Ovaj slavodobitnički plamenac, pobjedu na Alki, posvetio sam svome prerano preminulom ocu Miru. Bio sam u mislima s njim u sve tri trke i kada sam u trećoj trci krenuo sa starta znao sam da ću slaviti, da ću biti slavodobitnik. Pobjedu na Bari posvetio sam također prerano preminulom stricu Stanku, koji je umro u svibnju ove godine. Kao vjernik uvjeren sam da su otac i stric uživali kako sam odradio 305. alkarsko nadmetanje i da se oni sada također raduju i da su sretni što mi slavimo. Zato smo u široj obitelji razgovarali i dogovorili da kada je u pitanju Alka nema korote. Nisam očekivao da će nas se već do sada okupiti ovoliko. Presretan sam – kazao je slavodobitnik Ivo Zorica kojega je na obiteljskom posjedu Vreba dočekalo nekoliko stotina čestitara, piše Slobodna Dalmacija.
Naravno, prvi su mu u zagrljaj pohitali majka Marija, supruga Monika sa sinom Dominikom i kćerkom Juditom, stričevi Branko, Ivan i Jozo i ostala brojna rodbina. Svo vrijeme Ivo je ponosno, kako i dolikuje junaku i prvom alkarskom vitezu, u ruci držao koplje na kojemu se vijorio plamenac hrvatske trobojnice kojim je, napokon, upotpunio svoju riznicu alkarskih trofeja i u kojoj će najnoviji trofej zauzimati najistaknutije mjesto.
- Opet ću se vratiti na trke i promišljanja na oca. Da je on bio danas poslije svake trke bi mi rekao smiri se, malo podigni koplje, nemoj samo u jedinicu. On bi danas, da je među nama, bio najsretniji. Ja do sada imam četiri Bare i tri Čoje, ali je, evo, stigao i onaj najdraži trofej, stigao je slavodobitnički plamenac. Na ponos meni i cijeloj obitelji. Jer i moj stric Ivan ima slavodobitnički plamenac, moj rođak Ante do sada je tri puta bio slavodobitnik Sinjske alke, a bio je i slavodobitnik Svečane Sinjske alke u Vukovaru. Imamo ukupno 17 alkarskih trofeja, pobjeda na Bari, Čoji i Alki – u dahu će slavodobitnik Ivo.
Upitali smo slavljenika koliko čestitara očekuje i do kada će biti slavlje.
- Svatko tko dođe dobro je došao. Za svakoga će se naći komad kruha, sira, pršuta, pečenog i čaša vina. Jer i to je Alka, a mi smo hvala Bogu naučili slaviti jer smo često osvajali alkarske trofeje. Na sreću ovo je veliki posjed pa za sve ima mjesta i uz održavanje distance. Slavit ćemo do jutra. To su zaslužili plamenac i Alka – kaže Ivo.
Dok su Ivinoj majci Mariji navirale suze radosnice njegova supruga Monika je za Slobodnu rekla: Ivo je osvajao Bare i Čoje, ali današnja Alka je nešto najvrijednije, nešto posebno, što se ne može opisati riječima. To se jedino može doživjeti. Imamo dvoje male djece pa mi je ponekad bilo i teško samoj jer Ivo je svakodnevno bio zauzet, ali poslije ovoga sve se zaboravlja jer mi živimo za Alku i ništa nije vrijednije od slavodobitničkog plamenca.
