S ograde gradilišta u Ulici Slobodana Macure 52 u Šibeniku, nadomak gradske tržnice, na atraktivnom položaju usred grada skinuta je gradilišna ploča s podacima o investitoru, radovima i ostalim sudionicima te priče, piše Slobodna Dalmacija.
Nije to naime, "obična" parcela s djelomično porušenom starom dvokatnicom i gomilicama otpada koji je trebao završiti na deponiju, nego jedna u nizu nekretnina koje je u zadnje vrijeme stekla obitelj Škugor, ovih dana povezna s velikom pljačkom Ine, nezapamćenom, nikad većom financijskom aferom izvlačenja novca iz neke domaće tvrtke, bez obzira u čijem vlasništvu bila.
Hod Škugorovih u "sedmo nebo" sa stotinama milijuna tako je naprasno završio u šuti i prašini, kao i ta kuća. Budući da im je imovina blokirana, vjerojatno je to razlogom što na ogradi više nema zakonski propisane ploče s naznakom da su investitori bračni par Radojka i Dane Škugor.
Pisalo je i to da se gradi stambena zgrada, zajedno s pomoćnim građevinama, a prema podacima iz zemljišnika, bračni par među sobom napola dijeli vlasništvo čestice katastarskog broja 2889, površine 332 četvorna metra. Kao vlasnici, Radojka i Dane upisani su 21. listopada 2021. godine, na temelju kupoprodajnog ugovora s brojnim dotadašnjim suvlasnicima.
Ta je porušena kuća jasnih orisa na susjednim zgradama na koje se naslanjala zanimljiva i zato što je dijelom, kao očevina u kojoj je rođen, pripadala pokojnom Josipu Jurasu, predsjedniku tadašnjeg Izvršnog vijeća Skupštine općine Šibenik kada je izbio Domovinski rat, kasnijem pomoćniku ministra obrane, potom ministru rada i socijalne skrbi, te naposljetku veleposlaniku RH u Albaniji.
- Đuro Pojeru, ako nemaš bilu zastavu za predaju, izvisi mudante, makar i šporke! - poručio je u trenutku kada JNA više nije imala gdje napadajući Šibenik osebujni, nimalo diplomatični Juras tadašnjem "zapovjedniku grada", kontraadmiralu JRM-a čiji su podređeni pucali po Krešimirovu gradu.
Ušlo je to u urbanu legendu, kao što će se legende pričati također o Škugorima i njihovoj bahatoj, primitivnoj, nimalo rafiniranoj pljački Ine.
- Gotovo nestvarnoj: tako je moj dida u suhozid spremio neke novce iz Kraljevine Juge u staklenu teglu - dojam je Šibenčanina koji nam je kazao da su Škugori na mjestu nekadašnje kuće Jurasovih namjeravali izgraditi hotelčić.
Doduše, u nacionalnom Informacijskom sustavu prostornoga uređenja navodi se da im je Grad Šibenik izdao dozvolu samo za uklanjanje, odnosno rušenje objekta, s datumom 19. veljače ove godine, a za potencijalne druge radove dozvola još uvijek nije ni zatražena, jer bi to bilo promptno ažurirano na tome servisu.
Dobro su Škugori prošli s tom kupnjom, vele upućeni u cijene nekretnina koje u Šibeniku doduše, nisu pomahnitale kao drugdje na obali, no ubuduće mogu jedino rasti, brže ili sporije, svejedno. Jedanaestero nasljednika iz loze Jurasa i Čičmira-Vestića iz drugog nasljednog odvojka te nekretnine podijelili su, navodno, 150 tisuća eura.
U sferi nagađanja je što će istraga zaključiti o novcu Škugora kojim je plaćena ta nekretnina. Oni su razmjerno imućni ljudi i otprije, dok nije "pukla kanalizacija, pa je zasmrdjelo do neba" – kako se netko izrazio za poslove koji su ih doveli na naslovnice novina i prve vijesti.
I "Pojata iz koje je Rada grabila Inine milijune", kako sugerira naslov s početka "Slobodne Dalmacije" od 1. rujna, straćara u Ulici Sedam Omelića 3 nedaleko je porušene kuće Juras. Obje i simbolički ilustriraju da se Škugorima u životu sve vrtjelo oko trgovine i Pijace, kako Šibenčani nazivaju svoju tržnicu.
U toj "pojati" prijavljenoj kao sjedište tvrtke u čijem je kratkotrajnom poslovanju Radojka Škugor okrenula više od tri milijuna eura ili 24 milijuna kuna ne zna se od čega, barem nominalno prodajući "laštike, šuštine i buštine" radila je godinama prije Domovinskog rata toverna, točionica Škugorovih i bila također jedna od njihovih "manufaktura" novca.
No, nije to bio "mukti" posao kao recentna otimačina novca na lopate koji ne traži ni kap znoja, osim kada te slapove šoldi treba oprati.
Škugori su imali vinograd od desetak tisuća loza, držali su i kravu-dvije - po tradiciji svoje Dubrave nadomak Šibenika – a imaju i uzorni maslinik. Ustajalo se i u 4 ujutro da bi se obavilo sve što treba prije stalnog posla, svjedoče neki Šibenčani s kojima smo razgovarali.
Parola je navodno bila: "Dok je masta, cukra i vode, bit će i vina!", a Radojka je navodno, uvijek bila ona koja "raspoređuje snage na zaduženja" i održava ritam da obiteljska beriva pritječu uredno i bez zastoja. No, neka prvi baci kamen onaj koji s grožđem nije radio isto, na malo ili na veliko!?
O Škugorima ipak preteže mišljenje da su bili previše okrenuti prema materijalnom. Nikad im dosta imanja!
- Znaš kako su završili oni šoldi moga dide iz suhozida!? Miši su ih izili, ništa na dobro, a možda je tako i tribalo biti! - završio je naš informator.
Nije međutim, do kraja siguran da Škugori nemaju kakvog zeca sklonjenog u šešir, dovoljno tustog unatoč (pre)teškoj inkriminaciji, blokadi imovine i mogućim sankcijama.
- Gramzivost je gadna stvar. Čini da ne možeš stati, ali neka nam nitko ne govori da bi pametni ljudi koji poznaju zakone i financijsko poslovanje, a mislim na sina Damira i jatake, tako "seljački" sklanjali pokradene stotine milijuna. Na račun umirovljenika! - govori jedan trgovac s Pijace.
- A mi koji živimo od svakodnevne crkavice, dodaje, tribamo potpisivati izjave na bankovnim šalterima da se naš račun neće koristiti za pranje novca i natovare nam istragu na pologe veće od 105 tisuća kuna...
Neka nas ne zaje...ju! Toliku lovu Škugori su tribali diliti s nekin moćnim jatakom, a laž je i da sustav funkcionira. Svoje je radio jedino anonimni bankovni činovnik, jer da nije bilo njega...
Nije taj trgovac jedini Šibenčanin u to uvjeren, piše Slobodna Dalmacija.