Čak 71 pacijent od njih 93, odnosno 77 posto, dobilo je priliku za novi život nakon što im je na KBC-ovu Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju napravljena trombektomija, piše Slobodna Dalmacija.
Vješte ruke prof. dr. Liane Cambj-Sapunar, voditeljice Odjela intervencijske radiologije, i dr. Dragana Dragičevića, specijalista radiologije i subspecijalista neuroradiologije, s timom svojih suradnika, razbijale su i vadile ugruške krvi iz velikih žila mozga koje bi kod pacijenata izazvali moždani udari. I dok bi prije nekoliko godina bolesnici s teškim oblikom "kapi" bili osuđeni na vegetiranje ili oduzetost dijela tijela, od 2015. za sve njih ima nade, a nada se zove – trombektomija.
– Riječ je o postupku kada kateterom dolazimo do začepljene krvne žile i uz pomoć katetera ili stent retrievera izvlačimo ugrušak i oslobađamo žilu, te time ponovno uspostavljamo protok kisika kroz mozak. "U mozak" se najčešće ulazi preko preponske arterije i pod kontrolom rendgenskih zraka se stent uvede do arterije u mozgu. Dođe se do ugruška i onda se stent rastvori kao mrežica, obuhvati ugrušak i izvuče ga. Kod katetera je sličan postupak, s time da se ugrušak izvuče na vakuum – ističe prof. dr. Cambj-Sapunar.
Dijagnoza nakon koje slijedi taj složeni zahvat jest moždani udar na velikoj krvnoj žili mozga.
– Trombektomija se mora obaviti unutar šest sati od moždanog udara jer nakon toga mozak odumire i dolazi do nepovratnog oštećenja. Novije preporuke kažu da se taj zahvat može obaviti i nakon šest sati od moždanog udara ako oko velike krvne žile gdje je "zastao" tromb postoje žile koje mogu kisikom "hraniti" mozak. Da bismo utvrdili je li uopće moguće obaviti trombektomiju nad nekim pacijentom, prethodno je potrebno obaviti CT mozga, CT angiografiju mozga i CT perfuziju. I ako se s tim pretragama utvrdi da je mozak još uvijek "živ", pristupa se trombektomiji – dodaje naša sugovornica.
Trombektomija je izazvala pravu revoluciju u liječenju moždanih udara i bili bismo slobodni usporediti je s prvim presađivanjem srca prije pola stoljeća, piše Slobodna Dalmacija.
– Kao metoda liječenja uvedena je početkom ovog desetljeća, međutim široka primjena seže u 2015. godinu, kada se uvela druga generacija tzv. stent retrievera. U Hrvatskoj su prvi zahvati obavljeni prije šest godina na zagrebačkom Rebru, dok smo mi u Splitu počeli s trombektomijom u siječnju prošle godine. Do sada smo imali 91 bolesnika na trombektomiji, a nad njima smo proveli ukupno 93 procedure, jer je jedan pacijent obrađivan triput. Od njih 91, njih 77 posto je nakon trombektomije bolnicu napustilo u puno boljem stanju negoli kada su u nju dovedeni – tvrdi dr. Dragičević.
Bilo je slučajeva kada su pacijenti s "mrtvim tijelom" koje je bilo položeno na stolu u dvorani za angiografiju nakon obavljene trombektomije "živnuli".
– Odmah tijekom postupka vidimo da se zdravstvena situacija pacijenta popravlja. Sjećam se slučaja jednog pacijenta, nepokretnog nakon teškog moždanog udara. Nakon obavljene trombektomije, ne da je bio bolje, nego je sjeo na taj isti stol gdje je ležao i htio nam je pomoći sa slaganjem plahti. Izniman je osjećaj kada vidite da vam je gotovo mrtav pacijent "oživio" i da je pred njime još puno toga – naglašava specijalist radiologije.
Zahvat traje od pola sata pa sve do tri sata, ovisno o prirodi moždanog udara i mjestu na kojem je zastao tromb.
– Pacijenti su u pravilu samo smireni, a ako ima potrebe, stavljaju se i u punu anesteziju. Do sada smo na trombektomiji imali 47 žena i 44 muškarca, a prosječna dob pacijenata je 73 godine, s time da je najmlađi pacijent bio rođen 1967. godine. Za napraviti dobru i kvalitetnu trombektomiju najvažnija je kvalitetna edukacija i jaka motivacija, a gdje ćete veće motivacije nego u spašavanju ljudskog života. Naravno, ima i velikog strahopoštovanja prema mozgu, najvažnijem organu u ljudskom tijelu, ali svakodnevnim trombektomijama taj postupak postaje rutina – kaže dr. Dragičević.
Tijekom tjedna, u prosjeku, u KBC-u Split obavljaju se od tri do četiri trombektomije.
– U Hrvatskoj se još trombektomije obavljaju u KBC-u Zagreb i u tamošnjoj Vinogradskoj bolnici. Za uspješnost zahvata vrlo je važna dobra suradnja s neurologijom i anesteziologijom, jer je riječ o multidisciplinarnom postupku. U užem timu za trombektomiju sudjeluju intervencijski radiolog, medicinska sestra instrumentarka, inženjer medicinske radiologije, anesteziolog, anesteziološki tehničar i neurolog. To je uži tim, a u cijelu proceduru je uključeno i do 20 ljudi. Posebno bih istaknuo dobru suradnju s našim kolegama neurolozima i njihovom "šeficom" prof. dr. Meri Matijacom – zaključuje dr. Dragičević.
'Još jedan angiografski uređaj bio bi ključan'
– Bilo bi nam vrlo važno dobiti još jedan angiografski uređaj. Mislim da uređaj i uređenje prostora u kojemu bi on stajao i radio ne bi koštalo više od milijun eura. Našim pacijentima bi taj još jedan uređaj dao znatno više izgleda za uspješan oporavak. Sada znamo imati situacije kada moramo pod hitno napraviti neku trombektomiju, jer nam dovedu pacijenta, a nama na stolu u angiodvorani leži druga osoba nad kojom provodimo neku drugu radiološku proceduru. Onda moramo žuriti da bismo što prije završili taj postupak – ističe prof. dr. Cambj.
Jedinu angiografsku dvoranu KBC je dobio još u ministarskom mandatu SDP-ovca dr. Rajka Ostojića. To je novi izazov za aktualnu Vladu i premijera Andreja Plenkovića (HDZ) da, osim još jednog prijeko potrebnog uređaja za magnetsku rezonanciju, najvećoj dalmatinskoj bolnici osiguraju još jednu angiografsku dvoranu, jer bez dobre radiološke obrade nema i dobrog liječenja.