Marko ima 45 godina. Iza njega je cijeli niz prijava za posao u državnim firmama. Ni sam ne može izračunati koliko je vremena i novca potrošio vadeći potvrde koje su mu bile potrebne samo kako bi se javio za neki natječaj.
Domovnica i rodni list nakon šest mjeseci postajali su bezvrijedni, pa ih je morao mijenjati. Tu je i potvrda o nekažnjavanju, preslika radne knjižice i diplome. Na papire je svaki put morao dati od 100 do 150 kuna, samo kako bi se prijavio. Najgore je što je to bilo posve uzaludno - Marko nikad nije dobio posao u državnoj službi. On je samo jedan od stotine ljudi koji su morali uzaludno trošiti samo kako bi se prijavili za posao u državnoj firmi.
Dakle, država se nije uspjela dogovoriti s državom: pokušava se povećati zapolenost i potaknuti investicije , no da biste se prijavili za posao u njima, treba vam hrpa nepotrebne i skupe papapirologije.
Živci i novac za papire
Na Zavodu za zapošljavanje trenutačno je prijavljeno 335.323 ljudi. Prava brojka nezaposlenih je, slažu se svi, zapravo veća, jer su mnogi od burze već davno odustali. Prijavljivanje jednom mjesečno, posebno ako je ured HZZ-a udaljen od mjesta stanovanja, i ako se zaposlenje traži u struci u kojoj se posao gotovo i ne nudi, uzaludno je rasipanje i ono malo novca koliko ga nezaposleni imaju.
Osim prilično porazne brojke od 332.323 nezaposlenih u rujnu, još je gori pokazatelj o broju radnih mjesta za koje se traže radnici: njih je samo 3427. Postoje i noviji podaci: u prva tri dana studenoga bez posla je ostalo 9240 ljudi, a posao ih je našlo svega 3080.
S obzirom na takvo stanje, teško je povjerovati da svaki tražitelj posla u državnoj službi (i u nekim privatnim tvrtkama) samo zbog javljanja na natječaj treba dobiti cijeli niz potvrda. Osim što papiri koštaju, njihovo dobivanje u raznim ustanovama zahtijeva dosta živaca i vremena. Umjesto da se na natječaj šalje životopis, a ako je netko primljen na posao da dostavi ostale papire, situacija je nepotrebno komplicirana.
Domovnica, rodni list i potvrda o nekažnjavanju, tvrde naši nezaposleni sugovornici, ne smije biti starija od šest mjeseci. Uz to, treba dostaviti i diplomu, odnosno svjedodžbu, ovisno o stupnju obrazovanja. Tu je i preslika radne knjižice.
Svi papiri trebaju biti originali ili ovjerene kopije. Koliko sve to košta?
Što se tiče domovnice, jeftinije je izvaditi original nego ovjeriti kopiju. Original se u matičnom uredu plaća 25 kuna, od čega samo pet kuna odlazi na ime naknade, a 20 odlazi na pristojbe. Kod javnih bilježnika cijene variraju, ali se u pravilu za ovjeru dokumenata plaća 47 kuna. Od toga deset odlazi na državne pristojbe, a ostalo je cijena potpisa i pečata javnog bilježnika, plus PDV. Rodni list košta 24 kune. Neki poslodavci traže ovjerene kopije radne knjižice, što opet košta 47 kuna. Potvrda o završenoj stručnoj spremi može se dobiti u školi ili na fakultetu, ali jednostavnije je i brže kod javnog bilježnika. Jedino što je besplatno jest potvrda o nekažnjavanju, koja vrijedi šest mjeseci.
Računica je jednostavna: nezaposleni ste i nemate novca, ali vam za javljanje na jedan posao treba više od 150 kuna. Na to morate dodati i troškove slanja preporučene pošte budućem poslodavcu. Privatnike, tvrde u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, nitko ne može kontrolirati. Ako je već tako, zašto onda država ne odustane od traženja niza papira?
- To su standardi. Logično je da su dokumenti friški, posebno potvrda o nekažnjavanju. No, donesena je nova odredba da domovnica i rodni list ipak mogu biti stariji od šest mjeseci. Svakakvi se ljudi javljaju na natječaje i zato se zahtijevaju svi dokumenti - jer na taj način ne mogu se uopće prijaviti ljudi bez stručne spreme koju zahtjevamo ili radnog iskustva. Inače, radimo na tome da se registri spoje, da ne treba vaditi potvrde, ali taj posao traje - kaže Nataša Đak iz Ministarstva uprave
Iskustva s burze
Izračunajmo: ako se za neki posao prijavi 201 osoba, a odabere se samo jedna, znači da je država na taj način zaradila oko 12 tisuća kuna kroz razne pristojbe i PDV.
No, osim novca, pitanje je koliko se vremena potroši na dobivanje papira? Prema velikom istraživanju Jutarnjeg lista iz 2010., rodni list u matičnom uredu čeka se od pola sata do sat vremena. Javnog bilježnika čeka se do pola sata, a u pošti se izgubi jednako vremena.
Dakle, ako osoba namjerava srediti papire kako bi se natjecala za posao, mora odvojiti nekoliko sati za birokraciju, umjesto da ih potroši, recimo, na razgovor s potencijalnim poslodavcem. Naravno, nisu nezaposleni jedini koji gube vrijeme na razne potvrde: prema istom istraživanju, zaposleni godišnje provedu više od pet milijuna sati čekajući papire.
Brojke, iako šokantne, ne govore o tome kako zapravo izgleda obilaženje šaltera i dobivanje potvrda. Zato smo otišli na HZZ u zagrebačkoj Zvonimirovoj. Slika je uvijek ista, neovisno koji dan i u koje vrijeme prođete onuda: deseci ljudi ulaze i izlaze, provjeravaju liste s popisom poslova... Mnogi su mladi, dolaze na redovno mjesečno javljanje i do sada nisu uspjeli dobiti nikakav posao. Nitko ih, kažu nam oni, još nije ni pozvao na razgovor. Vrijeme koje su proveli na burzi varira - od godinu, dvije, tri... Osim njih, mnogo je starijih. Mnogi su se od njih već javljali na natječaje za posao u državnoj službi.
- Mi plaćamo državi da radimo! Dajemo joj novac za sve te papire! Kako da čovjek dođe do novca? Od prijatelja koji prima socijalnu pomoć, a svi znamo kako su to mali iznosi, posudim 100 kuna i onda krenem po papire. Jednostavno je: nema posla, nema primanja, nema novca. Nakon nekoliko mjeseci, kada dobijem nešto sredstava, javim se prijatelju, platim mu kavu i vratim novac. Zvuči kao da nije strašno otići po neki papir, ali zapravo jest. Uđete u prostoriju i čekate, unutra je vruće, nemate gdje sjesti, nemate gdje uzeti čašu vode, pozli vam, a ne možete otići jer vam je hitno potreban taj papir. Grozno je to - kaže Vesna Jurčec.
Uobičajena rutina
Dobila je otkaz o kojem nije bila obaviještena do samoga kraja i sad se opet mora suočavati sa svim problemima kod pronalaska posla.
S njom se slaže i Milka Španović, koja je prijavljena na Zavodu punih 13 godina. Njoj je prikupljanje papira postalo uobičajena rutina.
- Dugo sam godina plaćala sve te papire, a onda su mi prije nekoliko mjeseci rekli da sam to radila uzalud. Naime, kao osoba koja nema prihoda imam ih pravo dobiti za mnogo manje novca nego što sam plaćala. Tako sam domovnicu prije plaćala 25 kuna, a sad je platim samo pet. No, prije jednostavno nisam znala i nekad mi dođe muka kad pomislim na to koliko sam novca dala za sve te papire. Zapravo, nije mi žao novca, nego činjenice da je sve bilo uzalud. Nije vam teško hodati naokolo i plaćati papire ako to ima nekog smisla, ako nađete posao. No, meni to nije pošlo za rukom. Toliko sam truda uložila, a sve uzalud - kaže 57-godišnja Milka.
Svi s kojima smo razgovarali začuđeni su činjenicom da, u vrijeme kada se svi podaci nalaze u računalima raznih službi, uopće moramo odlaziti po papire i prilagati ih svojem životopisu.
- Sve državne tvrtke traže te papire. Doduše, kad sam se davno javio na jedan natječaj, dostavio sam im kopije. U posljednje dvije godine, koliko sam na burzi, nisam se javljao na takve poslove, pa nisam ni morao prikupljati potrebne papire - kaže 58-godišnji Ivan Dugi, koji govori isto što i drugi: posla nema, a kako godine prolaze, on je sve umorniji i polako gubi nadu da će išta uspjeti pronaći.
Jedan gospodin, koji nas je zamolio da ostane anoniman, prenio nam je iskustva javljanja na natječaje.
- Pokušao sam se nekoliko puta javiti, što za državnu službu, što privatnicima. Ta papirologija je grozna i prilično glupa. Nitko od nas koji smo nezaposleni nema 150 kuna viška koje baš želi baciti u vjetar.Druga stvar je ako me pozovu na razgovor, ako uđem u neki uži krug, onda dobro, ima smisla donijeti papire. Ovako je glupo - kaže nam. Smeta ga i što mu se čini da barem pola toga novca, kroz porez i namet, odlazi u državnu blagajnu.
- Nezaposleni su na svakom koraku, a birokrati u državnoj upravi, umjesto da smisle kako nas zaposliti, šalju nas da naokolo hodamo i skupljamo papire, dajući i zadnju kunu na to. Kao da nas obeshrabruju, jer ako nemate novca, ne možete dobiti neke poslove. Uz to, zašto ja moram donijeti sto potvrda samo zato što je država nesposobna da se u 21. stoljeću umreži? Meni to izgleda kao da se država ne može dogovoriti sama sa sobom, a kriv je i HZZ - kaže nam.
Zavod nije kriv
No, iz burze tvrde kako krivnja nije njihova.
- Ne propisujemo natječajnu dokumentaciju niti se natječajna dokumentacija uopće dostavlja nama. Poslodavci određuju uvjete radnog mjesta i propisuju što je potrebno dostaviti. Mi zapravo ne možemo provesti nikakav korektivni postupak ili mjeru protiv poslodavca koji objavljuje natječaj za kojeg traži određene dokumente - kažu iz HZZ-a.
Dakle, svi koji traže posao u školi, državnoj službi ili kod (nekih) privatnika, trebaju imati novac. Nezaposleni ironično kažu kako zapravo bez novca nema posla. Barem u ovoj državi.