Dok su vatrogasci uz pomoć samoorganiziranih građana požrtvovno gasili što se ugasiti moglo, javnost zagrijana na temperaturu usijanja prozivala je političare koji su zbunjeno u trokutu između finala Wimbledona, Salzburga i Zagreba, a u očekivanju finala Umaga, pokušavali odgovornost prebaciti što dalje od sebe.
Dok su predsjednica, premijer i ministri vrlo vruć krumpir samo prebacivali iz ruke u ruku, zgranuta je publika uspoređivala njihove nove crne limuzine i zastarjelu vatrogasnu opremu na terenu. Ne trebaju ministri istrčavati iz Audija pa kao Damir Krstičević osobno razvlačiti crijevo za vodu po terenu, ali se mogu i moraju pobrinuti da vatrogasni sustav funkcionira optimalno i uz svu potrebnu tehničku pomoć.
Ovako nam ostaje da katastrofalni požar pamtimo (i) po tragikomičnom prizoru crvenog vatrogasnog “fiće” sa sirenom kojim se vatrogasci iz Kučića kod Omiša probijaju kroz dim na Prpuši kod Šestanovca. Slika vremešnog “fiće” iz 1979. kako juri na požarište ne ulijeva nam naročitu dozu sigurnosti, ali bar izaziva simpatije, za razliku od političke vrhuške koja se prepucavala dok je zemlja gorjela.