Prostrana hala u Jankomiru je tiha i hladna. Takva je već dvije godine. No, oprema je tu, nije zaboravljena, nego čeka. Čekaju, na jednoj strani, veliki kalupovi krova, trupa, palube i ispred njih gomila manjih u kojima se proizvode ograda i navigacijski pult. S druge strane su radni stolovi i mnoštvo alata kojima danas nitko ne rukuje.
Prostrana hala u Jankomiru je prazna. Nema nijednog od dvadesetak radnika, koliko ih se prije pandemije ovdje smijalo, pričalo i znojilo. Sa stropova vise lanci i padaju na krov proizvoda oko kojega su se svi oni toliko trudili i zbog kojeg je, unatoč tmurnom zagrebačkom popodnevu, atmosfera optimistična - na krov broda.
Na prvu sasvim običnog, bijelo-plavog katamarana koji se nalazi na suhom, 130 kilometara od mora. No, drukčiji...