Nabava nečega što se zove "Informatički sustav za strateško planiranje i upravljanje razvojem" nije jedini grijeh u srijedu uhićene Gabrijele Žalac i njezina ministrovanja tijekom 2017./2018. godine.
Iz tog vremena čuvena joj je izjava:
– Kada govorimo o tome kako izgleda javna nabava u mojem ministarstvu, ja o tome, naravno, odlučujem. Odlučit ću i o tome tko će dobiti 200 tisuća kuna na temelju natječaja, odlučit ćemo o tome isto tako na temelju povjerenstva tko će dobiti možda 400, 500 ili više tisuća kuna. To je nešto na čemu radimo i o tome ćemo apsolutno odlučivati.
Izgovorila je to malo prije nego što će Slobodna Dalmacija u prosincu 2018. otvoriti slučaj s preplaćenim softverima, i to sa saborske govornice, pred zastupnicima i uključenim TV kamerama, očito osjećajući se dovoljno moćnom, nedodirljivom i pod zaštitom viših sfera politike.
Tada je na dnevni red došao novi Zakon o otocima, za koji je ministrica u planu nabave željela izdvojiti 195 tisuća kuna za "izradu studije i/ili analiza potrebnih za provedbu mjera" istog zakona. Znači, pored svojih 357 ljudi na platnom popisu, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije htjelo je angažirati nekoga sa strane da im kaže kako će provesti zakon koji žele donijeti.
Ravno sedam izmjena plana nabave preživjela je ova točka, da bi, nakon što je "Slobodna" objavila članak o invalidnim zakonima i stotinama tisuća kuna koje se koriste na vanjske suradnike, misteriozno nestala u 8. izmjeni potkraj listopada 2018.
Isto se dogodilo i na Zakonu o brdsko-planinskim područjima, gdje se tražila "stručna podloga" za obuhvat tih područja, odnosno na koga će se zakon konkretno odnositi. Posao je procijenjen na 150 tisuća kuna, ali je li i komu je taj iznos izvan Ministarstva legao na račun, nikada nije odgovoreno, iako je pitanje i sa saborske govornice uputila mostovka Sonja Čikotić. Sve što je dobila bio je spomenuti nadmeni odgovor Žalac da je ona ta koja u svojem ministarstvu odlučuje kako će izgledati javna nabava.
Njoj su, kao i mnogim drugim ministrima u istoj i ostalim vladama, upravo nabave vrijednosti do 200 tisuća kuna bile nešto što su preferirali, jer su tako tek morali ići na pozive onima koje su oni sami odabrali i zaobilaziti javne natječaje, ali i radare Europske unije i njezinih istražitelja.
– Nije nimalo slučajno da se, gle čuda, za pisanje stručne podloge kod Zakona o otocima davalo 197.000 kuna, a ne 202 ili 205 tisuća. Kada se to nije moglo, onda bi se nabava vrijedna preko 200 tisuća kuna cjepkala na manje, recimo ona od 600.000 na tri po 200 tisuća kuna. Isto je i s brojnim privatnicima kojima je EU financirao 45 posto, a oni sami 55 posto nabave. Oni veći, moćniji među njima, da ne bi posao do preko 400.000 (usluge), 500.000 (opremanje) i milijun kuna (radovi) preko javne objave dobila konkurencija ili netko koga ne žele, angažiraju "tvrtke protočne bojlere", koje odrade ništa ili minimalno, ali vraćaju novac uz proviziju od dva posto, dok investitori sve rade sami. Nitko ih ne kontrolira što su ugradili, koliko su betona potrošili. Nije, znači, problem u lopovima, kojih će uvijek biti, nego u sustavu koji ne otkriva njihove malverzacije i pravosuđu koje ih ne procesuira. I ovo sa Žalac otišlo bi u zaborav da se nisu uključili europski istražitelji OLAF-a – komentirao je izvor dobro upućen u zbivanja u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU-a, kao i u natječaje koji se raspisuju.
Kad smo već kod sustava i njegova funkcioniranja, imamo neslužbenu informaciju da je jedna od službenica koja je radila na nabavi spornog softvera upozorila ministricu Žalac da procedura nije po zakonu. Rečeno joj je da se obrati Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje (SAFU), na čijem je čelu bio u srijedu također uhićeni Tomislav Petric. On i njegovi navodno su "pokrili" ministricu pozitivnim mišljenjem, a službenica je nakon toga degradirana na nižu poziciju izvan nabave.
Novinari Slobodne su jučer o tome zatražili očitovanje iz Ministarstva, koje danas vodi Nataša Tramišak, ali još nismo bili dobili njihov odgovor, piše Slobodna Dalmacija.