S tajnih računa Branimira Glavaša i dijelom novca koji se nalazi u sefu na nepoznatom mjestu godinama se pokrivaju njegovi različiti troškovi, otkako je početkom svibnja 2009., nekoliko dana prije presude kojom će biti osuđen na 10 godina zatvora, pobjegao iz Hrvatske. Jutarnji list posjeduje dio evidencije o isplatama i uplatama na Glavaševe račune. Autentičnost tih dokumenata potvrdila je osoba bliska Glavašu koja ima ovlasti nad njegovim financijama. Jutarnji posjeduje dio Glavaševih transakcija obavljenih od 2011. do 2013. Iz tih transakcija, koje se provode uz njegovo znanje i odobrenje, vidljivo je koliko je novca trošeno za različite svrhe - od plaćanja kućnih režija, poreza za vikendicu u Lukoranu, kupnju satova, plaćanje usluga čistačice do kupnje eura ili plaćanja troškova putovanja nekih osoba u Mostar, gdje je Glavaš na izdržavanju zatvorske kazne. Riječ je o značajnim iznosima.
Iako je 1. rujna 2011. zamrznuo svoju saborsku mirovinu od 11 tisuća kuna mjesečno, da ne bi morao platiti 80.215 kuna osječkoj odvjetnici Ljiljani Banac koja je na suđenju za osječke ratne zločine zastupala jednog od oštećenika, Radoslava Ratkovića, Glavaš očito ima više nego dovoljno novca kojim može podmirivati brojne troškove. Uključujući i poklone mladencima u svatovima na koje je odlazio njegov sin, izdatke za ručkove ili proslave rođendanâ.
U evidenciji isplata i uplata posebno je zanimljiva stavka “ulaz”. Tako je u kolovozu 2013. zabilježen ulaz od 100.000 kuna, u rujnu iste godine 50.000 kuna, a sljedećeg mjeseca, u listopadu 2013., još 95 tisuća kuna. U dokumentima nije vidljivo odakle je taj novac stizao.
Zanimljivo je i na što je trošen novac. U nekoliko navrata spominju se izvjesni Opačak i Vjeko, koji je više puta dobivao po 10.000 eura, jednom prilikom i 40.000 kuna.
Za novac koji je u kunskim iznosima bilježen pod stavkom “ulaz” u više su navrata kupovani euri. Jednom prigodom, čim je u stavci “ulaz” zabilježeno sto tisuća kuna, taj je novac pretvoren u 13.260 eura. Odmah nakon toga zabilježen je ulaz od 75 tisuća kuna, ali je novac ušao u eurima.
Dio novca očito se nalazi i u sefu, jer se u listopadu 2011. spominje trošak od 5000 i još 900 kuna za “otvaranje sefa”.
Kao što je poznato, Glavaš je svu svoju nemalu imovinu pred kraj suđenja za ratne zločine prepisao svom sinu Filipu. Među ostalim, prepisao mu je i stan u središtu Osijeka veličine 208,42 m2, kao i raskošnu kuću u Lukoranu na Ugljanu od 145 m2. Tada mu je, za milijun kuna, u strogom centru Osijeka, na Trgu Lava Mirskog 1, kupio i poslovni prostor od 188,52 kvadrata. Održavanje toliko nekretnina nije nimalo jeftino, tim prije što Glavaš posjeduje i ogromnu katnicu u Drinovcima u BiH.
Samo iz dijela financijskih transakcija s Glavaševih računa u tri mjeseca, od travnja do lipnja 2013., vidljivo je da je za razne svrhe (računi, stolarski radovi, porez na vikendicu u Lukoranu, stolarske radove) isplaćeno 58.400 kuna. U više navrata za Filipova putovanja, odlaske na rođendane ili u svatove isplaćivani su iznosi od 1000 do 1500 kuna. Spominju se i iznosi za kupljenu pidžamu, te za Filipov kaput (3000 kuna), kao i troškovi za enciklopediju (5200 kuna) i osiguranje (1100 kuna). Veća svota novca s Glavaševih računa u iznosu od 12.000 eura isplaćena je lani u veljači, ali nije naznačeno kome.
Iz dokumentacije kojom raspolaže Jutarnji ne može se zaključiti gdje se ti računi, kao i sef, nalaze. Moguće je da su izvan Hrvatske, ali je sigurno da nisu otvoreni na njegovo ime. Račune je, naravno, mogao otvoriti i pod šifrom ili na tuđe ime. Jer, da računi glase na njegovo ime, ništa mu ne bi značilo što je zamrznuo mirovinu; dug bi se, u tom slučaju, naplatio ovrhom njegovih računa. Kako Glavaš nema imovine (prodao je čak i grobnicu na Aninu groblju), oni kojima duguje, u konkretnom slučaju osječka odvjetnica, ne mogu se naplatiti.
Otkako je Glavaš, u rujnu 2011., zamrznuo svoju saborsku mirovinu, prošao je 31 mjesec. Budući da mu mirovina iznosi 11.000 kuna, to znači da mu za to vrijeme nije isplaćeno 341.000 kuna. Kad i ako odmrzne mirovinu, po zakonu može dobiti samo 12 posljednjih mirovina, što znači da je već sada zauvijek izgubio više od 200.000 kuna. No, očito da na svojim računima ima dovoljno novca, jer uredno podmiruje troškove. Uz to, vidljivo je iz transakcija, na račun stižu i značajne uplate. Nije poznato odakle.
Osječki gradonačelnik Ivan Vrkić u veljači 2014. odnio je u Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku opsežnu dokumentaciju tražeći da se ispita Glavaševa uloga u privatizaciji osječkih tvrtki i eventualna financijska korist koju je na taj način mogao ostvariti. Glavaš je zbog toga podnio tužbu protiv Vrkića, a prvo ročište zakazano je za lipanj. O Glavaševoj imovini i njegovim navodnim tajnim računima u Osijeku se mnogo pričalo, no sada - iz transakcija koje za njega obavlja osoba od velikog povjerenja, a koje su u posjedu Jutarnjeg - vidljivo je da on takvim računima raspolaže.
Gdje je milijun eura za obranu?
Dugovanje od 80.215 kuna osječkoj odvjetnici koje od Glavaša nije moguće naplatiti, jer je zamrznuo mirovinu, a poznatih bankovnih računa niti bilo kakve druge imovine nema, morat će platiti ostali osuđenici u postupku za suđenje za ratne zločine, u medijima kolokvijalno nazvano “slučaj selotjep”. Među njima vlada prilična uznemirenost jer je većina još uvijek dužna odvjetnicima i dodatni bi trošak teško podnijeli.
Jutarnji je razgovarao s jednom od osoba suđenih zajedno s Glavašem za osječke ratne zločine. Ona spominje značajan iznos novca koji je prikupljen u zemlji i inozemstvu kao pomoć osuđenima da podmire troškove postupka. Ta osoba tvrdi da ona, a koliko zna ni itko drugi od onih kojima se sudilo za “slučaj selotejp”, od tog novca nije dobila ni lipe. Spominje se iznos od gotovo milijun eura, a najviše uplata stiglo je od hrvatskih iseljenika. Gdje je i kako taj novac završio, nije poznato. Osoba s kojom je razgovarao novinar Jutarnjeg, osuđena u “slučaju selotejp”, kaže kako bi bilo pošteno da se tim novcem podmire troškovi obrane osuđenih (svi su, osim Glavaša, u međuvremenu izdržali zatvorsku kaznu), a da se ostatak novca podijeli obiteljima ubijenih žrtava.