U nastavku donosimo:
- iskustva dvoje školskih operativaca iz Zagreba o svakodnevnim izazovima na ulazu, hodnicima i uz videonadzor
- što obuhvaćaju stvarne ovlasti i ograničenja operativnog djelatnika u kontaktu s roditeljima i posjetiteljima
- što kažu iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih o odgovornosti, opremi i protokolima
- kako osposobljavanje i nedostatak uniforme utječu na autoritet i postupanje, uz primjere iz prakse
- stavove i prijedloge Zorana Kladarića te iskustva operativke Ane, uz naglasak na probleme organizacije i opreme
Kada je prije nekoliko dana 15-godišnji učenik u zagrebačkoj srednjoj školi nožem ozlijedio drugog učenika i djelatnice škole, ponovo se pokazalo koliko se brzo običan školski dan može pretvoriti u kriznu situaciju.
U takvom trenutku netko mora reagirati odmah. Kamere mogu bilježiti što se događa, ali ne znače mnogo ako ih nitko u tom trenutku ne gleda. A između ulaza, hodnika, dvorišta i monitora često stoji jedna osoba od koje se očekuje da vidi, spriječi i reagira na sve.
Među prvim pitanjima nakon incidenta bilo je ono gotovo neizbježno: gdje je bio zaštitar?
Samo što čovjek kojeg javnost najčešće naziva zaštitarom zapravo nije zaštitar. Njegovo službeno radno mjesto zove se "operativni djelatnik za sigurnost i civilnu zaštitu".
Ti su djelatnici u škole po...
