Akademik Vlatko Silobrčić obratio se medijima nakon sjednice Saborskog odbora za Znanost, na kojem nije donesen nikakav zaključak o Odboru za etiku u znanosti i visokome obrazovanju. Kao predsjednik Odbora koji je podnio ostavku na tu funkciju, Silobrčić se osvrnuo na raspravu koja se održala bez njegove prisutnosti u Saboru, te se specifično obratio nekolicini članova Saborskog odbora.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
U izvještaju HINA-e. objavljenom 12.12.2016. u 19,03 pod glavnim naslovom SABORSKI ODBOR ZA ZNANOST PRIMIO GLUNČIĆEVU ISPRIKU, nalazi se i dio: BEZ ZAKLJUČAKA O "SILOBRČIĆEVU" ODBORU. Želim se osvrnuti na taj dio.
Prije toga svakako želim, kao građanin RH, reći samo jednu rečenicu o dijelu koji se odnosi na gospodina Matka Glunčića. Njegova je javna izjava toliko nedopustiva, da, u mome sustavu vrijednosti, nema mjesta za ispriku. Ima samo za smjenu.
A sada o "Silobrčićevu" odboru. Primio sam poziv za sjednicu Saborskog odbora (SO) dan prije sjednice, a dnevni red sjednice na sam dan. Imao sam iskustvo od prethodne sjednice istoga odbora, kad sam beskorisno proboravio u kafiću Sabora više od sata. Nakon što sam vidio dnevni red ove sjednice, odlučio sam kopirati moju izjavu o ostavci na mjesto predsjednika Odbora za etiku u znanosti i visokome obrazovanju (OEZVO) u 10 primjeraka i tu jednu stranicu potpisanoga teksta predati tajnicama SO-a. Sačekao sam gospodina predsjednika SO-a i obavijestio ga o tome. Rekao mi je da ja ne moram biti na sjednici. Nakon toga sam napustio Sabor.
Iz HINA-ina izvještaja sam doznao da je točka o mojoj ostavci završila "bez zaključka". Tu imam jednu opću napomenu: za predsjednika OEZVO-a birali su me članice i članovi toga odbora. Glavni je razlog što ovo pišem jest da se osvrnem na pojedinačne diskusije: gospodina Željka Reinera, gospođe Mirjane Gopić, gospodina Zlatka Hasambegovića i gospodina Ante Čovića. Za svih njih zajednički komentar: čestitam im na viteškom napadanju osobe koja nije prisutna. A sada pojedinačno.
Za gospodina Reinera: drago mi je da se brine o tome gdje sam ja i kada, te zašto. Nadam se da slobodu kretanja još uvijek imam. Uključujući i to da idem na sjednicu OEZVO-a kojeg sam član.
O gospođi Gopić. Tu imam najprije jedno naivno pitanje: što je gospođa koja radi u administraciji Agencije za znanost i visoko obrazovanje trebala predstavljati na sjednici SO-a. Gospođa je bila tajnica prethodnog saziva OEZVO-a, i nisam siguran kakva je njezina uloga u tome da su novinari morali otkriti postojanje "zaostalih predmeta" od prethodnog saziva OEZVO-a. Siguran sam, međutim, u njezinu ulogu u "rješavanju krize" sadašnjeg OEZVO-a. Gospođa je, naime, u dva navrata, neposredno prije sjednica toga odbora (npr u 17,30 poslije podne dan prije!) napisala svoja pravnička mišljenja koja od nje nitko nije tražio. Ona su se, u oba slučaja, svodile na to da se pokuša osujetiti održavanje planirane sjednice. To joj je ovaj put skoro uspjelo, ali ipak ne.
O gospodinu Hasambegoviću. Za svaku je pohvalu iznimna pronicljivost i argumentiranost njegovih gledišta o mojoj ulozi u OEZVO-a. Neću ni nagađati odakle on to zna. Jer on je takva osoba: on to jednostavno zna. Što se tiče moje pripadnosti stranci PAMETNO, ona nije nikakva tajna. To da pripadnik stranke ima sva građanska prava, trebalo bi biti jasno. I zašto se "pripadnik stranke" ne bi smio boriti za etička načela, zna samo dotični gospodin.
O gospodinu Čoviću. I tu imam već spomenuto naivno pitanje koje sam postavio u vezi sa gospođom Gopić. Predstavnik Rektorskog zbora? Hm. Ja znam da dotični gospodina ima sasvim konkretne osobne interese da se sadašnji OEZVO onemogući u radu. Možda bi to ipak moglo biti objašnjenje za njegov dolazak na sjednicu SO-a.