Zbornica Centra za strane jezike u Vodnikovoj bila je pretijesna za gnjevne roditelje koji su se ondje okupili u ponedjeljak u 17 sati kako bi riješili goruće pitanje: hoće li njihova djeca, koja pohađaju zagrebačku Osnovnu školu Pavleka Miškine, započeti novu školsku godinu kada i ostala djeca u Hrvatskoj i, ako da, gdje će se za njih organizirati nastava.
Naime, opsežni radovi na rekonstrukciji derutne školske zgrade počeli su prije dva mjeseca i trebali su biti završeni do početka rujna. Ispostavilo se da je zgrada u puno derutnijem stanju nego što mislilo, što je iznenadilo Grad Zagreb kao investitora, tvrtku AMG studio kao projektanta, tvrtku HM-PATRIA kao izvođača, predstavnike škole... ukratko, sve osim roditelja.
- Znali smo da će nastati džumbus, trebali smo prije izvršiti pritisak - dovikivali su u prepunoj prostoriji.
Vojno učilište otpalo
Gradski ured za obrazovanje i ravnateljica škole Vesna Vrbanović Jančić ponudili su kao rješenje da djeca školsku godinu provedu na dvije lokacije: niži razredi koristili bi prostorije Škole stranih jezika u Vodnikovoj, dok bi viši jedan tjedan imali nastavu u Vodnikovoj, a drugi u srednjoj Školi za montažu instalacija i metalnih konstrukcija na Svetom Duhu. To je izazvalo krajnji revolt roditelja, pa se u priču ubacila opcija da umjesto Škole za montažu uskoči Osnovna škola Petra Zrinskog u Krajiškoj. Spominjalo se i Vojno učilište (blizu je, odgovara standardima i sva su djeca na jednoj lokaciji), no nedavno je stigao odgovor da od toga zasad neće biti ništa.
- Zašto se ne uđe u smjenski rad?
- Gradski ured tu nema nadležnosti.
- Pa tko onda ima?
- Školski odbor bira ravnatelja i donosi ustroj rada.
- Mogu li djeca ići u zamjenske razrede u kvartu?
Roditelji nastavljaju nabrajati škole, ravnateljica odmahuje rukom. Pokraj nje su Slavko Borac i Božica Šimleša iz Ureda za obrazovanje, kulturu i sport te Gordan Hanžek iz Ureda za izgradnju.
Teško do konsenzusa
- Djeca iz produljenog boravka prihvaćat će se u mjesnoj samoupravi, to nam Grad nudi - ravnateljica pokušava nadglasati buku.
- Svaka škola koja se dograđuje u ovakvoj je situaciji. Molili smo Vodnikovu da nas primi, oni su to učinili besplatno. Ne možemo sa 300 roditelja postići konsenzus - govori.
Pitanje prijevoza djece i tjelesnog odgoja do kraja je raspirilo strasti. Vodnikova nema dvoranu, a soba od 50-ak četvornih metara s nekom spužvom na podu nimalo im, viču roditelji, ne odgovara.
- Nisam sretan prijedlogom da moje dijete ide u školu za montažu. Tamo su djeca problematičnijeg ponašanja, prošle su godine ti učenici pretukli vozača busa. Ja svoju curicu tamo neću olako pustiti. Ili ćemo naći neko zamjensko rješenje ili djecu ispisati iz škole - rezolutan je jedan tata.
Privatne veze
Njegove su riječi izazvale kaos.
- A je li netko kontaktirao vojno učilište od prošlog četvrtka? Trubili ste nam da će djeca ondje dobiti prostore!
- Poslali smo dopis.
- Ja ću onda potegnuti svoje privatne veze na vojnom učilištu - kaže jedan tata.
- Privatne veze?! - planuo je drugi tata...