StoryEditor
BEZ DODATKA NA PLAĆU

SESTRE KBC-a SPLIT KOJE SU BILE NA PRVOJ CRTI OBRANE OD KORONE DOBILE SAMO - POHVALNICE?! 'Poslije smjene izgledala sam kao da sam izišla iz groba'

 
 Ilustracija / AFP

Pljeskali smo im, nazivali ih herojima, a da uopće nismo mogli zamisliti radni dan medicinskih djelatnika Respiracijsko-intenzivističkog centra na Križinama, KBC-ova "interventnog" odjela na kojemu su bili smješteni bolesnici od COVID-a 19. Medicinske sestre, inače zaposlenice Odjela za fizikalnu medicinu u toj bolnici, odučile su iznijeti neke detalje svog posla u javnost.

Mogle su one to i prije ispričati, mogle su snimati videa kao i njihovi kolege iz bolnice u Bergamu, mogle su zavapiti dok je bilo najteže, ali kažu da se tad, uz sve što su proživljavale, barem nisu osjećale poniženo kao danas. Njih 13 sestara s Odjela fizikalne, koje su u najtežim trenucima radile kao infektološke sestre, reagirale su nakon što su pročitale da bi za svoj rad trebale dobiti - pohvalnice, piše Slobodna Dalmacija.

Pomisao na to ih razbjesni, pogotovo ako uzmu u obzir da im je ravnateljstvo KBC-a Split nekoliko puta reklo kako je njihov novčani dodatak na plaću - u postupku. I tako već dva mjeseca, žene koje su po 12 sati provodile u zaštitnim odjelima strpljivo čekaju da birokrati odrade svoj posao.

- Mi s 'fizikalne', ali tu ima i srodnih odjela s nama po koeficijentu, dobile smo iste plaće kao da radimo svoj posao, a ne kao da radimo na 'infektivnom'. Imamo gotovo najniže koeficijente, po složenosti posla mi smo pri samom dnu, iza nas je samo sterilizacija - objašnjava razlog izlaska u javnost jedna od sestara (podaci svih djelatnica poznati redakciji Slobodne Dalmacije). Druga dodaje da je najgori dio priče što one uopće nemaju dokaz da su ikad radile taj posao.

Liječnici su naloge - dobili

- Kontaktirale smo sindikat i rekli su nam da će do prošlog četvrtka biti riješeni nalozi koje smo trebale potpisati, a to je dokaz da smo radile kao sestre na 'infektivnom'. Još uvijek ih nismo potpisale, a dok ne dobijemo naloge, oni nas uopće ne mogu platiti za obavljeni posao. Zanimljivo je da su svi liječnici odmah dobili naloge - uvodi nas u srž problema jedna od sestara. Bez nepristojnih pitanja o iznosu plaće, samo su rekle da je razlika koja bi im se trebala isplatiti - značajna.

Kad su to izgovorile, nakupljeno nezadovoljstvo počelo je izlaziti i formirati se u duge rečenice bez udaha, bez zareza i točke.

- Nismo imale vremena prilagoditi se na novonastalu situaciju. Da ste samo vidjeli njezinu boju lica kad joj je rečeno da joj dolazi pet pacijenata zaraženih koronavirusom - upire prstom jedna od njih u svoju kolegicu.

- Barem sat vremena nakon smjene nisam mogla govoriti. Izgledala sam kao da sam izašla iz groba - prisjeća se sugovornica. Kad su shvatile da je sve odlučeno i da će one biti te koje će se boriti "na prvoj crti", zatražile su barem edukaciju.

- Maksimum naše edukacije bilo je 15-minutno predavanje kako obući i skinuti zaštitno odijelo. Ni to se ne bi dogodilo da nismo inzistirale. Doslovce smo gledale tutorijale na kanalu bolnice Fran Mihaljević kako bismo znale uzeti uzorke i briseve, a to inače rade liječnici - govori druga sestra i prisjeća se da prva grupa na tom odjelu barem tjedan dana uopće nije imala liječnika, nego su se telefonski konzultirale s doktorom sa Zaraznog odjela.

- Sjećate li se one večeri kad smo primile 42 pacijenta iz Doma u Vukovarskoj ulici? Tad smo bile tri u smjeni, a svi pacijenti koji su došli bili su nepokretni i u pelenama. Tu noć smo bile 12 sati u zaštitnim odijelima, nas tri - kratko kaže jedna od njih. Naglasile su da im je bila ključna pomoć pomoćnog osoblja, čistačica koje su se odjednom morale oblačiti u zaštitna odijela i sate provoditi u njima.

Znojenje u odijelu

- One su se trebale obući u skafandere i doći u kontakt s kontaminiranim materijalima. To su ljudi koji se nisu nikad oblačili u takva odijela, držale bismo ih na sebi satima... One su nama pomagale, jer nije bilo moguće sve stići. Bilo je važno dati ljudima da piju vodu, nahraniti ih, pobrinuti se da prime lijekove. Nas je bilo toliko malo da bismo bile sretne da netko samo doda čašu vode za pacijenta, a one su to radile. Iz čiste solidarnosti je sve funkcioniralo, jer je jednostavno tako moralo. Naravno da je novac bitan, ali bile smo sve kao jedno i ovdje je stvar dostojanstva - poentira sugovornica te pokušava približiti težinu rada u zaštitnom odijelu.

- Nakon četiri sata kad izađete iz odijela, možete popiti četiri litre tekućine i nećete se pomokriti koliko ste se znojili u odijelu. Doslovce bismo cijedile čarapu mokru od znoja. Kad skinete skafander, vidite na tijelu graške znoja koji se počne cijediti. Sad pokušajte zamisliti ženu u tom odjelu kad ima menstruaciju, zamislite onu koja ima veća krvarenja nakon četiri sata provedena u odijelu - detaljno predočava situacije u kojima su se nalazile, a cijelo to vrijeme bile su odvojene od svoje obitelji.

A to im je bilo najteže. Dok su početkom ovoga tjedna razgovarale sa Slobodnom Dalmacijom, neke su konačno dobile negativan nalaz na koronavirus i nakon čak 59 dana mogle su zagrliti svoje muževe i djecu, mogle su se vratiti doma. Druge još moraju čekati.

- Ovo je bilo traumatično iskustvo i za nas i za naše obitelji. Ja sam imala sreću da su moji imali razumijevanja, ali to je bilo jako teško balansirati. Morali smo se organizirati kako je god tko znao, to je bio naš problem kako ćemo to napraviti. Mi sve imamo ili starijeg oca, majku, muževe, djecu, obitelj koja je bila prisiljena ostati bez nas. Opća bolnica Šibenik svoje je sestre smjestila u učenički dom i imale su pravo na hranu. Nama je bilo rečeno da će organizirati nekakav smještaj na kampusu, no od toga nije bilo ništa. Neke kolegice su doslovce iznajmljivale apartmane i sad nam ovako to vraćaju - u dahu govori jedna od 13 medicinskih djelatnica koje su opisale samo dio onoga što su proživljavale.

Treba li spomenuti da nekoliko dana nisu imale osiguran obrok pa su kasnije dobile sendvič, sok i jabuku?

Hranu su donirali dobri ljudi

- Zahvaljujući dobrim ljudima i našim bivšim pacijentima, mi smo imale hranu. Dakle, doslovce smo nabavljali sponzore za hranu. Pa idemo po redu: Gorana Kero, vlasnica pekarnice 'eM -Ka', svako je jutro slala peciva. Mons. don Ante Jozić bio je naš pacijent i on nam je iz konobe Pimpinella riješio ručak, pola on, a pola gazda. Kasnije se uključio i restoran Šug. Don Jozić nam je čak kupio fen za kosu, toster, hladnjak… Sve što nam je trebalo. On nam je bio duhovna, moralna i financijska potpora. Što je najvažnije, rekao je da će se moliti za nas. Nevjerojatno je koliko nam je on značio i omogućio nam da doslovce imamo ručak svaki dan u isti sat - javno su mu se zahvalile sestre.

Kažu da su ponižene i samo traže da se pronađe konkretan odgovor kad će biti plaćene za posao koji su hrabro obavljale. Zanimljivo, rekle su da u upitu upućenom ravnateljstvu posebno naglasimo da želimo konkretan odgovor, a ne sadržaj tipa “u tijeku je”. To je Slobodna Dalmacija i učinila, ali konkretan odgovor nisu dobili.

Bolnica: 'Izdavanje naloga je u - tijeku'

Iz KBC-a Split su na pitanje kad će sestre dobiti dodatak odgovorili kako je u Respiracijsko-intenzivističkom centru na Križinama tijekom ožujka, travnja i svibnja radilo više od 600 djelatnika svih profila.

- Djelatnici KBC-a Split su dobivali i još uvijek dobivaju pisane naloge za rad u navedenom centru, što se odnosi i na medicinske sestre. Naravno da će se svim djelatnicima isplatiti pripadajući dodatak na uvjete rada sukladno kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Točno je da svi djelatnici (liječnici i medicinske sestre) nisu dobili naloge, ali je izdavanje njihovih naloga, kao i izračun pripadajućih dodataka, također u tijeku - odgovoreno je.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. lipanj 2020 23:40