Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, izjavio je da će HDZ u XI. Izbornoj jedinici, za birače koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, ponovno osvojiti sva tri mandata za Hrvatski sabor.
Ustav Republike Hrvatske u Članku 45 definira: U izborima za Hrvatski sabor birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skladu sa zakonom.
Traje taj proces od početka moderne hrvatske države 1991. godine: 25. lipnja je Sabor proglasio neovisnost te smo se uzajamno priznali sa Slovenijom na tezi da "Hrvatska brine za sve Hrvate izvan države". Stanje je danas blaže zahvaljujući pozitivnim promjenama Ustava, u prvih deset godina samostalnosti biralo se čak 12 zastupnika "iz dijaspore", realno svi iz BiH.
I uvijek su sve te zastupnice i zastupnici dolazili iz redova HDZ-a, uz koji izuzetak, ali i tada je bila riječ o desnoj političkoj opciji (npr. kontroverzni Željko Glasnović). Otvoreno je pitanje treba li vodeća stranka hrvatskog korpusa u BiH dijeliti ime sa strankom iz Republike Hrvatske. Kad su osnivane političke stranke u Hrvatskoj lideri HDZ-a su imali viziju "globalnog HDZ-a" što se ubrzo razbilo o zakonska pravila primjerice u Austriji ili Sloveniji - od globalnog je ostao samo BiH HDZ (stranke Srba u BiH i Crnoj Gori nikad nemaju isto ime kao stranke u Srbiji).
Glasanje hrvatskog korpusa iz BiH od samog je početka osporavano u Sarajevu jer su Hrvati u toj zemlji konstitutivni narod i nisu dijaspora kao u Njemačkoj ili Australiji. HDZ se grčevito borio da se to pravo unutar Hrvatske ne dovodi u pitanje jer je tako dobivao ruke važne za formiranje vlade - u nedavno raspuštenom sazivu je koalicija okupljena oko HDZ-a imala najviše sigurnih 77 ruku; bez tri iz BiH ne bi imala većinu.
SDP je, u doba dok ga je vodio Zoran Milanović, odustao od liste za XI izbornu jedinicu prepustivši tako svjesno HDZ-u tri mandata iz BiH. Logička podloga je bila da će biračko tijelo u Hrvatskoj cijeniti taj potez te dati više glasova SDP-u, ali to se nije realiziralo.