Uzmimo metaforu vožnje u tunelu, tzv. tunel efekta, koncepta poznatog iz ekonomije. Dvije trake vozila stoje u tunelu, a između njih je puna crta. U jednom trenutku se jedna traka počne kretati, ali se mi ne nalazimo u njoj.
Nakon 15 minuta čekanja postanemo nervozni, lovimo trenutak u kojem ćemo se prebaciti u onu traku koja se kreće. To je svojevrsna metafora kojom bi se mogla objasniti suština problematike egalitarnog sindroma, priča Ivan Burić, sociolog, autor “Nacije zaduženih” i koautor istraživanja o egalitarnom sindromu.
Nevolja svakog razgovora s njim jest to što uvijek ukaže na pojavu koja nam je pred očima, velika i bitna, a ne vidimo je. Shvatimo je tek naknadno. On je poput epiloga dobrog trilera. Nezgodno je tek što ispadne da smo mi, društvo, oni koji sudjel...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....