Nabujalu Kupu premošćuje drveni, ali čvrst i dosta siguran "Partizanski most", koji su još 1981. godine zajednički sagradili prijatelji pograničnih općina Vrbovskog i Delnica s jedne te Črnomlja i Kočevja s druge obale rijeke. Svejedno, s oprezom se iz hrvatskih Blaževaca približavamo slovenskim Sodevcima. Masivna željezna kapija jest otvorena i takva zakračunata lokotima za dvoipolmetarska panelnu ogradu, ali ona je okrunjena duplom žilet žicom, koja zlokobno svjetluca odbijajući od sebe, kako zrake zimskog sunca, tako i putnike namjernike. Usporavamo skoro do kraja i gledamo prema graničnoj portirnici. Roletne su spuštene, a na prozoru obavijest na slovenskom i engleskom jeziku: Schengenska zona - nema granične kontrole.
Novo prijateljstvo
Hrvati i Slovenci više nemaju granicu, ali imaju - žilet-žicu, ne više onu klasičnu, jer ju je slovenska vojska gotovo uklonila od srpnja prošle godine, ali je ostala panel ograda, pojačana žilet-žicom na svojim vrhovima. Za uklanjanje oko 80 kilometara ovakvih zapreka Slovenci će izvođačima koje tek trebaju angažirati platiti oko 2,5 milijuna eura, a materijal će donirati lokalnim upravama. Prije nego ćemo uz nju i Kupu krenuti uzvodno po slovenskoj strani do sljedećeg mosta, onoga koji će nas vratiti u Hrvatsku u Brodu na Kupi, zastajemo kod Darinke Matijašec, njezina je kuća na manje od 50 metara od nekadašnje hrvatske granične kontrole.
- Prije bi ljude zaustavljali na kontroli, pa bi zastao auto, dva, sada svi samo odu, pa mi se čini da je nekako manje ljudi nego prije. U Sodevce i nisam nešto išla u trgovinu, jer mi se nije dalo mijenjati kune u eure, a sada kad imamo eure ću ići - govori nam Darinka. Otkriva nam da je Schengen u njihovom selu pao sa stilom, na mostu se skupilo 300 ljudi iz obje države, sviralo je pet harmonika, muški su donijeli vina, a žene ispekle kolače. Slavilo se novo prijateljstvo. Veseli se uklanjanju ograde, bilo joj je muka gledati izrezanu i uginulu divljač koju je znala donijeti rijeka.
Koliko je ograda Slovencima pomogla u sprječavanju ilegalnih migracija teško je reći, ali je njihovom narodu zasigurno odmogla u svakodnevici. Do rijeke su mogli samo kroz otvore na svakih stotinjak metara, odnosno vrata koja bi vodila na kupališta i mjesta za pecanje. Za to su lokalci morali policiju tražiti ključ.
No, vidi se da su vlasti polako dizale ruke od nje. Nabujala Kupa u Bilpi, selu od pet stanovnika, odnijela je stotinjak metara ograde i žice, pa tako olakšala život mještanima, govori nam jedan od njih, Ivan Rauh.
- Ma odahnuli smo kad se to dogodilo, opet smo mogli slobodno do rijeke. Nije ograda spriječila naše prijateljstvo s Hrvatima, koliko ju je bilo ružno za gledati - govori nam Rauh, hvaleći se kako je već prošao bivšim Schengenom, kako bi u Brodu na Kupi potrošio posljednje kune. Mala slovenska sela uz Kupu rijetko su naseljena. Prvo veće mjesto je Slavski Laz. Gospođa Ivanka Lisac također je jedva dočekala ukidanje granica, želi da slovenske vlasti uklone i ogradu, a ima i jednu želju.
San o mostu
- Tu kod nas je preko Kupe bio viseći most u bivšoj državi, tu smo se kao djeca družili i odrastali te svakodnevno komunicirali. Nadam se da će se sada i on obnoviti. Kada se već ukidaju granice, neka se obnove i mostovi - kaže nam gospođa Ivanka.
Na slovenskoj strani mosta koji će nas vratiti u Hrvatsku stoji policijski automobil, a kraj njega dokoličare slovenski policajci. Stanovnika Broda na Kupi Zlatka Rošocija veseli što će sada nestati ljetne granične gužve.
- Neka su je ukinuli više. Naši ljudi će imati manje problema jer ih dosta radi u Sloveniji, a Slovencima će biti jednostavnije dolaziti u kupovinu u Hrvatsku, jer su im Delnice bliže nego Kočevje, pa smo svi na dobitku - kaže Zlatko Rašoci.
