Britanija se približila kraju dugog, turbulentnog rastanka s Europskom unijom, dvije pobunjene članice, Poljska i Mađarska, pacificirane su solomunskom stavkom u dogovoru o proračunu koja je Angeli Merkel omogućila da odahne, cijepljenje protiv covida započelo je injekcijom Williamu Shakespeareu (ok, on je bio drugi), a Hrvatsku je na summitu šefova država i vlada članica Europske unije u Bruxellesu zastupao slovenski premijer Janez Janša, jer hrvatski premijer bori se s covidom, a predsjednik je uvrijeđen. Ukratko, unatoč krizi, situacija je unutar granice podnošljivoga.
Sjetio sam se, zapravo, članka britansko-američkog povjesničara, a svojedobno i znanstvenog superstara, Nialla Fergusona koji je prije deset godina (znači, prije referenduma o Brexitu) u Wall Street Journalu objavio svoju "postapokaliptičnu" viziju Sjedinjenih Europskih Država 2021. Na kraju 2020. stiglo je vrijeme za provjeru tog scenarija.
Što je, dakle, napisao Ferguson.
"Godina je 2021. Financijska kriza unatoč predviđanjima nije potopila euro, ali 2014., nakon teškog i turbulentnog razdoblja, raspala se Europska unija. Nova fiskalna i politička struktura - Sjedinjene Europske Države - utvrđena je Potsdamskim sporazumom nakon što su Uniju napustili Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska i Danska. S čvrstom jezgrom okupljenom oko nove Njemačke u novoj političkoj tvorevini sada su i bivše jugoslavenske države - Bosna, Hrvatska, Kosovo, Makedonija i Srbija. Nakon raspada Belgije na Flandriju i Valoniju SED ima 29 članica, dvije više od bivše Europske unije..."
Nova politička zajednica dobila je i novu političku geografiju: Bruxelles je politički napušten. Novo središte Europe je Beč. Austrija je dio velike Njemačke koja se po padu vlade Angele Merkel 2013. (ozbiljno?) i pobjedi ideja radikalne antibankarske frakcije "Occupy Frankfurt" vratila u krilo socijalnih demokrata. SPD je s radošću prihvatio odlazak Britanaca i Skandinavaca i nagovorio ostale članice "krnje EU" na ujedinjenje u Sjedinjene Europske Države.
Stigli su i novi protagonisti. "Postoji ono nešto u nasljeđu Habsburgovaca što multinacionalnu politiku čini u Beču daleko zabavnijom nego u bilo kojem drugom okruženju", citira Ferguson fiktivnu austrijsku kancelarku Marshu Radetzky (hommage Straussovu Radetzky maršu, ali i kiču bečke tradicije novogodišnjih koncerata).
A onda dio koji zahvaća i nas u Hrvatskoj: "Kao i Istočni Nijemci prije ujedinjenja, europski južnjaci suživjeli su se s idejom trampe životnih vrijednosti. S petinom stanovništva starijom od 65 i s petinom nezaposlenih, tamošnji stanovnici shvatili su sve vrijednosti užitka u slobodnom vremenu. Gomila eura koja se slijeva na njihove račune potječe doduše iz sive ekonomije, većinom su zaposleni kao vrtlari i batleri bogatih Nijemaca u njihovim rezervnim boravištima na sunčanom jugu, ali to više nikoga ne smeta... Pritom u taj 'Jug' ne ulaze samo priobalni Hrvati, tu je i cijeli jug Francuske (pripojen 'velikoj Njemačkoj'), cijela Italija, Grčka..."
Možda najzabavniji je ipak Fergusonov iskorak u britansku autoironičnost. "David Cameron je na početku svojeg četvrtog premijerskog mandata. Njegova liberalno-demokratska koalicija učinila je političko samoubojstvo priklonivši se Laburistima. Potpirena vatrenim londonskim tabloidima britanska se javnost izjasnila protiv EU (59% glasova) i vlast odlučila povjeriti isključivo Torijevcima koji su dobili apsolutnu većinu u Parlamentu. Engleska je danas omiljeno odredište velikih kineskih investicija, a bogati Kinezi zaljubljeni su u svoje raskošne londonske stanove i njima novootkrivene užitke škotskih lovišta."
Ferguson je u scenarij uključio i Unijinu "škrtu četvorku", doduše bez tradicionalno škrte Nizozemske i Austrije koja je sada srce EU. U njegovu scenariju 2021. "inspirirani obnovljenim finskim nacionalizmom, Šveđani, Danci i Norvežani osnovali su s Islanđanima Sjevernjačku ligu, nakon što su odbili sve njemačke pozive da financijski potpomognu posrnule države na jugu Europe".
Fergusonov SED 2021 započinje i pristupne pregovore s Ukrajinom. Njemački birokrati uzbuđeno najavljuju novi sporazum u Jalti koji će ponovo podijeliti istok Europe na zone ruskog i zapadnoeuropskog interesa. "Ne brine nas što Rusi imaju naftovode, sve dok mi možemo zadržati crnomorska kupališta", kaže u Fergusonovu scenariju "izvor blizak (fiktivnom) kancelaru". Krim je, znači, ostao ukrajinski.
Veliki euroskeptik, Ferguson se pišući taj naručeni scenarij očito dobro zabavljao, ali dao je svoje viđenje europske budućnosti, bez pretenzije da bude znanstveno točan, s namjerom da pogodi duh vremena. U tome je uspio više nego što to tijekom prvog čitanja sugerira pogrešna faktografija.
Povijest se, srećom ili ne, mijenja ipak sporijim ritmom. Utješno je što se Fergusonova politička karta Europe mijenja bez rata. Dobro je što je, iako izmijenjena i politički čvršća, ipak preživjela ideja europskog zajedništva. Loše je što su Hrvati i tu, fiktivnu, budućnost dočekali kao batleri i konobari.
