatelji i njegovatelji, koji 24 sata dnevno brinu o članovima obitelji s najtežim oštećenjima i najvišim stupnjem invaliditeta, istaknuli su šest zahtjeva čiju provedbu zahtijevaju od nadležnog Ministarstva socijalne politike. Ako ne dođe do njihove realizacije, najavljuju masovni prosvjed nakon Nove godine.
Dvanaest potresnih priča roditelja njegovatelja pročitajte OVDJE
S Novom godinom, naime, u punom opsegu na snagu stupa Zakon o osobnoj asistenciji, prema kojem će velik broj osoba s invaliditetom o kojima se brinu roditelji njegovatelji ili njegovatelji ostati bez osobnog asistenta.
- Naš je prvi zahtjev osiguravanje osobnog asistenta svim osobama s invalididtetom bez obzira na to imaju li njegovatelja ili ne. Osobni asistent je pravo tih osoba, a ne pravo roditelja, kako to Ministarstvo shvaća. Asistent je jamac samostalnosti, neovisnog življenja i uključivanja osobe s invaliditetom u zajednicu, a ne čuvanje djeteta dok roditelj ide zubaru. Za to bi trebale služiti druge socijalne usluge - kaže Suzana Rešetar, predsjednica Udruge Sjena.
Novi vid diskriminacije
Asistenta bi, prema Zakonu, imale pravo samo one njegovane osobe koje žive u jednoroditeljskoj obitelji, dvočlanom kućanstvu ili one kojima drugi roditelj izbiva od kuće šest ili više mjeseci godišnje (na primjer, pomorci), zbog čega dio roditelja odgojitelja ozbiljno razmatra opciju fiktivnih razvoda.
- Ponavljam, to je pravo osobe s invaliditetom, a ne roditelja te to pravo ne može ovisiti o tome koliko pomoći roditelj njegovatelj ima ili nema u vlastitom kućanstvu. Nedopustivo je da se Zakonom kažnjavaju djeca s invaliditetom čiji su roditelji u braku, ovo je novi vid diskriminacije za koji je bila doista potrebna osobita domišljatost - kaže Suzana Rešetar.
Njihov drugi zahtjev odnosi se na ostvarivanje pomoći oko skrbi nad djetetom ili drugim članom obitelji s invaliditetom dok je njegovatelj bolestan. Pravo na bolovanje - kao i pravo na godišnji odmor! - propisano je Zakonom o socijalnoj skrbi, no u praksi ono ne postoji jer sustav nema ni stručne pomoći koja bi dolazila u domove osoba s invaliditetom dok je roditelj bolestan niti mjesta u ustanovama za privremeni smještaj.
- Ovo je nasušna potreba i mora se provesti hitno, imamo njegovatelje s karcinomima koji ne mogu na operaciju jer nemaju kome ostaviti dijete - upozorava Rešetar. Na to se naslanja treći zahtjev - obavezna i kontinuirana psihološka podrška roditeljima i njegovateljima, od dana postavljanja dijagnoze ili nastanka invaliditeta.
Čista diskriminacija
- Ona u sustavu ne postoji, a zbog odredbe da njegovatelji mogu ostati bez statusa ako nisu psihofizički sposobni, roditelji ne traže ni ono što bi mogli ostvariti. Smatramo da bi u svakom obiteljskom centru morala postojati osoba educirana za tu vrstu pomoći - kaže Rešetar.
Četvrti zahtjev je proširenje prava na zadržavanje naknade i statusa 10 mjeseci nakon smrti osobe koju su njegovali: prema sadašnjem Zakonu o socijalnoj skrbi, to pravo imaju samo roditelji, a ne i njegovatelji koji brinu o drugim članovima obitelji.
- To je čista diskriminacija te smo za ovu odredbu, kao i za Zakon o osobnoj asistenciji, zatražili ocjenu ustavnosti - ističe Rešetar. Peti je zahtjev usklađivanje osnovice za izračun naknade - koja iznosi 663 eura i u rangu je minimalca - s rastom prosječnih plaća i inflacijom, a šesti širenje dostupnih socijalnih usluga.