Prezadovoljna sam jer imate dovoljno ljubavi i odgovornosti, tako da znam da sam ostavila psa u idealnom okruženju, ali imam jednu zamjerku. Puno piju u tom vrtiću. Ova moja se skroz navukla, sada samo hoće party, simpatičan je komentar vlasnice psa na Facebook stranici tvrtke Pets only, dovoljno jak da stvorimo sliku kako psi piju koktele i partijaju u nekom vrtiću koji odmah povezujemo s djecom. Pas, koktel, vrtić - zvuči kao kazneno djelo. Ili, u najmanju ruku, kao scena iz crtića.
Pets only mlade vlasnice Saše Španović, naime, vrtić je za pse. No, ne samo to. Tvrtka nudi i čuvanje mačaka, šetnje, hranjenje glodavaca i gmazova, usluge kupanja, odlaska veterinaru, edukaciju... A, iza komentara gospođe čiji je pas, kako se čini, inicijator partyja u vrtiću u kojem znaju biti i Katja, Lia, Ziva, Winni, Ron, dva buldoga Zeko i Viki te još nekoliko četveronožnih sudionika, stoji simpatična priča.
Dadilja za životinje
- Jedna, sada već moja stalna klijentica, požalila mi se da sa svojim psom ne može sjesti u kafić i u miru popiti kavu. On stalno laje, kaže ona meni, i nije miran. Nakon vremena sa mnom i malog preodgoja, rekla sam vlasnici psa da ode s njim u kafić. Neka proba, pa vidi. Bila je sumnjičava, ali je to napravila. I uspjela je popiti kavu bez laveža sa strane. Pitala me što sam napravila njezinu psu pa sam joj u šali rekla da sam mu dala malo alkohola - kroz smijeh govori Saša.
Ona je čuvalica. Iz hobija je stvorila dobar posao, posao koji voli i zbog kojeg joj nije teško ustati ujutro i vratiti se doma tek kasno navečer - čuva i šeće s kućnim ljubimcima onih koji to ne mogu ili ne žele. Saša i ekipa studenata koji za nju rade praktički su dadilje za životinje. Obilaženje, primjerice, mačaka tri puta na dan i, ako treba, davanje inzulina ako su dijabetičari, dio je njihova posla.
Da, i to postoji u Hrvatskoj - dadilje za životinje. I taj posao može stvoriti pristojan dodatni dohodak. Bilo nekoj snalažljivoj i poduzetnoj osobi kao što je Saša, studentica na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, bilo nezaposlenoj koja želi pridonijeti kućnom budžetu ili pak onome tko želi promijeniti posao koji radi trenutačno. Životinje su nerijetko vlasnicima kao djeca i, ako ih već moraju ostavljati, onda ne žele da im nešto nedostaje. Upravo su takvi ljudi “meta”. Uostalom, čini se i kao lijep posao. Okružen si životinjama koje su dokazano bolje od ljudi i zarađuješ od šetnji. Ne može bolje! Samo moraš “hendlati” vlasnike tih životinja, a sigurno je teže s njima raditi, pogotovo onima patološki vezanima uz svog psa, nego sa psima. No, ako ćemo legalizirati tu ideju, a pritom govorimo o “radu na bijelo” - sve legalno i po propisu - ne bismo se trebali nadati velikom bogatstvu. Zarada nije milijunska, ali je pristojna. Pitamo se, stoga, možemo li nešto što je nerijetko klincima koji šeću kvartovske pse hobi, pretvoriti u posao? Koliko životinja moramo imati u vrtiću na dan? Pet ili deset? Koliko klijenata moramo imati, koliko pasa moramo šetati, koliko mačaka hraniti mjesečno da bismo podebljali budžet za, primjerice, barem 7000 kuna?
- Puno. Za 7000 kuna trebali biste imati 100-tinjak stalnih klijenata, šetnje nekoliko puta na dan, od sedam do večeri, i u vrtiću barem 10 pasa i 10 mačaka. Sami nećete uspjeti jer je to previše posla za jednu osobu - odmah otkrivamo u razgovoru sa Sašom koja ima više od 500 klijenata, 100 ih je stalnih, a zauzela je cijeli svoj kvart, zgradu do zgrade, ali i puno šire. Brine i o mačkama, kunićima, raznim gmazovima, imala je i kakadua na brizi. No, nije nemoguće doći do zarade od 7000 kuna koja može popuniti obiteljski budžet. Skromna zarada, rekli bi oni naviknuti na više, ali je ipak iznad prosjeka.
Šetnja je najunosnija
Saša je klijente počela skupljati još kao osnovnoškolka, šetajući pse prijatelja i susjeda kad odu na posao ili na more, a onda kasnije volontiranjem u Noinoj arci koja je imala stacionare za ranjene životinje. Onda je, prije dvije godine, odlučila otvoriti tvrtku, j.d.o.o., za što su troškovi otvaranja minimalni, oko tisuću kuna, i omogućiti životinjama beskavezni sistem i vrtić plus noćenje. O poslu, uz pomoć knjigovođe, brine sama i ima pet stalnih studenata koji odrade osam sati na dan, od jutra do večeri. Oni prijavljeni preko burze uglavnom imaju pola radnog vremena plus prekovremene i imaju svoje stalne klijente. Svi oni usklađuju raspored s obvezama na fakultetu. Studenti uglavnom šeću i obilaze mačke, osim jedne studentice koja uskače s čuvanjem i jedne koja čuva vikendom jer ljudi često odu na putovanja. Vrtić je kod Saše, a već sad je sve rezervirano do 30. rujna i ima po pet pasa na dan. Kod nje, kako kaže, nema sezone - njoj je uvijek isto.
- Maksimalno doma uzimam 10 pasa. Zna se nekad dogoditi da ih je više, ali to kad znam da su dobro odgojeni, da će se slagati s drugim životinjama i da neće raditi nered. U šetnjama je zapravo najviše pasa. Znala sam šetati i po 12 pasa u jednom danu, ali to su šetnje od sedam do kasnih večernjih sati. Sat vremena šetnje je 40 do 60 kuna, kratka šetanja do 30 minuta je 30 do 45 kuna, s time kad su stalni klijenti, mogu se složiti i razni popusti. Šetnja donosi najveće prihode. Što se blagdana tiče, cijena je 50 posto viša, a ako je riječ o Božiću, Novoj godini ili Uskrsu, onda je 70 posto viša - priča nam Saša koja ima razne klijente koji traže razne usluge: od šetanja, rezanja noktiju do davanja injekcija inzulina. Cijene njezinih usluga kreću se od 10 kuna, koliko je čekanje kod veterinara, do 225 kuna, koliko je 24-satno čuvanje dvaju pasa istog vlasnika.
A, njihove priče i razlozi korištenja usluga Pets only su različiti - od manjka vremena do manjka volje. Primjerice, jedna Sašina klijentica živi na zadnjem katu zgrade katu sa psom starim 17 godina koji nije zahtjevan. Kad ode na kraći put, zove nju.
- Dovoljno je samo da se pas spusti, ode obaviti nuždu i vratimo se unutra. Pet minuta vremena. Dulje traje da se spustim do prizemlja - kroz smijeh kaže Saša.
Neki ljudi vode pse na posao. Prošeću ih ujutro i navečer, ali žele i da se barem sat vremena, tijekom njihova radnog vremena kad nisu u mogućnosti izlaziti, četveronožni ljubimci malo istrče. I to je jedan profilnjezinih klijenata. Kao i studenti koji se zatvore u svoja četiri zida kad su ispitni rokovi pa traže nju da im prošeće ljubimca. Primijetila je i da sve više trudnica koje su svjesne da će im s malim djetetom biti teško obavljati jutarnje, poslijepodnevne ili večernje šetnje, traži njezine usluge. A svakako su klijenti i ljudi kojima se jednostavno ne da šetati svog psa ili žele s vama šetati dok vi šećete njihova psa. Da, ima i takvih. No, kako sama vlasnica Pets only kaže, najveći dio njih koji koristi usluge njezine tvrtke Pets only su sportaši i političari.
Klijenti sportaši i političari
- Rijetko su kod kuće, puno putuju i umorni su pa im je lakše pse dovesti meni nekoliko sati na čuvanje ili tražiti da ih samo prošećem - govori Saša, otkrivajući da je i nekim rukometnim reprezentativcima za vrijeme Svjetskog rukometnog prvenstva čuvala pse.
Za nju se, evidentno, pročulo i za to se najboljim pokazao marketing “od usta do usta”, što se još smatra najpouzdanijim i najvjerodostojnijim izvorom informacija o nečijim uslugama. Prvo je “osvojila” cijeli svoj kvart, pa i šire, a onda i sportsku te političku elitu.
- Sve ide na preporuku. Vidim da je to najvažnije u ovom poslu. Ne oglašavam se. Imam Facebook stranicu, Instagram i Twitter. Zanimljivo je da me preko Twittera najviše ljudi zna i 70 posto klijenata je s te društvene mreže. Sad mi se i troje ljudi javilo jer su vidjeli moj Instagram profil pa me i to začudilo - govori Saša, ugodno iznenađena efektom koji stvaraju društvene mreže, ne toliko razvikane u oglašavanju, kao što je Facebook.
Razmišljala je o otvaranju ambulante u sklopu tvrtke, ali u Zagrebu ih ima oko 70. Samo da sve svoje klijente privuče uspjela bi, ali mora imati nekog veterinara s barem 30 godina iskustva.
- Kad završim fakultet, širit ću se. Posla ima. Šetnje još mogu uzimati, no čuvanje više od 10 pasa nema šanse. Meni je pet pasa, i to manjih, samo u vrtiću od sedam do 20 sati. Mogu primiti pet novih. Tražim prostor kako bi se vrtić mogao proširiti, ali to je u gradu jako teško naći. Kad prijeđem u veći prostor, moći ću uzimati više životinja, a u tom bih slučaju uzela i osobu koja bi bila na puno radno vrijeme samo s njima - otkriva nam Saša, dodajući da u slučaju da ona ne može više primiti psa, preporučuje druge ljude, ali nikako one koji rade ilegalno.
U poslovnom scenariju kao što je njezin, s istim brojem klijenata, rezervacijama i angažmanom, mjesečni prihodi u tvrtki mogli bi nam dosegnuti 40.000 kuna. No, više od pola, čak 70 posto, ode na razna davanja; od države do student-servisa koji uzima 18 posto, ako smo se odlučili za zapošljavanje studenata, i plaća. Studenti su, usput, plaćeni 20 do 40 kuna po satu, a plaće preko burze su minimalac, plus neki dodaci, kao što je prijevoz. Dakle, 30 posto ostane na računu tvrtke jer velik dio prihoda ide na knjigovođu, zaposlenike, studente, najam uredskog prostora, porez, prirez, potrošni materijal (vrećice, lajne, sredstva za čišćenje, zdjelice...), račun za mobitel, Hrvatske šume, godišnje financijsko izvješće...
- Banka uzima za svaku transakciju i to se nakupi. Ako je 30 studenata, to je 30 transakcija prema student-servisu. Sa stalnim klijentima koji koriste usluge svakodnevno dogovorila sam mjesečna plaćanja, ali inače se plaća unaprijed. Ne želim da se dogodi da netko rezervira 1. rujna, a onda 31. kolovoza otkaže, pa se tako ograđujem - kaže Saša.
Kad bismo otvorili vrtić, tome dodali, primjerice, dresuru, prodaju opreme za ljubimce, a - zašto ne - i ambulantu, onda bismo mogli govoriti o biznisu i puno višim prihodima. No, na kraju sve ovisi o tome koliko radiš, a to koliko radiš, ovisi o tome kako radiš. Onaj tko radi dobro, dobiva tople preporuke i brzo se širi.