ZAGREB - Hrvati 1941. proglasiše Hrvatsku nezavisnom. U krvavom ratu izgubiše nezavisnost i od pobjednika bijahu masovno ubijani i nemilosrdno proganjani - ovako epski, gotovo kao da se može pjevati uz gusle, piše na ploči postavljenoj u “povijesnom perivoju” kod crkve i franjevačkog samostana Sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu. Naime, uz postaje križnog puta postavljene su memorijalne ploče s važnim datumima iz hrvatske povijesti. No, ovaj natpis, blago rečeno, vrlo je sporan jer može dovesti do zaključka da opravdava postojanje NDH, ustaške države koja je u svojim temeljima duboko rasistička i zločinačka, odgovorna za smrt tisuća Srba, Židova i Hrvata. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da su ustaše predale Mađarskoj Međimurje, a Italiji Dalmaciju sa Splitom i otocima te da su četnici u NDH nesmetano vršili “svoje” pokolje.
Stepinčev antifašizam
Za povjesničara Tvrtka Jakovinu stvar je prilično skandalozna i kaže kako je takav natpis u kontradikciji s linijom Crkve koja ističe antifašizam kardinala Stepinca te njegovo protivljenje ustaškim zločinima.
- Iz ovoga možemo izvući tek dva zaključka: ili neki u Crkvi nisu prihvatili tu liniju i takvo objašnjenje, ili pak to nije bilo baš tako - kaže Jakovina.
Sociolog religija don Ivan Grubišić, pak, kaže da se Crkva ovdje postavila kao povijesni arbitar te daje svoje diskutabilne interpretacije koje su i u suprotnosti s Ustavom.
- Poslanje Crkve nije tumačenje povijesnih događaja - kaže Grubišić. Za teologa Adalberta Rebića sintagma “Hrvati proglasiše” izražava povijesnu stvarnost. S tim se nije složio dio Srba, kaže Rebić, dok Grubišić misli da je to naprosto krivotvorina.
- Ustaše su proglasile državu, i to nametnutu od nacista, a hrvatski narod s tim nije imao puno, osim što su i oni koji su progasili NDH bili po nacionalnosti Hrvati. Dobar dio Hrvata nije ni bio u toj državi, niti je mogao odlučivati o vlasti, kaže don Ivan Grubišić.
- Sintagma ‘u krvavom ratu izgubiše nezavisnost’ također je nesporna, istinita i povijesna. Sintagma ‘od pobjednika bijahu masovno ubijani i nemilosrdno proganjani’ također je povijesna, istinita i nesporna - kaže Rebić. Ali je povijesna činjenica, smatra nadalje, i to da su mnogi Hrvati proganjali, mučili i ubijali one koji se s njima nisu mogli u politici složiti. To se dogodilo nakon proglašenja nezavisnosti.
Mnogi su Hrvati tada uvidjeli, i vrlo brzo nakon proglašenja tzv. nezavisnosti, da su prevareni od političkih vođa koji su manipulirali vlastitim narodom, te narod uveli u katastrofu.
Bila su to olovna vremena, kad je vladala sila, samokres, strojnica i top. Tko se god usudio prosvjedovati bio je bez sudskog postupka strijeljan.
Još krvaviji gazde
Za Grubišića i Jakovinu također je neosporno da se ne mogu svi Hrvati poistovjetiti s NDH, jer ih je sa svakom godinom rata na “drugoj strani” bivalo sve više. - Ako tako gledamo, onda bi svi Hrvati bili ustaše, a nisu - kaže Jakovina.
Za Rebića takva je situacija bila i nakon tzv. oslobođenja 1945. godine, ovaj put pod drugim gazdama, još krvavijima od prethodnih.
- Razlike između onog što su i kako činili ustaše i onog što su i kako činili partizani gotovo i nije bilo. Tog vremena sam živi svjedok! - zaključuje Rebić.
Kršćanski bi bilo da je na ploči pisalo, kaže Grubišić, da se odaje počast svim žrtvama Drugog svjetskog rata. Nadalje smatra da bi bilo bolje da su se pisci teksta konzultirali s kompatentnim ljudima pa formulacija ne bi izazivala prijepore.
Rebić: Natpis nije sporan, to su činjenice
Teolog Adalbert Rebić natpis ne smatra spornim. Prema njemu, tekst iznosi povijesne činjenice, ali ih ne tumači, uveličava niti umanjuje.
- Hrvati su doista 1941. Hrvatsku proglasili nezavisnom. To je povijesna činjenica, kaže Rebić. No, ostaje pitanje u kojem je smislu Hrvatska bila ‘nezavisna’. Zato Rebić smatra da se brzo uvidjelo da je Hrvatska postala kolonijom njemačkog Reicha i da je stvarni gospodar bio Hitler, a Pavelić samo poslušni sluga.