Zaštitarska tvrtka General Security u kojoj je savjetnik Smiljan Reljić izgubila je posao s Mostom, a čelnici Mosta istodobno se distanciraju od Reljića demantirajući da s njim imaju ikakve veze, a kamoli da im je glavni savjetnik za represivni sustav - policiju i tajne službe.
Reljić, koji se uključio u javnu debatu o tome je li ministar unutarnjih poslova na odlasku Ranko Ostojić naložio policijsko uhođenje čelnika Mosta Bože Petrova, smatra da ni na koji način nije pridonio tome da Most ne produlji ugovor General Securityju.
- To nema veze sa mnom - kaže Reljić koji je polemiku o zloupotrebama obavještajnog aparata nastavio raspravom o svojoj epizodi na čelu tajne službe i optužbama na račun Šime Lučina, ministra unutarnjih poslova u Vladi Ivice Račana koji je otvorio Reljićeve dosjee.
Žrtve uhođenja
- Nije istina da je u mom mandatu nastalo 126 novinarskih dosjea. Bilo je šest stvarnih, dvadesetak ljudi se na neki način našlo u izvještajima jer su kontaktirali s nekim tko je bio pod mjerama. Dosjei su falsifikat tadašnjeg ministra Šime Lučina, ravnatelja SZUP-a Franje Tureka i glasnogovornice Zinke Bardić - optužuje Reljić tvrdeći da je Lučinovo otvaranje dosjea žrtvama uhođenja tajne policije srušilo kompletni sigurnosni sustav.
- Nemam potrebu polemizirati sa Smiljanom Reljićem. Razumijem njegov napor i trud da si uljepša prošlost. A za sve detalje iz dosjea o kojima govori obratite se svojim kolegicama i kolegama koji su ih vidjeli - rekao je Lučin.
Reljić, inače diplomirani pravnik iz Drniša, uključio se od prvih dana u HDZ. Krajem 1989. osnovao je HDZ-ovu podružnicu u Drnišu, a na prvim izborima uvjerljivo je pobijedio u svome kraju i ušao u Sabor kao zastupnik u tadašnjem Vijeću općina. U Drnišu je radio kao sekretar za opću upravu, a 1990. je izabran za predsjednika Izvršnog vijeća općine Drniš.
S početkom balvan revolucije imenovan je predsjednikom drniškog Kriznog štaba. U Zagreb se preselio 1. rujna 1991., kada je dobio posao u MUP-u, i to kao pomoćnik ministra za javnu sigurnost. Dva tjedna nakon njegova odlaska, Drniš je okupiran, a Reljića se prozivalo za pad grada.
Godinama mu se spočitavao “bježigrad”, odnosno da je bio prethodnica zbjegu od 17 tisuća Drnišana, a on je godinama objašnjavao da nije pobjegao, nego se odlazak u Zagreb slučajno poklopio s padom grada. U MUP-u je Reljić prvo bio osnivač i šef kriminalističke policije, a od 1992. godine je bio na čelu SZUP-a, tajne službe koja je bila sljednica Udbe.
Grupa špijuna
U Reljićevu mandatu SZUP je provodio dvije velike akcije. Prva je bila Labrador, odnosno hapšenje Radenka Radojčića koji je bio dio grupacije što ju je formirala JNA, a stajala je iza postavljanja eksploziva na Židovskom groblju i drugih diverzija koje su Tuđmanovu vlast trebale prikazati kao proustašku. Od cijele grupe uhićen je bio samo Radojčić, njemu se i sudilo, ali je oslobođen od najvećeg dijela optužbi.
Druga akcija bilo je hapšenje grupe ZENIT - skupine koja je u vrijeme rata špijunirala za srpsku stranu, no i ta je akcija završila neslavno jer su svi akteri bili oslobođeni zbog nedostatka dokaza. Reljiću se pripisivalo i uhođenje bivšeg predsjednika Vrhovnog suda, Krunislava Olujića, zatim oporbenih vođa i sindikalnih lidera, te novinara. Masovnije uhođenje provodilo se prigodom osiguranja posjeta pape Ivana Pavla II. Zagrebu, a akcija je bila nazvana “Pastir 900”.