Marko ima 45 godina. Iza njega je cijeli niz prijava za posao u državnim firmama. Ni sam ne može izračunati koliko je vremena i novca potrošio vadeći potvrde koje su mu bile potrebne samo kako bi se javio za neki natječaj.
Domovnica i rodni list nakon šest mjeseci postajali su bezvrijedni, pa ih je morao mijenjati. Tu je i potvrda o nekažnjavanju, preslika radne knjižice i diplome. Na papire je svaki put morao dati od 100 do 150 kuna, samo kako bi se prijavio. Najgore je što je to bilo posve uzaludno - Marko nikad nije dobio posao u državnoj službi. On je samo jedan od stotine ljudi koji su morali uzaludno trošiti samo kako bi se prijavili za posao u državnoj firmi.
Dakle, država se nije uspjela dogovoriti s državom: pokušava se povećati zapolenost i potaknuti investicije , ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....