ZAGREB - Deprecijaciju kune, temu koja je već neko vrijeme potisnuta iz javne rasprave, na dnevni red vratio je njemački ekonomist i bivši doministar financija Heiner Flassbeck koji je u analizi za Jutarnji list kazao da je ona zemlji potrebna “kako bi opet postala konkurentna te kako bi dobila impuls izvana za oživljavanje gospodarstva”. Kao i većina autora koji zagovoraju neku politiku, Flassbeck je uglavnom iznio argumente za, dok su oni protiv deprecijacije u drugom planu, ili su slabo istraženi.
Njemački savjet
-Dugoročno gledano, rješenje postoji samo s deprecijacijom valute. To se na kraju pokazalo u svim zemljama svijeta pri takvim krizama, bez obzira na to koji su se argumenti iznosili protiv toga (poput, primjerice, male elastičnosti izvoza ili tzv. efekta J-krivulja), zaključio je ovaj njemački ekonomist. Koliko je pozivanje na teoriju i globalno iskustvo relevantno za slučaj Hrvatske?
Kada je 2009. godine Latvija bila izložena ogromnom pritisku tržišta da devalvira svoju valutu, makroekonomistica te zemlje Santa Berzina napisala je: “Za malu ekonomiju poput Latvije, niti teorija niti globalna praksa ne mogu biti dokaz da će devalvacija donijeti koristi”. Razlozi grčevitoj borbi Latvije protiv deprecijacije, u kojoj je i uspjela, vrlo su slični onima koje su protekla dva desetljeća navodili i domaći ekonomisti, zagovornici stabilnosti kune.
Korist deprecijacije ogleda se ponajprije u očekivanju da će izvoznici koji stvaraju prihode u eurima, kada tečaj oslabi, biti u mogućnosti zamijeniti ih za više kuna. No, to je samo dio matematičke računice. Istodobno će poskupiti i uvoz, a on je u Hrvatskoj dva puta veći od izvoza. Plaćanja izvoznika za opremu i druge uvozne ‘inpute’, uključujući naftu, postat će veća, pa će željeni efekt devalvacije jednostavno biti pojeden. Korist će biti mala ili, barem neizvjesna.
S druge strane, svi oni zaduženi uz valutnu klauzulu, građani, poduzeća i država, preko noći će postati još zaduženiji i mnogi više neće biti u stanju vraćati kredite, što pokazuje i posljednje ispitivanje otpornosti sustava koje je proveo HNB.
Dramatično pogoršanje
Prema šok scenariju, da kuna oslabi 10 posto, a BDP padne 1,2 posto, zaduženost zemlje i loši krediti dramatično bi porasli. Na kraju ove godine, javni dug bi dosegao 73,4 posto BDP-a, oko deset postotnih poena više nego u osnovnom scenariju (stabilan tečaj i rast BDP-a od 0,7 posto).
- To bi povećalo rizik smanjenja kreditnog rejtinga s negativnim učinkom na financijsku stabilnost zemlje, navodi HNB u publikaciji Financijska stabilnost koju je predstavio prošlog tjedna. Udjel loših kredita dosegao bi 25 posto, a poduzeća nebi mogla na vrijeme vratiti čak 49 posto odobrenih im kredita.
U osnovnom scenariju očekuje se rast loših kredita s 15,6 na 19 posto. HNB tvrdi da su banke vrlo dobro kapitalizirane i da su uvijek mogu izdržati takve udarce. Međutim, masovnija nemogućnost vraćanja kredita neminovno će dovesti u pitanje i stabilnost bankarskog sustava.
Je li u takvim okolnostima realno očekivati da će deprecijacija donijeti niže kamatne stope, kao što sugerira Flassbeck? Ne čini se baš vjerojatnim, kao ni stvaranje kontroliranih uvjeta u kojima bi se izvela deprecijacija. Jednom kada krene taj proces, vrlo je teško nadzirati mu tijek i razmjere, pa i predvidjeti posljedice.
Obrana tečaja
Ako to budu morala, nema dvojbe da će i HNB, poput vlasti u Latviji, grčevito braniti stabilnost tečaja. Rizik od puštanja tog sidra jednostavno je prevelik, a svjesno ulaziti u očekivani kaos malo bi si tko priuštio.
Hrvatska je, poput većine zemalja, za izgradnju konkurentnosti odabrala drugi put, “internu deprecijaciju” koja znači smanjenje troškova poslovanja, prije svega plaća.
Nije ni to lagan put, a rezultati su upitni. Flassbeck smatra da taj postupak čak “neposredno pogoršava gospodarsku situaciju jer se smanjuje potražnja na domaćem tržištu”.
Pitanje je, međutim, koliko bi gospodarsku situciju pogršala deprecijacija. “Neusporedivo više”, reći će protivnici takvog rješenja. Na koncu i ekonomska teorija kaže da deprecijacija valute ima pozitivan efekt za velike ekonomije, koje su bogate resursima i u diktiranju cijena globalni značaj. Za male zemlje poput Hrvatske vrijede neki drugi postulati.