Filipinka Valerie Asch je u četvrtak, 7. lipnja, u 12.35 letom Emiratesa iz Dubaija trebala stići u Zračnu luku Zagreb. Krenula je iz Manile, imala je plaćenu kartu, ugovor o radu, ali nedostatak hrvatske vize u njezinoj filipinskoj putovnici pokazat će se nepremostivom preprekom.
Nije se ukrcala na let za Zagreb, nije stigla na krajnje odredište u Nerezine na Malom Lošinju, nije održala nijedan od programa psihološke pripreme ronitelja na dah i polaznika joge u Centru sportske rekreacije “Sea Spirit Adria”.
I dok Filipinka udata za Nijemca čeka na vizu u Manili, njezina poslodavka već mjesecima vodi prepisku s hrvatskim institucijama, prije svega ministarstvima unutarnjih i vanjskih poslova i europskih integracija. Ona je Špela Cimerman, diplomatkinja koja je vodila poglavlje pregovora upravo za područje unutarnjih poslova tijekom hrvatskog pristupanja EU i tvrdi da je odgovornost na MUP-u, ali druga strana sa sebe skida odgovornost.
Birokratska zavrzlama
U međuvremenu Hrvatska je ušla u EU, Špela Cimerman je nakon završene misije u Zagrebu, gdje sam je imao prilike sretati na sastancima s voditeljem delegacije EK Paulom Vandorenom dok je dolazila u MUP, okrenula novu stranicu svog života. Slovenskoj diplomatkinji mnogi tada nisu bili skloni u vrhu MUP-a zbog tvrdog stava EK kojima su tadašnjem ministru Ranku Ostojiću onemogućene izmjene Zakona o policiji, kao i kritici kadrovske politike. Ali, o nekim ljudima u Upravi za granicu i dalje govori s poštovanjem, pa je tim više čudi birokratska zavrzlama zbog koje je njezina prijateljica i suradnica nakon 36 sati provedenih u zračnoj luci u Dubaiju vraćena na Filipine. Jer, Špela Cimerman je uvjerena da su Valerie Asch u zagrebačkoj Zračnoj luci hrvatske vlasti trebale izdati vizu. Ali, s obzirom na to da nije to imala i napismeno, vraćena je u Manilu. Špela Cimerman ove je srijede ponovo potegnula do Zagreba, kako bi nam ispričala što su proteklih mjeseci doživljavale i ona i njezina nesuđena suradnica. Istodobno traju njezine prepiske s MUP-om i MVEP-om, u kojima je, priznaje, bilo i povišenih tonova, ali se zbog toga i ispričala hrvatskim vlastima.
Jer, u ovom je slučaju otpočetka sve krenulo s problemima i nesporazumima. Nakon što je Špela Cimerman osnovala udrugu, donijela statut i iskazala namjeru da bi zaposlila stranu državljanku, iz MUP-a joj je 29. svibnja s adrese Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. stigao odgovor u kojem MUP obavještava Špelu Cimerman da Odlukom Vlade Republike Hrvatske o godišnjoj kvoti dozvola za zapošljavanje stranaca (Narodne novine, broj: 122/17) nisu predviđene dozvole za zanimanje “učitelj joge”, već za zanimanje “stručnjak za poduku mindfulness meditacije”.
Gospođo, mi vam to ne znamo
U odgovoru MUP-a još piše i ovo: “Navodite da ste filipinskoj državljanki kupili avionsku kartu od 6. lipnja 2018. do 6. listopada 2018. godine. Iz vremena u kojem je navedeno koliko vrijedi avionska karta vidljivo je da bi filipinska državljanka radila do šest mjeseci, odnosno sezonski. Ističemo da Vlada nije donijela godišnju kvotu za sezonsko zapošljavanje u djelatnosti “Turizam i ugostiteljstvo”, što znači da se dozvole za boravak i rad mogu izdati s rokom valjanosti duljim od šest mjeseci (6 mjeseci+jedan dan). Slijedom navedenoga, udruga može podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za zanimanje “stručnjak za poduku mindfulness meditacije” ako smatrate da je filipinska državljanka obučena za obavljanje istoga, s ugovorom o radu duljim od šest mjeseci”, odgovorili su joj iz MUP-a.
U sljedećem mailu, 4. lipnja, pak Špela Cimerman piše MUP-u te traži da se o tome obavijesti i ministar Božinović, da je njezina sportska udruga registrirala mindfulness kao dio joge i psihološke pripreme za ronjenje na dah i podvodni ribolov. Napisala je i da “potvrđuje da je gospođa Asch stručno obučena za predavanje, odnosno mentalni trening mindfulnessa”.
“Iz tog razloga vas ljubazno molim, treći put, s obzirom na to da ste od 23. travnja 2018., kada sam vam slala skenirane sve njezine osobne isprave i sve njezine diplome, a napominjem još jedan put da je gđa Asch doktorica psihologije, s diplomom iz Bostona, Massachusetts, i stalnom dozvolom za boravak u SAD-u, već dva puta odbili moju molbu za izdavanje boravišne dozvole”, napisala je žena koja je pet godina, od 15. rujna 2009. do 15. rujna 2014. radila kao ataše za unutarnje poslove i granice u delegaciji EU u Zagrebu.
Špela Cimerman napravila je novi ugovor i otišla, kako su joj rekli, i do policijske postaje u Malom Lošinju. Ono što je tamo čula zaprepastilo ju je:
- Meni je policajac iskreno rekao: “Gospođo, mi vam to ne znamo. Najbolje je da odete u Policijsku upravu u Rijeci”. To sam i napravila, mislila sam da će tada sve biti u redu, ali opet se ništa nije riješilo. Nevjerojatno! - kaže naša sugovornica.
Kršenje ljudskih prava
U srijedu, 6. lipnja, 17 minuta iza ponoći, Špela Cimerman piše MUP-u nezadovoljna postupkom u kojem podsjeća da je još 23. travnja proslijedila sve isprave za izdavanje vize za Valerie Asch, poslala sve certifikate te navela u mailu kako joj je iz MUP-a odgovoreno da je to nebitno, da je odgovor MUP-a da nema kao udruga pravo zapošljavati netočan i u suprotnosti s hrvatskim zakonima, da je sklopila ugovor na 6 mjeseci i 1 dan kako je bilo potrebno.
U utrci s vremenom, kako bi na vrijeme ishodovala vizu za Filipinku, bivša diplomatkinja na kraju tog maila priprijetila je nadležnima u MUP-u: “Ako mi to ne uspije, ponavljam da ću biti prisiljena o vašim sustavnim nedostacima izvijestiti ne samo vrh Vlade RH, nego i solvit.hr sustav koji je nadležan za kršenje ljudskih prava državljana EU, s obzirom na to da sada imam sve pismene dokaze da ste kršili ne samo prava moje udruge osnovane u RH...”, pa je podsjetila i na svoju ulogu tijekom pristupnih pregovora Hrvatske.
Kad je već stajala u redu za provjeru prtljage prije polijetanja iz Manile, Špela Cimerman u srijedu 6. lipnja poslala je svojoj budućoj zaposlenici mail u kojem je među ostalim pisalo da će “viza fizički biti izdana u Zračnoj luci Pleso, nakon slijetanja”. “Kao što sam već obavijestila, 24. travnja sam podnijela sve tražene popratne dokumente za hrvatsku vizu. Jučer sam dobila službenu potvrdu koja će omogućiti da prođem graničnu kontrolu u Manili i ukrcaj na zrakoplov do Zračne luke Zagreb. Drago mi je što smo nakon dva mjeseca hrvatske birokracije napokon uspjele! Veselim se što ću vas zagrliti po slijetanju! Ovdje je 10.40 sati po lokalnom vremenu”, piše Špela Cimerman među ostalim u mailu Valerie Asch.
Špela Cimerman je, u trenutku kad je Valerie već bila na putu za Hrvatsku, pisala mail hrvatskom veleposlanstvu u Kairu, koje je bilo mjesno nadležno za izdavanje viza. Odgovorili su joj istog dana da se konzularni poslovi odvijaju u prostorijama veleposlanstva.
Veleposlanstvu u Kairu, kad su je skinuli sa zrakoplova, piše i Valerie Asch, ponavlja im cijelu svoju situaciju i moli da joj se riješi problem unutar 24 sata kako bi se mogla ukrcati na sljedeći let za Zagreb. No, iz konzularnog odjela mailom joj također odgovaraju da su pokušali kontaktirati Špelu Cimerman, ali da nisu uspjeli i među ostalim napominju: “Nositelji običnih putovnica na Filipinima trebaju vizu za putovanje u Hrvatsku, čak i ako im je odobren privremeni boravak, a izdavanje viza po dolasku nije uobičajena praksa u Hrvatskoj”.
Diplomatkinja u zatočeništvu
Ljuta zbog birokratskih zapreka, uvjerena je kako će za Valerie ishoditi hrvatsku vizu, jer je obavezna i prema ugovoru o radu isplaćivati joj plaću. No, spremna je ako u Hrvatsku ne uspije doći s hrvatskom, Valerie u Nerezine dovesti sa slovenskom schengenskom vizom izdanom u belgijskom veleposlanstvu u Manili. A zbog nove avionske karte i drugih troškova ako treba povesti i sudski spor s hrvatskom državom.
No, sve ono što prolazi posljednjih mjeseci sitnica je u usporedbi sa životnom pričom 39-godišnje Slovenke, po majci Hrvatice, diplomatkinje na službi u misijama Europske unije u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, vojnikinje, polaznice belgijske Kraljevske vojne akademije u Bruxellesu, obavještajke koja je istraživala trgovinu ljudskim organima na Kosovu, ali i prijavljivala OLAF-u sumnje u namještanje natječaja za opremanje hrvatske policije ophodnim plovilima.
U zadnjoj diplomatskoj misiji za UN, 4. travnja 2016. godine, bila je dio ophodnog tima kada su ih napali pobunjenici Boko Harama. Poginulo je 13 vojnika, a ona i još njih 12 bili su zarobljeni.
- U zatočeništvu smo bili u kamp kućici, a nakon što sam bila oslobođena, prošla sam šest operacija, izbili su mi sve zube, polomili čeljust. Evo, ovo je posljedica otvorenog prijeloma noge, umjetno koljeno. Osobno sam bila kod rodbine svakog od 13 poginulih vojnika. Bili su to teški trenuci - priča i pokazuje ožiljke od zlostavljanja Boko Harama i nastavlja: - Nakon toga sam “pukla”, završila sam na psihijatrijskoj klinici pokraj Ljubljane. Ništa, gledala sam u jednu točku, nisam govorila, slina mi je curila niz usta. Trajalo je to neko vrijeme. A onda me Mateja Svet, slovenska skijašica, trgnula. Ona mi je bila terapeut. Ako sam odmalena bila hiperaktivno dijete, bavila se sportovima, prijatelji iz djetinjstva uvjerili su me da od svojih hobija napravim posao. I krenula sam. Osnovala sam u Nerezinama udrugu pod nazivom “Sea Spirit Adria”, ishodila sve papire, donijela statut, obrazovala se za web marketing, računovodstvo i prošle godine uspjela sam ostvariti dobit, a novac uložila u kupnju opreme.
No, hoće li joj se u obuci za ronjenje na dah uskoro pridružiti i Valerie Asch, neizvjesno je, jer njezina suradnica još čeka hrvatsku vizu u Manili.