REKORDNE CIJENE

Šljive najveća atrakcija sajma na Trgu bana Jelačića: Za motovunske ćete platiti 20 kuna za kg!

Nema ni ličke bistrice, ni čačanske rodne ljepotice. Sve je obrao mraz, kažu hrvatski proizvođači
 Ranko Suvar/Cropix

Dvije velike hrpe domaćih šljiva cijeli su tjedan najveća atrakcija poljoprivrednog sajma koji se, unatoč najavama o premještanju sajmovanja, održava na Trgu bana Jelačića. Dva su razloga zbog kojih su se posjetitelji zadržavali kraj štandova, prvi je što su konačno ugledali sočne domaće bistrice koje su nenadmašne u kućnoj proizvodnju pekmeza, a drugi rekordna cijena od čak 20 kuna za kilogram.

Prodavači koji nisu bili baš rječiti kažu nam da su šljive iz okolice Motovuna, a razlog za tako veliku cijenu je nestašica u cijeloj zemlji, zbog vremenskih nepogoda.

- Pa kako mogu šljive biti po 20 kuna, jeste li vi normalni? Za taj novac kupim kilu ananasa i kilu banana iz Afrike - pitala je jedna zatečena gospođa.

- Gospođo, gledate li vi televiziju? Mraz je uništio sav domaći urod - odgovorio joj je jedan od prodavača.

Dakako, bilo je i onih u kojima je želja za pekmezom bila jača od visoke cijene pa su kupovali i po pet kilograma. No, mnogi su prema štandu upućivali poglede čežnje kao u onoj pjesmi "Kruške, šljive i orasi, mi smo, diko, siromasi".

Da, dogodilo se ono što su proljetos najavljivali u Hrvatskoj voćarskoj zajednici kad su niske temperature i višednevni mrazevi uništili voćke koje cvjetaju ranije. Stradale su redom: trešnje, višnje, marelice i šljive, a ono malo domaćeg uroda na tržnicama se prodavalo po dvostruko većim cijenama.

No, to je tržište, ponuda i potražnja kreiraju krajnju cijenu, a kupac uvijek plaća danak zbog voćara koji imaju zaostalu, stihijsku i mahom hobističku proizvodnju bez valjanih agrotehničkih mjera i ulaganju u zaštitu.

Devastirani šljivnici

- Ma imao sam ja i hvatače mraza i sustav orošavanja, ali ništa nije pomoglo kod ovog mraza koji je u pet dana opustošio mojih šest hektara šljiva, od kojih sam u rodnim godinama znao imati i 120 tona vrhunske čačanske rodne ljepotice i valjevke. Ove godine nema ništa - kaže nam Željko Šimić, proizvođač 20.000 litara šljivovice kad je rodna godina.

Nedostatak će morati nadomjestiti uvozom pasirane šljive za destilat koju dovozi iz Čačka. Srbija, koja je najjača regionalna sila u proizvodnji šljive i šljivovice, inače je tržište s kojeg se i u rodnim godinama opskrbljuju naši trgovci i proizvođači rakije zbog kvalitete i pristupačne cijene.

U potrazi za kooperantima u proizvodnji šljiva Šimić je postao i jedan od osnivača Udruge Požeški šljivari koji udruženi planiraju nove investicije iz fondova EU, za što očekuju dosad izostalu potporu lokalnih političara.

Otežavajuća okolnost je to što je mraz devastirao šljivike u Lici i Slavoniji, ali i u BiH koja proizvodi 150.000 do 200.000 tona tog voća. Srbija je s oko 500.000 tona šljiva uvjerljivo najjači proizvođač.

S obzirom na mogućnosti, naša proizvodnja je skromna i sa 50.000 tona u najboljim godinama do oko 9000 tona prije dvije godine. S tom proizvodnjom prema DSZ-u zadovoljavamo 75 posto potreba, a što se tiče konzumne šljive, imamo samo oko 20 posto od potreba, kako procjenjuje Željko Ledinski, šef kriznog stožera Hrvatske voćarske zajednice.

Vremenske nepogode

- Više je razloga zbog kojih voćari odustaju od proizvodnje šljive, a glavni su vremenske nepogode poput mraza koji je u mnogim voćnjacima napravio totalnu štetu. Evo, ja u svom voćnjaku imam 600 stabala šljiva starih šest godina, a nijedne godine nisam imao ni minimum od očekivanog uroda. Što da vam kažem, ove godine sam sa 600 stabala skupio 25 kila šljiva koje sam odnio punici za knedle - kaže nam Ledinski.

U zemlji u kojoj stanovnici tradicionalno vole šljive (lat. Prunus domestica) i proizvode od šljiva, jedini izlaz je uvoz. Kako je pokazala lanjska analiza konzultantske kuće Smarter, najviše šljiva stiglo je iz Srbije - 913 tona, Moldavije - 619 tona, Sjeverne Makedonije - 427 tona. Osim u svježem stanju, uvozimo velike količine osušene šljive, gotovo 1000 tona, u vrijednosti više od 2 milijuna eura, od čega dvije trećine dolazi iz Čilea i Srbije.

Konzumna šljiva koja dolazi u naše dućane i tržnice po uvoznoj cijeni od 7 do 10 kuna za kilogram prodavala se i za 15 kuna, za razliku od maloprodajnih 6 do 8 kuna prije pet godina.

- Iako šljiva predstavlja sve traženije koštunjavo voće na tržištu zemalja EU, posebno onih skandinavskih, Njemačke i Velike Britanije, Hrvatska ni u ovoj proizvodnji ne uspijeva postići dobre proizvodne rezultate. Sve europske analize pokazuju da je šljiva najperspektivnije koštunjavo voće za izvoz u Europu, navodi Smarter.

Pa dokad tako?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. listopad 2021 06:53