Do prije nekoliko mjeseci gotovo nitko u Puli nije znao tko je Ilija Lovrić. Samozatajni poduzetnik, vlasnik male obiteljske tvrtke iz Galižane koja se bavi obradom metala i zapošljava dvadesetak ljudi, preko noći postao je veleposjednik, i to vlasnik niza poznatih nekretnina po kojima je nekad moćna industrijska Pula bila naveliko poznata. Jednim ugovorom Lovrić je ušao u posjed kultnog disko kluba Uljanik, gdje dio prostora koristi i Arheološki muzej, čak 960 stanova u suvlasništvu, 60-ak u vlasništvu, dva samačka doma, jedan u Balotinoj, drugi u Kovačićevoj, zgradu Politehnike, odnosno Visoke tehničke poslovne škola na samoj pulskoj rivi, te još nekoliko manjih zemljišta.
I to sve za “samo” 20 milijuna kuna.
Lovrić je u Puli postao top tema nakon što je u listopadu kupio velik dio nekretnina bivšeg brodogradilišta Uljanik, odnosno Uljanikove tvrtke Uljanik Standard. Bilo je to jedino društvo unutar nekadašnje Uljanik grupe koje nije završilo u stečaju.
Ostaje misterij kako je mali poduzetnik s Velog Vrha u Puli koji godinama vodi obiteljski obrt za pocinčavanje Lovrić Galvanizacija postao veleposjednik. Očekivano, Lovrić je, kako je sam neki dan izjavio u medijima, zadovoljan ovim poslovnim pothvatom.
”Jako sam jeftino prošao, i zadovoljan sam time. Država je nudila i svatko je mogao kupiti. Međutim, iskreno mislim da je to trebao učiniti Grad Pula, ali su propustili priliku. Naknadno su mogli zadržati nekretnine koje su im interesantne, a ostatak prodati. Vrlo jednostavno, ja mogu reći da sam već sada profitirao kupnjom Uljanik Standarda. Vrijednost svih nekretnina je bar šest puta veća”, izjavio je Lovrić za Glas Istre.
No, nije Lovrić intrigantan samo zbog kupnje tvrtke Uljanik Standard koja je bila i ostala bogata brojnim nekretninama koja se prodavala u čak sedam navrata, nažalost bez interesa sve do zadnje objave u listopadu. Upravo je on nakon kupnje prekinuo ugovor o najmu legendarnog diskokluba Uljanik i time nakon 60 godina prekinuo glazbenu povijest Pule.
Prema njegovim najavama, Uljanik će se srušiti i na tom mjestu napraviti boutique hotel s restoranom s 2 Michelinove zvjezdice. Šok za Puležane. A šok i za gastro znalce, koji vjeruju da je ambicija jednog poduzetnika, koji o restoranskom biznisu ne zna ništa, da napravi restoran s čak dvije Michelinove zvjezdice, čime se nitko u Hrvatskoj još ne može pohvaliti - zapravo recept za katastrofu.
Drugi šok uslijedio je nakon Lovrićeve najave da će rušiti dva Uljanikova samačka doma koji imaju nekih 90-ak stanara. Nekad su te stanove koristili Uljanikovi radnici, no s vremenom samački hoteli postali su mjesto za zbrinjavanje Uljanikovih umirovljenika i socijalnih slučajeva, često onih koji sami ne mogu podmiriti ni svoje najosnovnije troškove. Pitanje je što će sada biti s tim ljudima.
Svi nagađaju tko je taj poduzetnik, koji su mu planovi te kako je kupio tako vrijedne nekretnine. Poznato je da živi mirnim obiteljskim životom. Sa suprugom Tatjanom živi na Velom Vrhu, a oboje su veliki zaljubljenici u nogomet, kao i njihova djeca, tinejdžeri koji i sami igraju nogomet u NK Istra. Na društvenim mrežama često objavljuju obiteljske fotografije s putovanja i blagdanskih okupljanja. Ilija Lovrić sa suprugom vodi i udrugu Malonogometni klub Pula, kojoj je on predsjednik, a supruga Tatjana, kako se navodi, potpredsjednica.
Sam Lovrić, nakon što je nekolicini medija dao intervju, ne želi više izlaziti u medijima. Obećao nam je razgovor, ali se u posljednji trenutak predomislio.
- Ja se ispričavam, ali više ne dajem izjave. Za sve informacije možete se obratiti direktoru - poručio nam je porukom, aludirajući na direktora Uljanik Standarda, tvrtke gubitaša koja danas zapošljava 30-ak djelatnika, više nego Lovrićev obrt.
Ipak, u medijima je već govorio o svojim novim poslovnim planovima.
- Želim sagraditi stambene zgrade, poslovne prostore i podzemne garaže. Hoće li nam Grad biti partner u tome, još ne znam, ali nadam se da hoće. Svoj novac želim ulagati ovdje u Puli. Međutim, ako naiđem na otpor, uložit ću ih negdje drugdje - poručio je samozatajni pulski poduzetnik u intervjuu u Glasu Istre. A on je s Uljanikom vezan još otprije kroz razne poslove.
- Bio je kooperant Uljanika, ali i drugih hrvatskih brodogradilišta, 3. maja, Viktora Lenca, te se i tada i bavio pocinčavanjem. I koliko znam nema nekih repova iza njega, korektan je poduzetnik - kaže nam jedan od naših sugovornika iz tog miljea.
Vele nam da je svoj posao zajedno s ocem razvio iz malog obrta u dvorištu obiteljske kuće te da je kasnije kupio parcelu u poslovnoj zoni Galižana i izgradio pogon koji već godinama zapošljava dvadesetak ljudi. Posao mu dobro ide. Inače, njegov obrt za galvanizaciju Galvanizacija Lovrić sa sjedištem u Puli u 2020. godini ostvario je ukupni godišnji prihod u iznosu od 9,4 milijuna kuna, nešto malo više nego godinu prije.
Posluje s dobiti, te je 2020. imao 18 zaposlenika. Osim galvanizacijom, nije se dosad bavio drugim biznisom. Zanimljivo je da je na listi referenca partnera s kojima je surađivao navedena čak i globalno poznata Ikea.
Baš zbog toga, svi naši sugovornik smatraju da iza Lovrića stoji neki investitor, partner u sjeni. Mnogi se čude i njegovim hotelijerskim i ugostiteljskim planovima. Primjerice da će otvoriti restoran s dvije Michelinove zvjezdice. A to u Hrvatskoj nije lagan zadatak ni onima koji su u ugostiteljstvu desetljećima te ulažu jako puno u kvalitetu i edukaciju.
- Mislim da je s nekim u partnerstvu jer ni 20 milijuna kuna za kupnju Uljanik Standarda nije malo, a tu će još doći i investicije. No, to će se vrlo brzo znati. No, bit će tu i rizika. Iako je sam rekao u medijima da je to dobar potez i da je povoljno kupio puno toga, činjenica je da ima jako puno zavrzlama oko tih objekata - kaže nam naš sugovornik. Naime, tu su stanari u samačkom domu koje treba zbrinuti i već sada se mnogi pitaju kamo s tim ljudima.
- Tu žive socijalni slučajevi, branitelji, umirovljenici. Treba naći rješenje za njih. Također, najmoprimac u diskoklubu Uljanik također oteže izlazak iz kluba. I tu bi mu se situacija mogla zakomplicirati. To neće biti tako brzo i lako se iseliti. Tu će se uložiti dosta novca. Dosta škakljiva situacija. Može ti se desiti da nekoga ne možeš “izbaciti” pet godina. A ti si primjerice digao kredit od 20 milijuna - smatra naš sugovornik.
Već neko vrijeme na taj je problem ukazivao i Boris Cerovac, predsjednik Jadranskog sindikata koji predstavlja dio stanara u samačkim domovima. Takav razvoj događaja je očekivao i na to je upozoravao i prije same kupnje. Pita se zašto Grad nije reagirao na vrijeme i kupio dio nekretnina koje imaju socijalnu i kulturnu vrijednost.
- O kupnji Uljanik Standarda se govorilo još 2015. godine tako da je sve ovo bilo očekivao. Već tada su neka imena bila u igri, a moguće je da su to partneri galižanskog poduzetnika. No, to ne mogu tvrditi jer za to nemam dokaz. To su sve samo nagađanja. Najviše mi upada u oči da je vrijednost svih tih nekretnina pet puta veća nego što ih je platio, a to bi bilo stotinjak milijuna kuna. Pitam se onda kako je procjenitelj mogao procijeniti da Uljanik Standard vrijedi samo 30 milijuna kuna. Isto tako, ovi u Gradu su mogli otkupiti i sačuvati barem jedan samački hotel i kultno mjesto kluba Uljanik. Nitko nije imao sluha. Ni od bivše vlasti nitko nije reagirao - govori nam Cerovac. Lovrića osobno ne poznaje, osim što kao i većina zna da je bio Uljanikov kooperant.
- Pokušao sam stupiti u kontakt s njime da razgovaramo, ali on ne vidi potrebu da sjedne sa mnom za stol. Namjera mi je bila razgovarati o budućnosti korisnika samačkih hotela. Međutim, on me nije primio. Prima me samo direktor Uljanik Standarda, ali on nije prava adresa za rješavanje tog problema. Kako sada stvari stoje, vrlo je izvjesno da će biti izbačeni 1. travnja. Jer inače su im svake godine davali ugovor na godinu dana.
Ovaj put na tri mjeseca. I nema nikakve druge zakonske poluge koja bi im osigurala ostanak u domu. A Lovrić je govorio da nikoga neće izbaciti iz samačkih hotela, ali iz dana u dan mijenja odluke. Iz Grada su jednom prilikom rekli da će ih zbrinuti, da neće završiti na ulici. Koliko znam, imaju dogovor s poduzetnikom početkom veljače. Pokušavam utjecati na sve to, iako Lovrić nije dužan te ljude zadržati i može ih izbaciti bilo kada. Obaveza je Grada da se pronađe neko rješenje - ističe Cerovac. Inače, oba hotela mogu primiti oko 200 stanara. A u svom nedavnom intervjuu Lovrić je rekao da će oba srušiti, doduše ne u isto vrijeme.
- Dom u Balotinoj ulici zatvaramo 1. travnja te ćemo potom ići s procedurom rušenja. Cijelo vrijeme ponavljamo da će se zgrada urušiti, ona je statički potpuno neispravna. Građena je 1956. i jednostavno više nije uporabljiva. Ako netko strada, ja snosim odgovornost. Ovdje su bili novinari, snimala je televizija, predstavnici institucija, svakojakih služba i drugih. Svi oni vide koje je stanje i boli ih briga. Nitko ništa ne poduzima. Instalacije su stare i više su puta gorjele, osigurači iskaču, u sobama se diže parket. Ljudima je život ovdje ugrožen. Ja ne mogu snositi odgovornost za probleme koje sam naslijedio, isto kao ni gradonačelnik. U svakom slučaju, zatvaramo ga i 1. travnja gasimo struju i vodu - kazao je. Dodao je da u drugi dom ulaže otprilike milijun kuna te da će ga iznajmljivati radnicima.
- Također, možemo privremeno zbrinuti polovicu sadašnjih stanara. No, moja vizija podrazumijeva i njegovo rušenje. Ovi domovi nama generiraju mjesečni gubitak od 40-50 tisuća kuna. Morate znati da ja zapošljavam 50 ljudi kojima osiguravam plaće i egzistenciju - zaključio je novi vlasnik Uljanik Standarda.
Pulski gradonačelnik Filip Zoričić i Lovrić evidentno još nisu našli zajednički jezik kako zbrinuti stanare. Pokušat će se usuglasiti 1. veljače. Naime, sam je Lovrić novinarima kazao kako je Grad trebao kupiti te nekretnine, ali da je propustio šansu.
- Država je nudila i svatko je mogao kupiti. Međutim, iskreno mislim da je to trebao učiniti Grad Pula, ali je jednostavno propustio priliku. Naknadno su mogli zadržati nekretnine koje su im interesantne, a ostatak prodati. U našim domovima imamo oko 25 socijalnih slučajeva i mnogo umirovljenika s jako niskim primanjima. Oni sada plaćaju najam od 1260 kuna i ostane im malo za život. Grad i određene službe su godinama slali k nama sve ljude koje nisu znali kako zbrinuti, pa se Uljanik Standard vremenom pretvorio u socijalnu ustanovu - kazao je ovaj poduzetnik. Veli i da je u nedavnoj komunikaciji s aktualnom gradskom vlašću stekao dojam da se ograđuju od tog problema.
- Provlači se retorika da je “gospodin Lovrić znao što kupuje”. Nije moj problem što tim ljudima Grad nikad nije omogućio bolje uvjete i mogućnosti za smještaj. To je problem čitave zajednice, Grada, Županije, države, a ponajprije socijalne službe - rekao je. Predložio je da se podijelimo na pola, no odgovora nije bilo.
- Čak sam pronašao socijalnu ustanovu koja se bavi tom djelatnošću više od 20 godina. Radi se o Svetom Polikarpu koji može zbrinuti 180 ljudi. Koliko mi je poznato, oni su na to spremni, no bez pomoći Grada ne mogu. S druge strane, ako vladajući imaju bolje rješenje, neka kažu, a te ljude neću izbacivati na ulicu. Ako Grad i čitava zajednica ne budu imali sluha, ostavit ću ljude tamo. Međutim, to nisu uvjeti dostojni čovjeka i život u tim zgradama vrlo je opasan. Korisnici naših domova su korektni, uljudni i svjesni su svega. Tridesetak ljudi je u posljednjih par mjeseci već otišlo. Neki su našli drugi smještaj, neki su kod rodbine ili prijatelja - kazao je.
Zoričić na to odgovara da će se tek dogovoriti i da želi čuti što Lovrić ima za reći po toj temi, ali da neće dopustiti da ljudi završe na ulici.
- Netom nakon njegove kupnje mi smo se našli s Lovrićem da vidimo kako najbolje riješiti mogući problem ljudi u samačkim domovima, pitanje diskokluba Uljanik i još nekih koja je i on otvorio, kao što su pokretnine i prostori. Mi ćemo se naći 1. veljače i sve skupa ponoviti i vidjeti koliko ljudi bi trebalo pomoći i može li i kada jedno od rješenja biti u Domu sveti Polikarp.
Zasigurno da nećemo dopustiti da naši sugrađani ostanu na ulici. No, volio bih čuti i odgovorne riječi novog vlasnika na ovu temu. Nadalje, građani koji su do sada u mnogobrojnim stanovima Uljanik standarda plaćali tri eura moraju uskoro plaćati šest eura po kvadratu i također su bili kod mene tužni i ojađeni kao i dio stanara koji se u mjesec dana mora iseliti iz stanova u kojima su bili 30 godina. To su sve teme koje ćemo otvoriti na sastanku, iako Grad apsolutno nema ništa s time, no želimo i moramo pokazati socijalnu osviještenost - rekao je pulski gradonačelnik.
No, pulski poduzetnik neće imati problema samo s domovima. Ni sa 60-ak stanova u njihovom vlasništvu koje je kupio situacija nije bajna. Bar ne za njega.
- To su stanovi koje je gradio Uljanik za svoje radnike na Stoji, Verudi, i drugim gradskim naseljima. Njih je Uljanik davao radnicima na korištenje. Dakle, pravo korištenja imaju uljanikovci i njihova djeca ako žive tamo. Kada umru, stanovi se vraćaju vlasniku. To se 58 stanova. Zato bih rekao da na svakoj nekretnini postoji problem. No sami samački hotel imaju dosta veliku vrijednost. Sam teren i mogućnost da može zidati u tim gabaritima. A tu je i prostor u gradu gdje je diskoklub Uljanik - govori nam Cerovac.
Vlasnički je problematična i zgrada na rivi gdje se nalazi Visoka tehnička poslovna škola. Ta je zgrada upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tvrtke Societa Pro Concordia koja ne postoji od 2. svjetskog rata. Od 1950. zgradu koristi Uljanik, a s korištenjem nastavlja Uljanik Standard, no u tijeku je postupak koji se vodi na sudu za upis vlasništva zgrade između Standarda, Grada Pule i države. Visoka tehnička poslovna škola u njihovu je najmu u toj zgradi, a drugih korisnika nema. Kako će se dalje razvijati ova pulska priča vidjet ćemo vrlo skoro. Kao i to ima li pulski poduzetnik partnera i kako će se razvijati njihovi turistički i stambeni projekti u centru Pule.